21. nedjelja kroz godinu (A): Lišit ću te službe
Čitanja: Iz 22, 19-23; Ps 138, 1-3.6.8bc; Rim 11, 33-36; Mt 16, 13-20
Poznata nam je ona strašna kletva: Imao, pa ne imao. Strašno je čovjeku koji iz bogatstva zapadne u bijedu ili koji s visoka položaja padne na posljednje mjesto. Takva se strahota dogodila izvjesnom Šibni, upravitelju kraljeva dvora u Jeruzalemu. Njemu Bog preko proroka Izaije govori: „Lišit ću te tvoje službe, otjerat te s tvog mjesta; i pozvat ću svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. Obući ću mu tvoju haljinu, tvojim ću ga pojasom opasat’, tvoju ću mu vlast predati u ruke.“ Kako bole te riječi! Imao pa ne imao… Bio visoko pa pao… Ljudsko nam iskustvo govori da se to događa razmjerno često. Trudiš se ostvariti karijeru i uspeti se na društvenoj ljestvici, a onda se dogodi nešto nepredviđeno… Evo, dođe neki brži, vještiji, bezobzirniji i – nigdje te nema… Ili, trudiš se steći i zaraditi, a onda stjecajem nekih okolnosti, tvojom ili tuđom krivnjom, sve se surva. Konačno, dođe starost, bolest, dolaze mlađi i ti neumitno ispadaš iz utrke. Tako, ne bez gorčine, govori i biblijski Propovjednik: „Čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio…“
Što reći? Isus na to ima jednostavan odgovor. „Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu… Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.“ To je neumitno. Trudimo li se samo oko bogatstva, vlasti i položaja, nikad nećemo doseći cilja za kojim žudimo i tu ćemo trku na koncu izgubiti. Naprotiv, postoji i ona vrsta blaga koje nam nitko ne može oduzeti, koje se ne može uništiti. To su ona dobra djela učinjena iz ljubavi. To je ono oproštenje koje podarim onome koji me povrijedio, oproštenje dano iskreno i iz srca. To je ono gdje rastem kao čovjek, kada duboko u sebi znam da ispravno postupam, pa makar u očima ljudskim gubio. To je ona jednostavna briga oko vlastite obitelji, to je ona susretljivost, ljubav, dobrota, blagost. To su oni topli obiteljski i međuljudski odnosi, to je ljubav koja nas ispunja do dubine našega bića. U isto vrijeme mi ne odbacujemo i ne preziremo normalne ljudske probitke. Ja mogu i dobro zarađivati i biti župan ili ministar, ali, svjestan sam da smisao života nije u stjecanju i položaju, upravo kako veli Isus: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“ Tko ima uši, neka čuje.
