Oznaka: Vazam – homilije

Čitanja: Dj 10,34a.37-43; Ps 118,1-2.16-17.22-23; Kol 3,1-4 (ili: 1Kor 5,6b-8); Iv 20,1-9 Danas na ovaj posebni dan, dan Kristova uskrsnuća, pred praznim grobom, ali srca punog vjere, nastojim koliko nam je dano razumjeti ovo neizmjerno otajstvo. I moramo priznati da nam nije lako, jer je uskrsnuće Gospodinovo događaj koji nam izmiče i ne možemo ga lako, onako na prvu razumjeti. Doista je potreban trud vjere kako bismo barem malo odškrinuli vrata praznoga Kristova groba i primili dar spoznanja i milost koju nam to isto uskrsnuće daruje. No naša zbunjenost je sasvim normalna, kao što je bila zbunjenost i apostola i žena koje, jer je teško pojmiti događaj koji izmiče ljudskom iskustvu, o kojemu baš nitko nije imao saznanja. I to možemo sebi predočiti nekim usporedbama da nam bude jasno k...

Čitanja: Dj 10,34a.37-43; Ps 118,1-2.16-17.22-23; Kol 3,1-4 (ili: 1Kor 5,6b-8); Iv 20,1-9 Marija Magdalena bila je izuzetna žena. Bila je vjerna Isusova učenica. Zajedno s Isusovom majkom, apostolom Ivanom i Marijom Kleofinom stajala je ispod Isusova križa. Stajala je uz križ unatoč ruganju vojnika i svjetine. Stajala je pod križem dok su se, osim Ivana, svi ostali apostoli i sljedbenici razbježali. I onda, izvješćuje Ivanovo evanđelje, na uskrsno jutro, još za mraka, Marija Magdalena došla je na Isusov grob i vidjela da je prazan. Sva zbunjena, žurno je otrčala Petru i Ivanu. I što im je rekla? „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.“ Zar ona, koja je bila Isusova vjerna učenica i koja je vidjela da Isus i mrtve uskrišava, zar ona nije mogla pomisliti da je Isus uskrsnuo...

Čitanja: Dj 10, 34a.37-43; Ps 118, 1-2.16ab-17.22-23; Kol 3, 1-4 (ili: 1Kor 5, 6b-8); Iv 20, 1-9 Dugačka je lista naših želja još od vrtićkih vremena. Što sve nismo žarko željeli! A i danas samo uzdahnemo kada pomislimo kako bi bilo lijepo postići ovo ili ono, kupiti nešto posebno. K tome nas promidžbene poruke uvjeravaju da naše potpuno zadovoljstvo i sreća ovise najvećim dijelom o nekom proizvodu koji bismo svakako trebali kupiti i to – uvjeravaju nas – po bagatelnoj cijeni. Međutim, ne treba nam puno mudrosti da shvatimo kako nas i ostvarivanje takvih želja dovodi pred još više i više izazova. Svaki postignuti cilj stvara nove i nove želje. Možemo li se uopće nadati da ćemo ikada postići sve ono za čim čeznemo, možemo li očekivati da ćemo ikada imati posvemašnji nutarnji sklad i ...

Čitanja: Dj 10, 34a.37-43; Ps 118, 1-2.16ab-17.22-23; Kol 3, 1-4 (ili: 1Kor 5, 6b-8); Iv 20, 1-9 Čitali smo danas na ovaj sveti dan odlomak iz Evanđelja svetog Ivana koji nas izvještava o događajima koji su se zbili na Isusovu grobu u uskrsno jutro. I neobično mu je bilo stalo naglasiti da je to bilo prvoga dana u tjednu: Prvoga dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Za Evanđelista Ivana to nije tek obični kronološki detalj, već je bremenit teološkim sadržajem i porukom. Jer Ivan dobro zna da je prema starozavjetnim odredbama dan Pashe trebao biti najvažniji dan u godini, to jest u životu vjernika, jednako kao što je, iz istog razloga, mjesec nisan trebao biti početak mjesecima i prvi mjesec u godini. Odredbe donese...

Čitanja: Dj 10, 34a.37-43; Ps 118, 1-2.16ab-17.22-23; Kol 3, 1-4 (ili: 1Kor 5, 6b-8); Iv 20, 1-9 Uoči svoga najvećeg blagdana Pashe i danas su pobožni Židovi (osobito žene) u velikom poslu: cijela se kuća treba temeljito očistiti, a najveću pozornost posvećuju tome da pronađu i najmanju mrvicu kvasnoga kruha (oni ga zovu „hamec“), koju onda uklanjaju. Jer, blagdan Pashe ujedno je i blagdan beskvasnih kruhova, kada oni sedam dana blaguju samo beskvasni kruh, pri čemu ne smije ostati ništa od staroga (kvasnog) kruha. Ideja je jasna: u novu godinu (koja je u starini započinjala prvim danom proljeća) valja ući s novim tijestom. Staro se napušta. Dolazi novi život, nova mladost. Polazeći od toga židovskog običaja Pavao piše kršćanima u Korintu: „Očistite stari kvasac da budete novo tije...

