Oznaka: 2. korizmena nedjelja (B)

Čitanja: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116,10.15-19; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10 Tko to ima moć učiniti me nesretnim? Tko to može mene „ujesti za srce“? Tko me to može poniziti, obezvrijediti? Samo onaj kojemu ja to dopustim. Bilo je ljudi koji su u najneljudskijim uvjetima u logorima i tamnicama itekako zadržali svoje dostojanstvo, svjesni da ono duboko ljudsko u njima nitko ne može uništiti. Pavao je to itekako razumio. Puno je toga u životu prošao, kako sâm svjedoči: pretrpio je batine, kamenovanje, šibanje, brodolom, naporna putovanja, opasnost od razbojnika, glad, žeđ, studen, siromaštvo, podmetanja sa strane lažne braće… Međutim, zbog svega toga uopće nije pao u tjeskobu. Veli: „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“ Imao je očito u sebi duboku vjeru da živi u skladu sa svojom savje...

Čitanja: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116,10.15-19; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10 Razmišljajući danas o Gospodinovu preobraženju i njegovu značenju za nas u korizmenom vremenu, upada u oči kontrast koji se zbiva između Petrovih zaključaka i Božje volje očitovane u ovom velikom otajstvu. Naime, Petar preneražen vidjevši Isusa preobražena, te Mojsija i Iliju s kojima je razgovarao, jedino što je uspio izustiti bilo je: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” Na taj svoj prijedlog nije dobio potvrdu, već samo pouku Oca nebeskoga: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!” Ove Petrove riječi kao da u sebi kriju tolike ljudske težnje vezane uz život na zemlji, s time da Petrov prijedlog baš i ne usvajaju u potpunosti. Naime, mnogi doživ...

Evanđeoski tekst o preobaženju Gospodinovu (Mk 9, 2-10) vrlo je bremenit sadržajem i porukom, no srećom ne treba ga sada tumačiti iscrpno i cjelovito, budući da Crkva u kolovozu to otajstvo nastoji produbiti slaveći poseban blagdan preobraženja. U korizmi, naprotiv,  nastoji razumjeti ovaj tekst u ozračju konkretnog liturgijskog vremena. Tako smo i sami pozvani razumjeti zašto u korizmi čitamo tekst o preobraženju, jer kao da tematski odudara od svih ostalih svetopisamskih korizmenih tekstova. Sam događaj je vrlo neobičan: Isus je odlučio trojici svojih učenika, Petru, Jakovu i Ivanu priuštiti posebno iskustvo, a opet s druge strane očekivao je od njih da nikome o tome ne govore dok ‘Sin Čovječji od mrtvih ne ustane’. I premda nisu točno znali što je imala značiti riječ koju im je ...

Uvod i pokajnički čin Ima ljudi koji u novinama prvo pogledaju crnu stranicu. Međutim, ima onih kojima su toliko dodijale senzacionalističke loše vijesti, da čitaju samo dobre vijesti. Čak ima nekih glasila i televizijskih kanala koji donose isključivo dobre vijesti. Kakav god bio naš stav o tome, znamo dobro da u našim životima ima i nevolja i nesreća. Bog nas nije od toga poštedio, kao što ni svoga Sina nije poštedio od muke i smrti. Međutim, Bog u Kristu daje puni i pravi smisao našim patnjama. Da bismo bili dostojni toga Božjega spasenja i nade u Kristu, zamolimo Gospodina da nas oslobodi od svih loših djela i misli. Gospodine, ti si nagradio vjeru svojega sluge Abrahama i učinio ga praocem naše vjere. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti nas činiš dionicima svoje ...

Uvod i pokajnički čin Abraham, praotac Izraela, praotac je naše vjere. On je Bogu povjerovao u nadi protiv svake nade. Njegov nam primjer danas Crkva stavlja pred oči. Da bi u ovo korizmeno vrijeme porasli naša vjera, nada i ljubav, zazvat ćemo na nas milosrđe Gospodnje. Gospodine, ti si Abrahama zbog njegove vjernosti učinio praocem naše vjere. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si bio poslušan svome Ocu do smrti, smrti na križu. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti nas pozivaš da se uvijek pokoravamo tvome glasu. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Veli jedna strašna poslovica da nesreća nikad ne dolazi sama. Kada nas zadesi neka velika nevolja, prema toj poslovici, možemo biti sigurni da će nam se dogoditi još pokoja u nizu. Poslovica kao poslovic...

Post 22,1-2.9a.10-13.15-18 Tek je dobio sina a treba ga žrtvovati Bogu?! Abraham očituje radikalno starozavjetno poimanje Božje pravednosti koju je lijepo izrazio Job u svojoj patnji –Gospodin dao, Gospodin oduzeo – blagoslovljeno ime Gospodnje! Spremajući se Bogu vratiti Božje, ostaje bez ičega! Što uopće ostaje od Saveza kojeg je sklopio s Bogom? Ništa od potomstva kojeg je Bog obećao da će biti kao pijeska na obali morskoj ili zvijezda na nebu! Abraham shvaća da mu Bog ta obećanja nije morao dati! I još uvijek mu, on Abraham, ostaje dužan – dobio je od Boga život! Bog mu ništa nije morao dati i sve što je dao može uzeti! Čime ga je Abraham mogao zadužiti?Zato uzima svoga sina i kreće na planinu Moriju vratiti ga Bogu-darovatelju! Praotac vjere ovim činom pokazuje principe...

ABRAHAME, ABRAHAME! Tko bi mogao pomisliti da razumje čovjeka, život, svijet, odnos Boga i čovjeka! Samo glup čovjek si to može umišljati. Malo je toga što mi znamo i razumijemo, a kad je u pitanju naš odnos prema Bogu, a još više odnos Boga prema nama, onda samo možemo vjerovati Božjoj riječi i njegovoj ljubavi. Upravo u tom smislu Abraham je bio mudar čovjek. Uzor svakoga vjernika. Praotac naše vjere. On je, naravno, bio svjestan toga kako puno toga ne razumje. Dosita, kako bi i razumio! U današnjem prvom čitanju iz Knjige postanka odvija se cijela drama. Evo što mu govori Abrahamu: „Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.“ Upravo tako! Toliko je želio sina nasljednika i ...

Današnje Evanđelje nam opisuje scenu preobraženja Gospodinova, pozivajući nas da otkrijemo što ovaj događaj poručuje nama u kontekstu korizmenog vremena. Kad bismo i danas htjeli govoriti o preobraženju ili o bilo kakvoj vrsti preobrazbe, shvatili bismo da svaki takav govor pretpostavlja usklađivanje prema nekom uzorku. Ukoliko nema prikladnog uzorka, ne može se govoriti o ciljanom procesu, te je time također doveden u pitanje i ishod onoga što je bilo podloženo procesu preobrazbe. No ljudska preobražnja i preobrazbe nisu tek jedna od mogućnosti, nego su neizbježna neminovnost te stoga čovjek treba s njima računati. Tako je, na primjer, svaki čovjek podložan onoj tjelesnoj preobrazbi, i to od rođenja pa do smrti. Taj proces biološke preobrazbe je zadan ljudskom naravi i odvija se s...