Oznaka: 21. nedjelja kroz godinu (A)

Čitanja: Iz 22, 19-23; Ps 138, 1-3.6.8bc; Rim 11, 33-36; Mt 16, 13-20 Današnje Evanđelje nam donosi dijalog Isusa s apostolom Petrom, a ovaj je odlomak poznat kao Petrova vjeroispovijest. Petar je, naime, ispovjedio vjeru u Isusovo božanstvo, te je nakon toga dobio Isusovo obećanje da će mu dati ključeve kraljevstva nebeskoga. Služeći se slikom ključeva, Isus Petru obećava dati vlast koju nemaju smrtni ljudi, a to je vlast nad spasenjem drugih ljudi. Takva tvrdnja da Bog daje vlast nekom svom apostolu, koji je između ostaloga ribar, nad ulaskom u život vječni zvuči gotovo nevjerojatno u našem individualističkome svijetu u kojemu k tome pretpostavljamo da je spasenje plod i osobnih zasluga, te stoga neki Petar s time ne bi trebao imati ama baš ništa. Svi se pomalo držimo tako kao da ...

Čitanja: Iz 22, 19-23; Ps 138, 1-3.6.8bc; Rim 11, 33-36; Mt 16, 13-20 Kaže veliki pjesnik: „Tko zna? Ah, nitko ništa ne zna. Krhko je znanje…“ Koliko god znanost danas išla divovskim koracima, stvarno, koliko je naše znanje? Još do prije nešto više od stotinu godina nismo imali pojma odakle Suncu toplina. A onda su, tek u 20. st., shvatili da se u Suncu – u procesu koji se naziva fuzija – vodik pretvara u helij, pri čemu se oslobađa silna energija. Tek pedesetih godina istoga stoljeća otkrivena je uloga deoksiribonukleinske kiseline (DNK) od koje su sastavljeni naši geni i pomoću kojih su zapisane nasljedne osobine svih živih bića na zemlji.  A što ćemo otkriti za stotinu godina? Za dvije stotine godina će se znanstvenici čuditi kako su bila mizerna naša saznanja… Zato, pravi su zna...

Čitanja: Iz 22, 19-23; Ps 138, 1-3.6.8bc; Rim 11, 33-36; Mt 16, 13-20 Poznata nam je ona strašna kletva: Imao, pa ne imao. Strašno je čovjeku koji iz bogatstva zapadne u bijedu ili koji s visoka položaja padne na posljednje mjesto. Takva se strahota dogodila izvjesnom Šibni, upravitelju kraljeva dvora u Jeruzalemu. Njemu Bog preko proroka Izaije govori: „Lišit ću te tvoje službe, otjerat te s tvog mjesta; i pozvat ću svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. Obući ću mu tvoju haljinu, tvojim ću ga pojasom opasat', tvoju ću mu vlast predati u ruke.“ Kako bole te riječi! Imao pa ne imao… Bio visoko pa pao… Ljudsko nam iskustvo govori da se to događa razmjerno često. Trudiš se ostvariti karijeru i uspeti se na društvenoj ljestvici, a onda se dogodi nešto nepredviđeno… Evo, dođe neki brži,...

Čitanja: Iz 22, 19-23; Ps 138, 1-3.6.8bc; Rim 11, 33-36; Mt 16, 13-20 Poznato je da je apostol Petar bio ribar, čovjek iz puka, bez nekog obrazovanja, pomalo grub, često nagao i brz na jeziku. Jednom je zgodom Isus upitao učenike što oni misle o njemu, tko je on. Petar (pravim imenom Šimun) „na prvu“ odmah nadahnuto odgovara: „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga.“ Pogodio je. On, Petar, koji ni po čemu nije bio ni učen čovjek (kao što je to bio Pavao), ni prorok (kao toliki veliki proroci prije njega), ali ni veliki isposnik kao Ivan Krstitelj. I tome običnom Petru Isus odgovara: „Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neć...

Sveti Matej Evanđelist nam u današnjem evanđeoskom odlomku (Mt 16, 13-20) opisuje dobro poznati događaj kad je Isus dao svom apostolu Petru vlast – ključeve kraljevstva nebeskoga, kako se slikovito izrazi Gospodin. Uz to ga je proglasio stijenom na kojoj je odredio sagraditi svoju Crkvu koju vrata paklena neće nadvladati. Neupitno je značenje ovoga događaja i Isusovih riječi za primat koji Isus daje svetome Petru, te koji imaju u baštinu rimski biskupi kao njegovi nasljednici, no bilo bi korisno razmišljati o značenju ovoga teksta za svakodnevni život nas vjernika kojima Isus nije dao tako veliku milost i odgovornost. Pa i onda kad neće na nama graditi cjelinu svoje Crkve i ono bitno jedinstva povjereno Petrovoj skrbi, ne znači da ne želi računati sa svakim od nas, te i na nas nasl...