Čitanja: Dj 10, 34a.37-43; Ps 118, 1-2.16ab-17.22-23; Kol 3, 1-4 (ili: 1Kor 5, 6b-8); Iv 20, 1-9 Petar i Ivan trče do praznog groba. Evo kako to sam Ivan opisuje: Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Jeste li zapazili ono s ubrusom? U grobu je uredno bio složen. Bit će vam zacijelo poznato da riječ đavao dolazi od grčke riječi diabolos, što označava onoga koji razbacuje, koji čini nered. Upravo je tako i opisana posljedica prvoga grijeha: prvi s...

Svima je dobro poznato kako u raspravama i sporovima bolje prođe onaj tko ima posljednju riječ. Posljednja riječ je i znak nadmoći i vještina otpora, kao i dokazivanja da je postojao dokaz više od suprotne strane koji je prevagnuo i odnio pobjedu. Posljednja riječ usmjerava prema donošenju konačne presude, to jest pravorijeka, utemeljenoga na snazi argumenta. Sve to vrijedilo je i za čovjeka koji je s mjesta prosuditelja došao pod osudu. Stvoren posljednjom riječju stvaranja, dopustio je da nad njim zadnju riječ u raspravi ima smrt. On koji je svemu bio nadređen, podložio se grijehu, čime je ostao bez snažnog dokaza i pouzdane obrane. Umjesto da bude snažan u Bogu, oslabio je sama sebe do mjere da nije mogao braniti svoju poziciju. Umjesto da čuva Bogom utkanu riječ u svoje biće, ...

Uvod i pokajnički čin Ivan evanđelist nam pripovijeda (Iv 20, 1-9) kako su onog prvog uskrsnog jutra svi bili užurbani. Marija Magdalena je rano ujutro, još za mraka požurila na Isusov grob. Kad je vidjela da je grob prazan, požurila je to javiti njegovim učenicima, na što su Petar i Ivan potrčali da vide što se to zbilo. Evo i mi smo jutros požurili. Sveta misa koju ćemo slaviti otajstveni je susret s uskrslim Kristom. Poput Marije Magdalene i poput svetih apostola stojimo pred praznim Isusovim grobom i kličemo: Vjerujemo, Gospodine Isuse, da si uskrsnuo i da i nas uzdižeš u svoju nebesku proslavu. Neka ta vjera i ta radost ispuni ovo slavlje i čitav ovaj sveti dan! Gospodine, smrću i uskrsnućem svoga Sina ispunio si sva obećanja dana svome narodu. Gospodine, smiluj ...

Uvod i pokajnički čin Od samih početaka, još od apostolskih vremena kršćani se redovito nedjeljom slavili lomljenje kruha, euharistiju, odnosno svetu misu. Tom nedjeljnom euharistijom oni su slavili najveća otajstva naše vjere – Kristovu smrt i uskrsnuće. Tako Crkva zapravo od samih početaka svake nedjelje slavi Uskrs, jer je svaka nedjelja za kršćane spomen Kristova uskrsnuća. Ali, evo, ove nedjelje je posebno svečani godišnji spomen Kristova uskrsnuća. Slavimo uskrsnuće Kristovo i uskrsnuće naše. Jer, Krist je uskrsno da bi sve nas iz tame smrti doveo u svoje divno svjetlo. Da bismo dostojno proslavili ovaj svečani godišnji spomen Kristova uskrsnuća u ovoj euharistiji, zamolit ćemo Gospodina da nas u potpunosti obavije svojom milošću. Gospodine, ti nisi dao da tvoj ...

Svemogući i milosrdni Bog podario nam je radost ovoga dana, kada duša ispunjena snagom Kristova uskrsnuća klikće: Slava ti Kriste pobjedniče! Slava ti jer si pobijedio smrt, da bi nama vratio život! Slava ti jer si pobijedio tamu groba, da bi nama dao svjetlo života! Slava ti jer si pobijedio Sotonu i zlo, da bi nama podario anđeoski život! Slava ti jer si pobijedio spone ovoga svijeta, da bi nas obdario životom u nebu. Slava ti jer si pobijedio bezakonje grijeha, da bi nam dao milost živjeti u čistoći srca slaveći Boga. Slava ti jer si nas oslobodio od svakoga ropstva, da živimo u slobodi djece Božje! Slava ti jer si svojom smrću smrt lišio svake snage, te učinio da ona i za nas nepovratno umre. Slava ti što si se izložio ljudskoj mržnji da bi nas ispunio svojom ljubavlju. Doista...