Nedjelja uskrsnuća Gospodinova: Za onim gore težite


Čitanja: Dj 10, 34a.37-43; Ps 118, 1-2.16ab-17.22-23; Kol 3, 1-4 (ili: 1Kor 5, 6b-8); Iv 20, 1-9


Dugačka je lista naših želja još od vrtićkih vremena. Što sve nismo žarko željeli! A i danas samo uzdahnemo kada pomislimo kako bi bilo lijepo postići ovo ili ono, kupiti nešto posebno. K tome nas promidžbene poruke uvjeravaju da naše potpuno zadovoljstvo i sreća ovise najvećim dijelom o nekom proizvodu koji bismo svakako trebali kupiti i to – uvjeravaju nas – po bagatelnoj cijeni. Međutim, ne treba nam puno mudrosti da shvatimo kako nas i ostvarivanje takvih želja dovodi pred još više i više izazova. Svaki postignuti cilj stvara nove i nove želje. Možemo li se uopće nadati da ćemo ikada postići sve ono za čim čeznemo, možemo li očekivati da ćemo ikada imati posvemašnji nutarnji sklad i mir? U tome ozračju nam sljedeće Pavlove riječi s jedne strane zvuče i nestvarno, prepobožno, ali, s druge strane, izazovno. On veli:

„Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi s desne Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!“

Kršćani u ovome vide jasnu poruku. Vjernik zahvalno može primati sve redovite ovozemne Božje darove: i hranu i piće i odjeću i normalan društveni život, ali se ipak treba prvenstveno brinuti za ono duhovno, jer je zemaljsko prolazno, a ono duhovno je vječno. Međutim, čak ako ostavimo po strani strogo kršćanske stavove, pogledajmo sljedeće. Što nas više ispunja ili usrećuje: stvar koju smo nabavili ili iskren susret s osobom u međusobnom poštovanju? Što više ispunja naš duh: iskreno praštanje (do kojega baš i nije bilo lako doći) ili osveta prema onome „zub za zub“ ili, još gore – recimo tako – „glava za zub“? Što nas više usrećuje: visoki položaj koji smo – možda gazeći preko drugih ljudi – postigli ili iskrene i radosne dječje ruke oko vrata?

Krist je uskrsnuo i izdigao se iznad čisto ovozemne stvarnosti. Kada Pavao veli da valja težiti za onim „što je gore“, onda – barem za početak – misli da nam valja izdići pogled iznad ove zemlje. Nismo stvoreni samo za zemne užitke. Naš je duh beskrajan, naše su težnje neizmjerne. Mi duboko u sebi težimo za trajnim, vječnim beskrajnim, beskonačnim. Uz malo dobre volje to ćemo u sebi i osjetiti. Zato je mudro i živjeti u skladu s našim najdubljim porivima, željama i čežnjama. Zato, dopustite, sretan vam Uskrs!