Utorak, 18 siječnja

16. nedjelja kroz godinu (C): Brineš se i uznemiruješ


Nije uvijek jednostavno razumjeti Isusove riječi i postupke. Štoviše, Isus je koji put upravo paradoksalan, kao da protuslovi samome sebi. Evo jedne takve zgode iz Lukina evanđelja (Lk 10, 38-42). Isus je gost u kući Marte i Marije (i brata im Lazara) gdje je uvijek imao mogućnosti za odmor nakon dugih pješačenja od Galileje preko Samarije sve do Judeje. Eno ga kako leži za stolom (kako je onda bio običaj). Gosti se i tumači sustolnicima Božju riječ. Marija sjedi do njegovih nogu i upija svaku riječ. Zaboravila je da bi kao domaćica trebala gosta posluživati. Njezina sestra Marta, očigledno poduzetnija i okretnija, bila je veoma zauzeta posluživanjem (uz Isusa su bili i njegovi učenici). I onda se Marta žali Isusu na Mariju koja joj ne pomaže. Isus na njezino iznenađenje odgovara: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio koji joj se neće oduzeti.“ Evo paradoksa: nakon što je to izrekao, Isus se nastavio gostiti onim što mu je Marta poslužila. Mariju hvali, a iz Martinih se ruku gosti.

Kako to razumjeti? Ključ je, čini mi se, u  onome „brinuti se i uznemiravati“, odnosno – kako to Isus na drugom mjestu veli – „tjeskobno se brinuti“. Upravo je to ono što nam se svakodnevno događa. Kao prvo, često se tjeskobno brinemo zbog nečega što ne možemo promijeniti: zdravlje, postupci nekih ljudi, okruženje na poslu, gospodarska i politička situacija… Nadalje, tjeskobno se brinemo uglavnom – recimo tako – za ovozemne vrijednosti: posao, uspjeh, potrošnja, životni standard. Sve su to stvari – priznajmo! – koje nas na duge staze ne mogu ispuniti. „Ne živi čovjek samo o kruhu“, veli Isus na drugome mjestu. Osim kruha – i inih svakodnevnih potreba – čovjeku treba ljubavi, razumijevanja, dobrote, praštanja, mira u duši…

Vjerojatno je to Marije slušala i htjela čuti. Smatrala je da je to važnije od nekih izražaja gostoprimstva. Možemo to i ovako gledati. Objed koji je Marta pripravila, davno je pojeden. Isusove su pak riječi ostale. Barem za one koji vjeruju da čovjek ne živi samo od kruha.