Uvod i pokajnički čin

Od samih početaka, još od apostolskih vremena kršćani se redovito nedjeljom slavili lomljenje kruha, euharistiju, odnosno svetu misu. Tom nedjeljnom euharistijom oni su slavili najveća otajstva naše vjere – Kristovu smrt i uskrsnuće. Tako Crkva zapravo od samih početaka svake nedjelje slavi Uskrs, jer je svaka nedjelja za kršćane spomen Kristova uskrsnuća. Ali, evo, ove nedjelje je posebno svečani godišnji spomen Kristova uskrsnuća. Slavimo uskrsnuće Kristovo i uskrsnuće naše. Jer, Krist je uskrsno da bi sve nas iz tame smrti doveo u svoje divno svjetlo. Da bismo dostojno proslavili ovaj svečani godišnji spomen Kristova uskrsnuća u ovoj euharistiji, zamolit ćemo Gospodina da nas u potpunosti obavije svojom milošću.

• Gospodine, ti nisi dao da tvoj Sin, Pravednik, truleži ugleda. Gospodine, smiluj se!
• Kriste, ti si svojim slavnim uskrsnućem pobijedio smrt i porazio svaki grijeh i svako zlo. Kriste, smiluj se!
• Gospodine, ti nas već u ovome životu činiš dionicima nebeske proslave uskrslog Krista. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

“Srcem se najbolje vidi. Ono bitno ostat će oku nevidljivo.” Tako otprilike govori stara mudrost. Ljudsko oko opaža izvanjskost, a ljudsko srce prodire u unutrašnjost. Npr., što može nepismen čovjek znati o vrijednosti knjige koje ima u rukama? Što može prosuditi o mudrosti nekog govornika čovjek koji ne razumije njegov jezik? Može li stran čovjek razumjeti početničko tepanje djeteta koje je tek započelo govoriti? Međutim, ako knjigu damo pismenu čovjeku, on će moći procijeniti njezinu vrijednost, ako slušatelj razumije jezik kojim se govori, moći će vrednovati mudrost govornika, ako dječje tepanje sluša njegova mati, razumjet će svaku riječ i želje svoga djeteta. Izgleda da je do takvih različitih razumijevanja dolazilo i nakon Isusova uskrsnuća.

Vi znate što se događalo

Petar propovijeda okupljenim Jeruzalemcima (Dj 10, 34a.37-43). Veli: “Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.” Svi Jeruzalemci, a i mnogi drugi Židovi znali su većinu toga što je Isus učinio i što se s njime dogodilo. Čak ni Isusovi protivnici nisu mogli zanijekati da je Isus prošao svijetom čineći dobro. Poznato je bilo da je liječio bolesnike, poznato je bilo da je govorio nebesku mudrost, da se njegovoj riječi i sili nitko nije mogao suprotstaviti. Poznato je također bilo svima kako je Isus nevino bio osuđen na smrt, kako je bio razapet, kako je umro i bio pokopan. No, sada dolazi ono drugo. Krist je uskrsnuo. I to je sada ono što se ne može ljudskim okom vidjeti, niti ljudskim razumom shvatiti. Sada dolazi područje srca i područje vjere. Riječ je, naravno, o Isusovome uskrsnuću.

Mi smo svjedoci svega što on učini

Apostoli se sada predstavljaju kao svjedoci ne samo Isusova života i smrti, nego ponajpače kao svjedoci njegova uskrsnuća. Naime, ako je Isus javno propovijedao i činio čudesa, nakon svoga uskrsnuća ukazivao se samo odabranim svjedocima. Petar veli: “Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.” Vidjeli smo u današnjem evanđelju (Iv 20, 1-9) kako ni sami apostoli nisu odmah povjerovali da je Isus stvarno uskrsnuo. Vidjeli su prazan grob, vidjeli su plahtu i povoje. Međutim, Ivan izričito veli da su oni povjerovali da je Isus uskrsnuo. Pa čak kad im se uskrsnuli Isus ukazivao, bila je potrebna vjera. Jer, uskrsnuli Isus u potpunosti pripada nebeskoj stvarnosti, on više nije podložan zakonima ovozemne pojavnosti.

On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti

I apostoli svjedoče Krista uskrsloga. Bila je to osnova njihova propovijedanja: Krist je uskrsnuo od mrtvih i tako od smrti spasio sve koji ispovjede vjeru u njega i koji se krste. Naviještanje Krista uskrsloga za apostole je bilo toliko važno da su zbog toga bili spremni sve pretrpjeti i sve podnijeti. Na koncu su zbog svjedočanstva predali i svoj život. Ne radi se samo o tome da je Isus uskrsno, nego, naglašavamo, njihovo svjedočanstvo daje jamstvo svim obraćenicima da će i oni prijeći u novinu života.

Kršćansko svjedočenje

To je danas osnovna poruka Kristova uskrsnuća. Vjerujemo li mi uistinu da je Isus uskrsnuo? Zacijelo vjerujemo. Međutim, vjerujemo li mi stvarno i nedvosmisleno, da on već sada nas čini dionicima svoje proslave, svojega nebeskoga života? Vjerujemo li mi da je snaga Isusova uskrsnuća – kojem smo i mi pridruženi – jača u nama od svakoga zla i svakoga grijeha? Vjerujemo li mi stvarno da s tom Isusovome silom i snagom mogu mijenjati ne samo samoga sebe, nego i one s kojima živim? Vjerujem li da sam i ja pozvan – zajedno s apostolima – naviještati Krista uskrsloga? I to svojim životom, tako da se u meni i na meni vidi kako u meni živi Krist i njegovo evanđelje. Isijava li slika uskrsloga Gospodina iz mojega života i iz mojih djela? Prisjetimo se: šačica apostola promijenila je svojim propovijedanjem i svojim životom čitav ondašnji svijet. Bila je to sila i snaga uskrsloga Krista koja je u njima djelovala. Zar ne bismo i mi trebali tom istom snagom mijenjati sebe i mijenjati svijet tako da i u nama i u svijetu vladaju dobrota, ljubav, usmjerenost prema pravim vrijednostima? “S Bogom svojim preskačem zidine” (Ps 18,30), veli Božja riječ. I suviše za nevolje i nedaće osuđujemo druge i životne uvjete u kojima živimo. Nama se obraća Božja riječ, u nama djeluje Božja snaga i Božja radost. Neka nas slavlje današnjeg dana učini radosnim navjestiteljima Božjeg spasenja. Jer, tamo gdje je Bog, tamo je radost, tamo odzvanja radosna pjesma “Aleluja!” Neka vam je sretan Uskrs!