Oznaka: 16. nedjelja kroz godinu (C)

Čitanja: Post 18,1-10a; Ps 15,2-4.5ab; Kol 1,24-28; Lk 10,38-42 Nažalost, puno je zla u svijetu: od psovke, obiteljskog nasilja, preko bezdušnog bogaćenja pa sve do ratova. Zbog toga i danas neki pokreti u Crkvi smatraju da je potrebno činiti pokoru koja bi bila zadovoljština Bogu za strašne grijehe ovoga svijeta. Odakle to uvjerenje da jedan čovjek pred Bogom može dati zadovoljštinu za grijeh drugoga čovjeka? Vjerojatno je to utemeljeno na (površnom) razumijevanju ovih Pavlovih riječi: „Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.“ Ispadne da je Kristovo trpljenje i otkupljenje nekako nezavršeno i nesavršeno, pa onda mi moramo nadopunjavati ono što on nije do kraja učinio. Naravno, da to nije tako. Novi zavjet...

Čitanja: Post 18,1-10a; Ps 15,2-4.5ab; Kol 1,24-28; Lk 10,38-42 Današnja misna čitanja nas uvodi u važnost kreposti gostoljubivosti koja je bila čak odredba od božanskog značaj, jer je sam Gospodin svome narodu određivao da se vježba u velikodušnoj gostoljubivosti prema putnicima i strancima, sjećajući se da su i sami bili narod putnika koji je kao pridošlica boravio u tuđoj zemlji. Takvu svijest je njegovao, kako čitamo u Knjizi Postanka, praotac Abraham koji se zaputio iz svoje zemlje, te je živio pod šatorom iščekujući da Gospodi ispuni svoje obećanje, ali zbog toga što je bio putnik i još uvijek lutalac, nije zanemario ovu krepost. Upravo on je mogao dobro iskusiti koliko znači kada se putniku iskaže gostoprimstvo i primi ga se srdačno i prijateljski, pa je zato i sam od srca vr...

Dobro znani događaj opisan u današnjem evanđeoskom odlomku (Lk 10, 38-42) izaziva nas da ga još dublje razmatramo primjenjujući na sebe i svoj život u današnjem svijetu. U njemu pronalazimo dva modela ponašanja, kako nam primjerom pokazuju dvije sestre Marta i Marija koje u svoj dom ugostiše jednom zgodom Gospodina. I jedna i druga su se potpuno stavile njemu na raspolaganje, ali svaka na drukčiji način. Štoviše, dijametralno suprotan i suprotstavljen do mjere da je svakoj od njih moglo djelovati da ona druga ne služi Gospodinu na prikladan način. Upravo to je natjeralo Martu da reagira prozivajući svoju sestru za nemar i neodgovornost. Ova situacija koja je prijetila postati prijeporom i sukobom natjerala je i Isusa da se uključi pojašnjavajući tko se od dvije sestre bolje postavio pre...

Uvod i pokajnički čin Zašto ono što roditelji govore svojoj djeci puno puta ne padne na plodno tlo? Zašto je počesto uzaludna riječ učitelja i odgojitelja upućena mlađima? Često baš zbog toga, što to ne govorimo iz uvjerenja, zbog toga što stariji ne žive onako kako bi htjeli da mlađi žive. Često nismo dosljedni, nismo vjerni, dajemo loš primjer. Takvi smo i mi vjernici u ovome svijetu. Pokajmo se za svoje nedosljednosti i loš primjer koji dajemo. Tako ćemo, obnovljeni Božjom milošću, moći dostojno proslaviti ova sveta otajstva. Gospodine, čovjeka si stvorio kao vrhunac stvorenja. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si nas prosvijetlio da budemo svjetlost svijeta. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti nam praštaš kada umjesto svjetla unosimo tamu, kada dajemo loš primjer svojim bližnjima. Gos...

Nije uvijek jednostavno razumjeti Isusove riječi i postupke. Štoviše, Isus je koji put upravo paradoksalan, kao da protuslovi samome sebi. Evo jedne takve zgode iz Lukina evanđelja (Lk 10, 38-42). Isus je gost u kući Marte i Marije (i brata im Lazara) gdje je uvijek imao mogućnosti za odmor nakon dugih pješačenja od Galileje preko Samarije sve do Judeje. Eno ga kako leži za stolom (kako je onda bio običaj). Gosti se i tumači sustolnicima Božju riječ. Marija sjedi do njegovih nogu i upija svaku riječ. Zaboravila je da bi kao domaćica trebala gosta posluživati. Njezina sestra Marta, očigledno poduzetnija i okretnija, bila je veoma zauzeta posluživanjem (uz Isusa su bili i njegovi učenici). I onda se Marta žali Isusu na Mariju koja joj ne pomaže. Isus na njezino iznenađenje odgovara: „Mart...

