Četvrtak, 7 srpnja

Oznaka: krivnja

Tko je odgovoran
Kroz filozofsku prizmu

Tko je odgovoran

Odnedavno primjećujem. Zašto nisam sposoban kad razgovaram s tobom govoriti o sebi i samo o sebi? Zašto moram govoriti o drugom? Potreba prokazati drugog. U svakoj svojoj molitvi dodati jedan onaj… ali on ili ona. I kad molim za druge kao da je to neiskreno. Drugom i za drugoga stvarno ne želim tvoju podršku i milost. Postoji u meni težnja. Ispričavati sebe pred tobom prebacujući krivnju na drugoga. Rekao bih kako negdje u meni ima smišljene nesposobnosti. Ja ne želim i odbijam susresti samog sebe. Umanjujem svoju odgovornost. Ne priznajem svoju grešnost. Kada i jesam ja i samo ja u pitanju, uvijek ću naći i nekoga drugog uz mene. I tako mogu razvijati svoje optužbe. I osude. Ako nije kriv drugi koji je ovdje i sada sa mnom, kriv je onaj drugi iz prošlosti. I ta prošlost koju optužujem...
Kršćanstvo mira
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo mira

Miran sam. Ne znam odakle dolazi takav osjećaj. O njemu sam slušao kad sam bio nemiran i tražio sebe. Ponekad su mi govorili da je riječ o blaženom iskustvu. Sve je izmireno. Svi računi. I dugovi. Nema zaostalih prijepora i sukoba s drugima. Pomiren sa svijetom i svim onim što je između nas bilo izvor nesporazuma. Pomiren sa sobom. Ovo iskustvo pronalazim u Pismu u riječima apostola: Dobar sam boj bio. Ne mogu to i za sebe reći. Preostalo je izmiriti se s tobom. Neka nezahvalnost bude ono najvažnije zbog čega mi je žao. Toliko si mi dao i pružao, a nikad ti nisam na pravi način uzvratio. Pripisujući sebi sve, na tebe sam zaboravio. I može li se ispraviti sada ono što sam propustio? Mogu li na kraju svega reći: Hvala ti? Ne činim li to iz straha? Proživio sam cijeli život bez tebe i ne...
Kršćanstvo iskupljenja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo iskupljenja

Ja sam tražitelj oproštenja. Susrećem i druge slične meni. Nas koji zbog težine onoga što smo učinili tražimo da nam bude oprošteno. U potrazi sam za nekim tko me može osloboditi besanih noći, straha od kazne i odmazde, za nekim tko će mi reći oprošteno ti je. Notorna je glupost da mogu sam sebe iskupiti. Ja sebe ne mogu iskupiti niti otkupiti. Kojim iskupljenjem ću vratiti život koji sam oduzeo? Samoubojstvom? Ubijanjem još više ljudi? Kakva tragična zabluda! Uništenjem se ne rađa život, niti se zlom postiže dobro. Opijenost idejom da sam ja jedini gospodar dobra i zla i jedini ovlašteni tumač njihovog međusobnog odnosa. Ali ljudsko je odviše slabo i nemoćno izdržati teret tog razlikovanja. Jer razlikovati dobro i zlo zahtjeva da se prihvati odgovornost i za trenutke u kojima ih se čin...
Kršćanstvo oproštenja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo oproštenja

Krivnja ima nuspojave. I nije nam uvijek jasno je li neki fenomen rezultat krivnje. Kao da krivnja ima bezbroj efekata. Nezadovoljstvo. Ogorčenje. Strah. Napetost. Tako Adam Gordon, pjesnik i  junak romana Bena Lernera Leaving The Atocha Station, živeći u Španolskoj kao mladi stipendist proživljava krivnju zbog određenih laži koje pripovijeda ljudima koji ga ne poznaju najbolje. Nerijetko u sukobu sa samim sobom, Adam proživljava dane tjeskobe, trenutke napada panike, razdoblja besmisla i dosade. Iako se Lernerov roman ne bavi pitanjem krivnje i daleko više podsjeća na Lovca u žitu ili Portret pisca u mladosti, Adamov put do kakvog-takvog mira i tišine pomalo podsjeća na jedno zagonetno i ne uvijek precizno pitanje: Gdje ili kod koga čovjek pronalazi oproštenje za počinjeno, gdje dobiti...
Kršćanstvo destrukcije
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo destrukcije

Paul Tournier u svom djelu Krivnja i milost dotiče se iskustva krivnje i unutar kršćanstva i kršćanske zajednice. U kršćanskoj zajednici može egzistirati i ona krivnja koju Tournier kao psiholog opisuje pritajenom ili suspregnutom krivnjom. Ova krivnja je ponajbolje opisana u evanđeoskoj sceni pokušaja kamenovanja žene uhvaćene u preljubu. Oni koji su doveli ženu pred Isusa razlikuju se od nje jer je njezina krivnja javna i očita. Svi znaju što je učinila. Očekuju od Isusa potvrdu njihove presude. Treba biti kamenovana. Isus će priznati postojanje njezine krivnje tek na kraju kada joj kaže ni ja te ne osuđujem idi i ne griješi više. Ne skriva od nje da je svjestan njezine krivnje. Međutim, Isus čini nešto drugo i neočekivano. Umjesto isticanja već transparentne krivnje te žene, Isus ist...
Kršćanstvo krivnje
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo krivnje

Roman Dijete u vremenu Iana McEwana događa se oko života dvoje ljudi koji nastavljaju živjeti nakon otmice njihovog djeteta. Steven i Julie nakon tragedije udaljavaju se jedno od drugog. Ne razvode se nego ostaju u nekoj vrsti „tihog“ braka gdje svatko od njih nastavlja živjeti za sebe. Stevenov život prožet je mješavinom beznađa i nade. Steven živi i radi kao netko kome život nema nikakvog smisla zbog gubitka djeteta. S druge strane Steven u sebi podgrijava nadu da će jednom nekad u nekom trenutku negdje pronaći svoju kćer. Kroz cijelo vrijeme Steven razmišlja o svom djetetu pokušavajući i zamisliti kako bi izgledala sada nakon nekoliko godina od tragedije. Tako u jednom trenutku pred školom ugleda djevojčicu za koju mu se učini da je riječ o Katie, njegovoj kćerki. Nevjerojatno je dub...