Utorak, 18 siječnja

Kako služiti Bogu? – razmišljanje uz 16. nedjelju kroz godinu (C)


Dobro znani događaj opisan u današnjem evanđeoskom odlomku (Lk 10, 38-42) izaziva nas da ga još dublje razmatramo primjenjujući na sebe i svoj život u današnjem svijetu. U njemu pronalazimo dva modela ponašanja, kako nam primjerom pokazuju dvije sestre Marta i Marija koje u svoj dom ugostiše jednom zgodom Gospodina. I jedna i druga su se potpuno stavile njemu na raspolaganje, ali svaka na drukčiji način. Štoviše, dijametralno suprotan i suprotstavljen do mjere da je svakoj od njih moglo djelovati da ona druga ne služi Gospodinu na prikladan način. Upravo to je natjeralo Martu da reagira prozivajući svoju sestru za nemar i neodgovornost.

Ova situacija koja je prijetila postati prijeporom i sukobom natjerala je i Isusa da se uključi pojašnjavajući tko se od dvije sestre bolje postavio pred njim. Zanimljivo da je dao za pravo Mariji koja je ostala slušati njegovu riječ, što bi svaki nepristrani promatrač sa strane procijenio kao lijenost i izmicanje od posla. Ali ni njegova procjena nije bila pristrana, već je bila utemeljena na vrlo jasnim kriterijima. Jer on je za svoga djelovanja i propovijedanja jasno isticao koliko mu znače oni koji slušaju i vrše volju Oca nebeskoga koju je on objavio svijetu. Štoviše, takve je nazvao majkom i braćom i sestrama. Zato je on navijestio da Bogu ne služe oni koji služe samo na izvanjski način ili samo u ljudskim stvarima, već oni koji se trude upoznati što je Bog učinio za čovjeka i potom to provode u život. Bogu ne služe samo oni koji ga s vremena na vrijeme počaste zemaljskom hranom, već oni koji su otkrili da je i sam svjedočio kako je njegovo jelo vršiti volju Oca nebeskoga. U tom smislu njega hrani svaka ona jednostavna duša koja se hrani Božjom riječju i koja vrši volju Očevu. Jedna od tih duša oduševljenih riječima koje je on objavljivao bila je i Marija koja je stala do njegovih nogu i netremice slušala.

I nama se može u životu dogoditi da mislimo kako Bog živi od našega aktivizma i naših ljudskih usluga. Dakle, ne samo da to držimo za sebe kako mi živimo od izvanjskih darova, već počesto smatramo kako ni Bog ne bi mogao bez nas i usluga koje smo mu mi spremni pružiti. Stoga i prenaglašavamo značenje svih tih usluga poput hrane i novca, odjeće i obuće koje navodno pružamo Bogu. Tako je i Marta na svoj način istaknula u prvi plan svoje služenje, a u drugi plan stavila Isusovo služenje; u prvi plan istaknula Isusovu tjelesnu korist od okrjepe, a u sporedni plan svoju duhovu korist od susreta s njime. Zato je on bio prisiljen postaviti ispravno ljestvicu vrjednota. Jer i kad se ponizio i postao čovjekom, učinio je to ne radi sebe, već radi nas i našega spasenja. Više puta je i rekao da nije došao biti služen već služiti, te je sasvim bilo jasno na koji način mi ljudi možemo najbolje služiti Bogu. Doista, kad skrbimo o svome spasenju i životu vječnomu, tada najbolje skrbimo o Bogu i najveću mu čast time iskazujemo.

Iz Gospodinove poruke iz ovoga odlomka jasno je kako služiti Bogu znači prije svega sjesti do njegovih nogu, upirati pogled u njega i slušati njegove riječi. Onaj tko ih čuje i razumije, prihvaća i vrši, taj najbolje služi Gospodinu, jer je opasnost da u svijetu današnje površnosti potpuno zamijenimo teze, što se dogodilo i svetoj Marti. Bogu služi najbolje onaj tko shvati i prihvati da on živi od Boga i njegova služenja čovjeku, a ne Bog od njegovih usluga. Bog se veseli služenju onih koji otkrivaju ljepotu njegove riječi i oduševljavaju se za njegovu svetu volju. Jer nije mu stalo samo do izvanjskih usluga ili mehaničkoga vršenja njegovih odredbi i zapovijedi, već do pozornog slušanja riječi i otkrivanja njezinih dubina iz kojih onda izviru neprocjenjive odluke. Zato Marijin stav nije bio lijenost, već istinski stav posluha koji prodire do dna duše, kako bi kasnije djelovanje moglo imati ne samo zemaljsku, već i nebesku snagu. Jer djelovanje nas vjernika ne smije imati samo domete ljudske uslužnosti drugima, već i milosnu skrb oko njihova spasenja. Zato dok je Marta radila oko jela svoga gosta, Marija je dotle radila oko svoga spasenja slušajući njegove riječi. Marija nam je time postala primjer veće spremnosti za njegovu riječ iz koje onda proizlaze ne samo odluke o korektnom životu pred Bogom, već o posvemašnjem predanju njemu i bližnjemu. Neka nas njezin primjer potakne da i sami tako služimo Bogu puneći dušu milinom riječi i milosti, kako bismo nakon toga zdušnije i učinkovitije prionuli na zauzeti rad oko svoga i tuđega spasenje. A kad na nama budu vidljivi učinci Kristova dolaska među nas i poradi nas, nećemo imati problema potom i služiti mu cjelovitim prinosom života i svjedočkim oduševljenjem.