Sveti Petar Claver – rob robova, a slobodan u Kristu
Sveti Petar Claver (1580.–1654.), isusovac i prezbiter, ostao je u povijesti upamćen kao „rob robova zauvijek“ (Petrus Claver, Aethiopum semper servus). Tim naslovom nije želio sebi priskrbiti počasti, nego je u njima sažeta cijela njegova misija – biti Kristov u srcu svijeta koje je ranjeno nepravdom, izrabljivanjem i bešćutnošću.
Petar Claver rođen je 1580. godine u malom mjestu Verdú u Kataloniji, u španjolskoj regiji Lleida, u obitelji skromnog plemićkog porijekla. Već kao dječak pokazivao je duboku pobožnost i ljubav prema Bogu, a posebno suosjećanje prema siromašnima i potrebitima. Godine 1602. ušao je u Družbu Isusovu u Barceloni, gdje je prošao strogu formaciju koja je uključivala filozofiju, teologiju i duhovne vježbe sv. Ignacija Loyolskog.
Nakon nekoliko godina studija i duhovne formacije, 1610. godine Petar je poslan u Ameriku, u tadašnju Novu Granadu, danas Kolumbiju. Smjestio se u luku Cartagena, jedno od glavnih odredišta trgovine afričkim robovima. Ondje su svakoga tjedna stizali brodovi prepuni ljudi istrgnutih iz domovine, poniženih i izmučenih dugim i neljudskim putovanjem. Upravo među njima, posljednjima i prezrenima, Petar je prepoznao lice Krista.
Njegova služba bila je jednostavna, a opet beskrajno zahtjevna: prvi je ulazio u brodove, pružao ljudima hranu i lijekove, previjao rane, a najviše – davao im ljudsko dostojanstvo. Nije stao samo na djelima milosrđa; poučavao ih je vjeri, krstio više od tristo tisuća ljudi i ostajao uz njih u svakodnevici, dijeleći njihovu bijedu i stradanja. On nije pristupao s visoka, kao dobročinitelj koji „silazi“ među bijedne, nego kao brat koji s njima dijeli križ. Zato ga je narod s ljubavlju nazivao svojim ocem i zaštitnikom.
Petar Claver bio je poznat po svojoj neumornoj skrbi za bolesne, siromašne i robove, a njegova predanost trajala je više od četrdeset godina. U svom dnevniku i pismima bilježio je kako ga je ljubav prema ljudima vodila da ostane uz njih unatoč opasnostima, bolesti i iscrpljenosti.
Umro je 6. rujna 1654. godine u Cartageni, i odmah su ga ljudi častili kao svetog zbog njegove ljubavi i predanosti. Papa Pavao VI. proglasio ga je svetim 7. srpnja 1888. godine, potvrdivši njegov život kao trajno svjedočanstvo Kristove ljubavi prema najslabijima.
U sv. Petru Claveru otkriva se snaga Evanđelja koje ne poznaje granice: u vremenu kada su mnogi pristajali na nepravdu ropstva, on je svojim životom navijestio da je svaki čovjek, bez obzira na boju kože ili društveni položaj, dijete Božje otkupljeno Kristovom krvlju. Njegova vjernost u malim i poniznim djelima ljubavi svjedoči o tome da se svetost ne mjeri vanjskim uspjesima, nego dubinom darivanja.
Petar Claver bio je „slobodan u Kristu“ i upravo zato je mogao postati „rob robova“ – čovjek koji je svoju slobodu pretvorio u dar ljubavi. Njegova poruka ostaje živa i danas: gdje god se gaze ljudska prava, gdje vlada diskriminacija i nepravda, ondje je kršćanin pozvan stati na stranu poniženih i obespravljenih.
Sveti Petar Claver nas uči da svetost nije daleka ideja, nego svakodnevno spuštanje u „brodove“ našega vremena: u susret siromašnima, bolesnima, izbjeglicama, marginaliziranima, onima koji su odbačeni i zaboravljeni. U njima uvijek čeka Krist, da mu se približimo i da ga ljubimo.
Molimo ga da nam izmoli milost srca koje neće prolaziti ravnodušno pored ranjenog čovjeka, nego će poput njega znati ponizno posvjedočiti: „Postao sam rob robova, jer u njima ljubim svoga Gospodina.“