Uvod i pokajnički čin Mi ljudi upućeni smo uvijek jedni na druge, na pažnju i dobrotu drugih, onih bližih i onih nepoznatih. A kad čovjek pozove svoje prijatelje za svoj stol, svi se vesele – i domaćin i uzvanici. A evo, danas smo se sabrali na euharistijsku gozbu, baš kako svećenik u obredu i veli: „Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu!“ Pozvani smo za stol Božje riječi i za stol Kristova Tijela i Krvi. Krist je domaćin, a mi smo uzvanici. Evo, Gospodin pokazuje koliko smo mu važni da nas poziva za svoje stol, da nas čini dionicima svoga stola i svoje kuće, svoga kraljevstva i svoje božanske obitelji. Zamolimo ga stoga da nas učini dostojnima svojih velebnih darova. Pokajmo se za sve svoje grijehe i propuste! Gospodine, ti si nas pozvao u život, jer si nas ljubio prije pos...

Post 18, 1-10a Abrahamu i Sari dolaze tajanstveni posjetitelji. Oni su neka vrsta Božjih izaslanika, anđela. Jer zbog specifičnog poimanja Božje uzvišenosti bilo bi nemoguće da Biblija Boga prikazuje u odveć ljudskim kategorijama. Inače, pojava božanstva u tajnovitosti i neodređenosti ljudskog obličja ili anđela koji će za posljedicu imati sretan porod, uobičajen je motiv kako u biblijskoj tako i u izvanbiblijskoj literaturi Staroga istoga. Abraham ih prima s najvećom pažnjom i gostoljubivošću. Isprva nemamo naznaka jesu li domaćini prepoznali identitet posjetitelja? Kasnije će to postati bjelodanim. Na svu Abrahamovu usrdnost kojom je slušao glas Gospodnji, sada mu Gospodin uzvraća. Puno je toga Abraham kao prijatelj Božji do sada stavio pred Gospodina. I njegov nebeski pri...

U današnjem evanđeoskom odlomku (Lk 10, 38-42) čitamo kako je Isus jednom zgodom dok je putova svratio kod svojih prijatelja Marte i Marije u kuću. Marta, kao domaćica kojoj je došao dragi gost, dale se zauzeto na posluživanje želeći Isusu učiniti što ugodnijim boravak u njihovoj obitelji, dok je Marija ostala slušati Isusa. Marta je stoga, osjećajući se napušteni i iskorišteno, od Isusa očekivala pomoć da on svojim autoritetom prekori Mariju i da je potakne da se uhvati posla i posluživanja. Očekivala je da se Isus zauzme za tako svakodnevne prizemljene stvari. A Isus, umjesto da učini kako je Marta tražila, dade za pravo Mariji. Tako se stječe dojam da je Isus relativizirao važnost kućanskih poslova, te gostoprimstva koje se trebalo iskazati njemu. Možda je naša današnja situaci...

Brineš se i uznemiruješ za mnogo Isus postupa s nama kao s učenicima koji uvijek iznova trebaju „utvrđivati gradivo“. Opet nas želi poučiti kako uravnotežiti potrebu za kruhom svagdanjim i potrebu za onim što nadilazi taj isti kruh. Događaj nam je poznat (Lk 10, 38-42). Isus je imao jedno ugodno mjesto za svoju dušu. U kući Marte i Marije (i brata im Lazara) imao je uvijek mogućnosti za predah i odmor nakon dugih pješačenja i propovijedanja od Galileje preko Samarije sve do Judeje. Eno ga kako leži za stolom (kako je onda bio običaj) i propovijeda (nije mogao a da na navješćuje radosne vijesti). Za stolom je. Gosti se i tumači sustolnicima Božju riječ. Marija sjedi do njegovih nogu i upija svaku riječ. Zaboravila je na sve oko sebe. Čak i na osnovnu pristojnost domaćice da ...

Današnji evanđeoski događaj ((Lk 10, 38-42), u kojem se s toliko jednostavnosti opisuje Gospodinov boravak u kući Marte i Marije, nosi vrlo sadržajnu poruku. Gospodin Isus je iskoristio jednu zategnutu situaciju između dvije sestre kako bi ostavio vječnu poruku koju i danas razmatramo povezujući je s kontekstom svoga života. U središtu pozornosti je svakako rečenica koju je izgovorio Gospodin Isus nakon što ga je Marta zamolila da prekori njezinu sestru Mariju, jer se Marija nije previše angažirala oko domaćinskih poslova, opredjeljujući se radije stati do nogu Gospodinovih slušajući njegove pouke. Ali Gospodin, umjesto da prekori Mariju zbog neuviđavnosti prema sestri, kori Martu zbog loše procjene i razlikovanja bitnoga od nebitnoga. A dok kori Martu, u isto vrijeme na Marijin ra...