Uvod i pokajnički čin Za ljude ovoga svijeta ljudska je povijest u velikoj mjeri tek rezultat bezbrojnih slučajnosti. Mi kršćani vjerujemo da Bog sve vidi i vodi te sve prekriva svojom ljubavlju. Zato mu s povjerenjem predajemo svoj život i svoju budućnost. Da bismo danas mogli dostojno proslaviti ova sveta otajstva i prihvatiti Božju riječ koja nam govori o veličini Božje ljubavi, pokajat ćemo se za sve svoje grijehe i propuste. Gospodine, čudesno si sazdao ovaj svijet. Gospodine, smiluj se! Kriste, Otac koji je čudesno stvorio ovaj svijet, po tebi ga je još čudesnije obnovio. Kriste smiluj se! Gospodine, ti nas pozivaš da budemo radosni navjestitelji tvoje mudrosti i tvoje ljubavi u ovome svijetu. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Dogodi nam ...

Uvod i pokajnički čin U Bogu živimo, mičemo se i jesmo. Sve je po njemu i u njemu. Bog nas je stvorio, otkupio, Bog nas prima u svoju Božju obitelj. Neizmjerni su i bezbrojni Božji darovi. Za sve to što nam daje Bog kao uzdarje, traži poniznost, zahvalnost, odanost i ljubav. Evo, htjeli bismo u ovom euharistijskom slavlju zahvaliti Bogu za sve što nam daje i za ono što jesmo pred njim, jer euharistija i jest zahvaljivanje. Zato ćemo se pokajati za svoje grijehe i propuste da budemo dostojni Božjih darova. Gospodine, ti se ne obazireš na naše slabosti, nego nam blago opraštaš. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si Petra pozvao, a i nas pozivaš da ispovjedimo vjeru u tvoje božanstvo. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti si Petra učinio stijenom Crkve. Daj da i mi budemo...

RAZMIŠLJANJE UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Iz 22,19-23  Kroz osam poglavlja prorok Izaija ne spominje kralja Ezekiju. Prvo čitanje donosi dio posljednjeg odlomka iz te sekcija u kojem prorok iznosi Božji sud nad njegovim prvim suradnicima koji su odgovorni što se Juda približio propasti. Kao prvog ističe Šibnu, upravitelja dvora koji je zloupotrijebio položaj kako bi sebi načinio mauzolej na razini kraljevskog. Uz to je promovirao paktiranje sa Egiptom, slabeći poziciju vlastitog naroda. Zbog toga će nasilno izgubiti položaj i Gospodin će ga protjerati. Poradi vlastite neodgovornosti ostavio je Južno kraljevstvo u vojnom smislu nespremnim odgovoriti potrebama složenog vanjsko-političkog trenutka. Zamijenit će ga Elijakim, sin Hilkijin. Preuzimanje Šibnine haljine, pojasa i ključeva ozn...

Čitanja: Iz 22, 19-23; Ps 138, 1-3.6.8bc; Rim 11, 33-36; Mt 16, 13-20 Što govore ljudi? Kako to da je među prvim kršćanima bilo razmjerno puno mučenika koji su sve do žrtvovanja vlastitog života svjedočili svoju životnu opredijeljenost za Krista? Evo jednog od razloga. U spisu Hipolita Rimskog s početka 3. st. opisuje se kako su bili primani kandidati za krštenje. Kad bi ih bili doveli do učitelja, svakog se od njih prvo pitalo za ime, stalež, obiteljsko stanje, motive i ozbiljnost odluke. Za svakog od njih trebalo je posvjedočiti jamac, a tek onda bi stupali među pripravnike i spremali se na krštenje do 3 godine. I kroz to cijelo vrijeme gledalo se na njihov život. Mi bismo rekli, insistiralo se na njihovoj osobnoj vjeri i na životu po kršćanskim načelima. Naprotiv, nakon seobe ...

Kao pravi učitelj Isus je poučavao skupinu svojih učenika o Božjem životu i djelovanju, o životu vječnom i kraljevstvu nebeskom, ali ih je u pojedinim trenutcima i ispitivao o povjerenim sadržajima i istinama. Tako je jednom zgodom u blizini Cezareje Filipove iskoristio prigodu da im postavi neka pitanja. Radilo se o dva pitanja koja su se ticala prave spoznaje njegove osobe i biti. Prvo pitanje je bilo lakše, jer je tražio da mu samo referiraju što ‘govore ljudi, tko je Sin Čovječji’, dok je drugo pitanje bilo zahtjevnije jer je pretpostavljalo njihov osobni stav i izjašnjavanje glede njega. U svakom slučaju radilo se o vrlo važnom zahtjevu, o kojem je kasnije ovisilo mnogo toga. Svako daljnje zajedništvo s njim ili pak očekivanje od njega ovisilo je o tome tko je on bio. Ukoliko ga n...