Četvrtak, 6 svibnja

Događaj koji nam izmiče – razmišljanje uz Nedjelju uskrsnuća Gospodnjega


Čitanja: Dj 10,34a.37-43; Ps 118,1-2.16-17.22-23; Kol 3,1-4 (ili: 1Kor 5,6b-8); Iv 20,1-9


Danas na ovaj posebni dan, dan Kristova uskrsnuća, pred praznim grobom, ali srca punog vjere, nastojim koliko nam je dano razumjeti ovo neizmjerno otajstvo. I moramo priznati da nam nije lako, jer je uskrsnuće Gospodinovo događaj koji nam izmiče i ne možemo ga lako, onako na prvu razumjeti. Doista je potreban trud vjere kako bismo barem malo odškrinuli vrata praznoga Kristova groba i primili dar spoznanja i milost koju nam to isto uskrsnuće daruje. No naša zbunjenost je sasvim normalna, kao što je bila zbunjenost i apostola i žena koje, jer je teško pojmiti događaj koji izmiče ljudskom iskustvu, o kojemu baš nitko nije imao saznanja. I to možemo sebi predočiti nekim usporedbama da nam bude jasno koliko je shvatljiva naša udaljenost od Kristova uskrsnuća i kako nam se može dogoditi da nam prazni grob i ostali svjedoci ne budu tako uvjerljivi i da nam se ne učine presudnima za naš doživljaj uskrsne poruke. Tako na primjer, tko ne vjeruje u Boga, ne može niti započeti razmišljati o uskrsnuću. Jednako tako, tko ne doživljava vlastite grešnosti, ne može osjetiti učinke Kristova ustajanja iz groba. Tko ne osjeća svoju odgovornost pred vječnim sudom i Bogom sucem, tko nema jasne vjere, njemu događaj Kristova uskrsnuća potpuno izmiče.

Doista, mnogo toga nam izmiče kad nemamo iskustva, a kad baš o nečemu ništa ne znamo, teško nam se to može predočiti i teško nas se može dojmiti. Kao što slijepoj osobi ne možemo dočarati ljepotu boja, tako i nevjerniku ne možemo dočarati ljepotu uskrsnuća. Kao što gluhoj osobi ne možemo dočarati ljepotu jezika i govora, tako i bezbožniku ne možemo ukazati na ljepotu Božje istine o njegovoj ljubavi za čovjeka. Kao što o okusu vrsnih jela ne možemo govoriti s onim koji je izgubio osjetilo okusa, tako isto o ljepoti života u Kristu ne možemo govoriti s grešnikom koji je izgubio smisao za čist život i svetost. O ljepoti miomirisa ne možemo govoriti s onim tko je izgubio osjetilo njuha, te isto tako ne možemo čovjeku koji živi u nasladama predočiti miomiris Kristova uskrsloga života. A kada je netko izgubio osjetilo okusa, njemu je svejedno jede li slatko ili slano, jede li pokvarenu hranu ili hranu života. Kad je netko izgubio njuh, svejedno mu je živi li u smradu ili miomirisu, širi li oko sebe zadah smrti ili miris života i svetosti. Kada je netko izgubio oči ili vid, svejedno mu je je li oko njega mrkla noć ili je najvedriji dan. Kada netko ne čuje, svejedno je pjevaju li oko njega poljske ptice ili se nalazi usred zaglušujuće buke prometa i grada.

Polazeći od toga možemo razabrati kako je bilo teško i apostolima Petru i Ivanu kad su došli na Gospodinov grob. Susreli su se događajem o kojemu nikada nitko nije imao saznanja ni iskustva, a morali su izvoditi određene zaključke. No presudno u svemu tome je bila činjenica da ih je Isus pripremao za taj događaj, da im je čistio srca od grijeha, a duše od nevjere. Poučavao ih je tri godine svojom istinom i iskazao im svu svoju ljubav kako bi mogli tako pripremljeni ipak biti svjedoci ovog događaj koji izmiče iskustvu. No on im je ostavio i određene elemente koje, kad su dobro razabrali, jasno su zaključili što se dogodilo, te do kraja povjerovali svemu što je on govorio, kao i Pismima koja im je tumačio, a u kojima je sam Bog nagovijestio sve ove dramatične događaje u povijesti spasenja koje su u uskrsnuću imale sretan završetak.

Ovo iskustvo apostoli prenose i nama danas. Jer ostali bismo zakinuti za iskustvo Boga živoga, ako bismo ostali zakinuti za spoznaju Kristova uskrsnuća. Ostali bismo kao slijepi i nijemi na cesti, kao gladni i žedni, bez užitka uz puni stol života koji nam Krist danas prostire. Otkrijmo s vjerom Kristovo uskrsnuće, utisnimo ga u život s ljubavlju, pa će nam život biti obilježen i ispunjen tim neizrecivim iskustvom života. Osjetit ćemo snagu koja nas nosi, osjetit ćemo ljubav Božju koja nas ispunjava i čini da se osjećamo ljubljeno i da se ne umorimo svjedočiti ljepotu vjerničkog življenja. Tada ćemo doživjeti iskustvo o kojemu govori sveti Pavao kada veli svojim vjernicima: “Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!” Budimo i mi suuskrsli s Kristom tražeći ono što je gore, jer samo tako možemo u srce utisnuti snagu Kristova uskrsnuća, te ga svjedočiti kao nezamjenjivi dar i vrijednost svoga života, bez kojega se ne isplati živjeti zemaljski život. Tada to za nas postaje ne više događaj koji nam izmiče, već događaj koji nam se po Kristu primaknuo do dna duše i koji postaje naše životno bogatstvo i blagoslov koji želimo prenijeti drugima vodeći ih na put spasenja.