Oznaka: 2. nedjelja došašća (B)

Čitanja: Iz 40, 1-5.9-11; Ps 85, 9ab-14; 2Pt 3, 8-14; Mk 1, 1-8 Prvi naraštaj kršćana je smatrao da će još za njihova života Krist ponovno doći i uspostaviti trajno Božje kraljevstvo, odnosno da će tada biti – kako bismo danas mi to rekli – kraj svijeta. I onda se u neke od njih već počela uvlačiti nervoza: kako to da Krist ponovno ne dolazi da „sudi žive i mrtve“? Druga Petrova poslanica ovako smiruje nestrpljive kršćane: „Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan.“ Stvarno, kao da je pisac poznavao teoriju relativnosti prema kojoj je i vrijeme relativno. Što znači jedan dan ili tisuću godina u odnosu na postanak cijelog svemira. Što u Boga – koji je vječan – znači jedan dan ili tisuću godina? I previše je uzak i s...

Čitanja: Iz 40, 1-5.9-11; Ps 85, 9ab-14; 2Pt 3, 8-14; Mk 1, 1-8 Jasan je sveti Marko Evanđelist kada započinje svoje Evanđelje navodeći riječi proroka Izaije kojima poziva narod na pripravu Božjega dolaska. Ali u toj pripravi Bog je onaj koji sve izvodi i čini: on šalje svoga glasnika pred svojim Pomazanikom, jednako kao što šalje i samoga Pomazanika kojemu Ivan Krstitelj nije dostojan odriješiti remenje na obući. Dakle, Bog se zauzima za spasenje svoga naroda i sam hiti da spasi taj isti narod. u cijelom ovom naporu da dođe i objavi svoju slavu, da kao Bog pokaže svoju moć i da se kao pastir zauzme za svoje stado, ima ipak jedna stavka koju traži od svoga naroda, a to je da mu pripravi put: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! S pravom se valja upitati, ...

Evanđelist sveti Marko, započinjući svoje Evanđelje Isusa Sina Božjega, što čitamo ove druge nedjelje došašća (Mk 1,1-8), ističe prije svega lik Ivana Krstitelja kao Gospodinova preteče. Sam Krstitelj je stavljen u širi kontekst takozvane ‘knjige utjehe’ proroka Izaije koja se otvara pozivom da se tješi Božji narod, nakon čega prorok govori o glasu koji viče u pustinji kako treba pripraviti put Gospodinu. Taj glas koji viče u pustinji donosi utjehu narodu i poziva ga da se još malo strpi, to jest da napokon počne pripremati putove, jer je Božji dolazak neposredan. Evanđelistu je jasno ono što je jasno i proroku Izaiji po Božjoj objavi, a to je da je narod u tuzi od trenutka kad Bog nije u njegovoj sredini. Tek s Bogom dolazi prava utjeha narodu, te stoga i sveti Marko povezuje dol...

Uvod i pokajnički čin U prometu uglavnom slijedimo znakove i putokaze, da bismo putovali sigurno i da ne bismo zalutali. Kada kupimo neki aparat, slijedimo uputstvo za uporabu. Ako smo razboriti, slijedimo i preporuke liječnika. A evo, danas nam Božja riječ govori o glasu koji je najvažniji i kojega bismo trebali slijediti. To je glas Božji koji nas poziva na obraćenje, na razboritost i milost. Htjeli bismo danas na poseban način čuti, razumjeti, prihvatiti i primijeniti Božju riječ, Božji glas i u riječi koju ćemo čuti i u otajstvima koja ćemo slaviti. Zato ćemo skrušena i jednostavna srca zastati na trenutak i zamoliti Gospodina da ukloni od nas svaki grijeh koji nam priječi da njegovu riječ čujemo i prihvatimo. Gospodine, tvojom je riječju sazdan svemir. Gospodine,...

Uvod i pokajnički čin U drevnim vremenima nije bilo izgrađenih putova. Zato, kada bi neki grad trebala pohoditi neka važna osoba, kao npr. kralj, ljudi bi baš za tu prigodu popravili i izravnali uobičajene karavanske putove. To je slika koju prorok Izaija uzima da ukaže narodu kako ljudi trebaju svojim čestitim životom pripraviti put Gospodinu koji dolazi (Iz 40,1-5.9-11). Slično i Ivan govori navješćujući Kristovo djelovanje. U ovom vremenu došašća i mi bismo željeli pripraviti svoje srce za dolazak Gospodnji. Zato ćemo i na početku ove mise zazvati na sve nas milosrđe Gospodnje. Gospodine, ti snizuješ svaku ljudsku oholost i uklanjaš svaku uznositost zla i grijeha. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti u nama uzdižeš sve što je plemenito, ti nas uzdižeš sve do dioništ...

OZBILJNOST OBRAĆENJA Evo ga: glas koji viče. Viče u pustinji. Onaj glas o kojem govori još drevni Izaija čuje se konačno u judejskoj pustinji u trenutku kad se Isus pripravlja na svoje djelo. Bio je to glas Ivana prozvanog Krstitelj. On prolama pustinjsku tišinu i viče: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ Glas je očito bio glasan, a poruka važna: doista, na Ivanov glas, „grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci.“ Puno svijeta. I nisu došli radi nekih izvanjskih znakova i čudesa. Došli su liječiti svoju dušu. Ivan je naime propovijedao „krst obraćenja na otpuštenje grijeha“. Kako li to i za nas zvuči proročki i poticajno! Za nas je ovo evanđelje poziv. Izdvojio bih neke riječi za koje vjerujem da nas se posebno dotiču. Pustinja. Vrijeme i mjesto sabra...

Druga nedjelja došašća stavlja nam pred oči lik Ivana Krstitelja čije je djelovanje neposredno prethodilo početku Isusova javnog djelovanja. Jer je on pripremao narod da dočeka pojavak Gospodnji, zato je figura koja može i nama pomoći da se pripravimo za blagdan Božića kojim slavimo Isusovo rođenje, to jest pojavak među ljudima. Prva je kršćanska zajednica Ivanovo djelovanje prepoznala kao istinsko proročko djelovanje. Doživljavajući Ivana kao vjerodostojnog Božjeg navjestitelja, prva Crkva je držala da ga se može najbolje opisati riječima proroka Izaije koji veli: Evo šaljem glasnika svoga pred licem svojim da ti pripravi put! Ivan je doista kao bio glasnik bio onaj za kojega se moglo reći da je pripremao put Gospodinu. Njegovo poslanje kao glasnika i nama vjernicima dragocjen je ...

RAZMIŠLJANJA UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Iz 40,1-5.9-11 Tekst prvog čitanja otvara drugi dio knjige proroka Izaije koji se u literaturi naziva „Knjiga utjehe“ i „peto evanđelje“. U njemu su prisutna oba motiva, i utjeha i evanđelje. Započinje kao višeglasna pjesma koja ima tješiti Izraelce jer je završilo njihovo ropstvo. Dvostruka kazna vjerojatno podrazumijeva, uz muke onih koji su odvedeni u egzil, patnju naraštaja koji se rodio u babilonskom sužanjstvu. Glas koji viče kasnije će sva tri sinoptička evanđelista prepoznati ostvarenim u Ivanu Krstitelju. Prorok naviješta povratak u domovinu kao svojevrsni „novi Izlazak“ pri kojemu će se svakom tijelu očitovati Slava Gospodnja. No, promjene koje će pustinja doživjeti ovaj novi izlazak predstavljaju slavnijim od prvoga....