Oznaka: Vazmeno bdjenje (A)

Čitanja: SZ: Post 1, 1 – 2, 2 (ili: 1, 1.26-31a); Post 22, 1-18 (ili: 22, 1-2. 9a.10-13.15-18); Izl 14, 15 – 15, 1a; Iz 54, 5-14; Iz 55, 1-11; Bar 3, 9-15.32 – 4, 4; Ez 36, 16-17a.18-28; NZ: Rim 6, 3-11; Ps 118, 1-2.16ab-17.22-23; Mt 28, 1-10 Čuli smo drevno čitanje o prijelazu Božjega naroda kroz Crveno more. Evo, kaže Gospodin Mojsiju: „Zašto vičeš k meni?“ Kako ne bi vikao? Situacija je očajna. Mojsije je po Božjem nalogu bio poveo svoj narod u slobodu, kad – gle! – iza njih je snažna egipatska vojska, a ispred njih ispriječilo se Crveno more. Ljudi su slabo naoružani, a s njima su žene, djeca i starci. Nebo visoko, a zemlja tvrda. Kamo ćeš? Nije moguće da ih je Bog doveo u stupicu… Zato Mojsije u očajanju, naravno, viče, zapomaže.  Kad evo – čemu se nitko nije nadao! – Bog pred ...

Čitanja: SZ: Post 1, 1 – 2, 2 (ili: 1, 1.26-31a); Post 22, 1-18 (ili: 22, 1-2. 9a.10-13.15-18); Izl 14, 15 – 15, 1a; Iz 54, 5-14; Iz 55, 1-11; Bar 3, 9-15.32 – 4, 4; Ez 36, 16-17a.18-28; NZ: Rim 6, 3-11; Ps 118, 1-2.16ab-17.22-23; Mt 28, 1-10 U ovoj velikoj i svetoj noći koja se zove majkom svih bdjenja, slušali smo svetopisamske izvještaje o različitim trenutcima povijesti spasenje. A sve je usredotočeno na očinsku ulogu Boga koji kao pravi otac stvara, skrbi i ljubi sve stvorenje, a napose čovjeka. Bog u punoj slobodi čini čudesno djelo stvaranja, s puno ljubavi ga održava i brižno zahvaća u povijest i spašava svoj narod i svakoga čovjeka. Zato je poruka ove noći posvemašnja sloboda Božja, sloboda u kojoj djeluje provodeći svoj plan stvaranja i spasenja. No njegova se sloboda veza...

Vazmenim bdjenjem i obredima u ovoj svetoj noći ulazimo u samo središte liturgijske godine, u središte i ishodište cjelokupnoga vjerničkoga života. Ali iznad svega ulazimo u samo središte Božje ljubavi, u Božje srce koje nam se noćas očituje u svoj svojoj snazi i ljepoti. Dok nam je večeras u duhu prolazila cijela povijest spasenja, Bog nam je otkrivao samoga sebe i svu dubinu svoga otajstva. U ovom slavlju imali smo očitovanje Božje ljubavi čiji smo plod i sami kao njegova ljubljena djeca, stvoreni na njegovu sliku i s adresom prebivališta u njegovu srcu. Ne znamo sve razloge zašto je naš praroditelj odlutao iz tog zaštićenog jedinstvenog mjesta, ostavljajući i nama u nasljeđe izopačenu želju za bijegom od svoga Oca. Ne znamo zašto nije prihvatio dar dobrote Očeve u svome biću i z...

Vi se ne bojte! U osvit dana, po suboti, dođoše Marija Magdalena i druga Marija na Isusov grob. Tužno je za njih bilo to jutro. Umro je njihov ljubljeni Učitelj. Onaj koji je prošao svijetom čineći dobro. Onaj koji je naučavao pravi, istinski Božji nauk. Onaj koji je donio novinu, jer je naučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao obični pismoznanci. On je onaj koji je imao sućuti za grešne, obespravljene, za strance i tuđince, za ucviljene i zdvojne, za svakog čovjeka koji je pokazao imalo želje da Boga nađe. Ako je itko bio prorok, - on je bio. Ako je itko bio pravi Božji čovjek on je bio. Štoviše – slutilo im je srce – on je bio pravi Božji Sin. I sada je mrtav. Za njih je to bila još jedna Božja tajna. Tajna da Bog dopušta da pravednik strada, a da se oholica uzdiže. Znal...

Kad sveti Matej u svom Evanđelju opisuje događaj uskrsnuća, opisuje ga kao zvučnu stvarnost koja je odjeknula i potresla zemlju. Gospodin, naime, u grobu nije mirovao, jer nije bio mrtav, nego je vodio onu konačnu borbu protiv smrti koja je bila vrhunac vjekovnog sukoba neba i zemlje, svjetla i tame, onoga i ovoga svijeta. Smrt je, naime, bila vrhunac drskosti zla koje je htjelo Boga pokopati i istisnuti iz ovoga svijeta, ali je zato uskrsnuće vrhunac Božje snaga, povratka u život i uspostavljanja novog poretka. A evo što sveti Hilarije zapisa u svome tumačenju ovog evanđeoskog odlomka: „Zemljin je potres u rano doba nedjeljnoga dana sila uskrsnuća. Tada se, pošto je zgnječen žalac smrti i nakon što su obasjane njezine tmine dok uskrisava Gospodin nebeskih moći, pokreće drhtanje podzemlja...

Kada se sve činilo izgubljenim, kad se noć činila mračnijom nego ikad do sada jer je Svjetlo svijeta ugušeno, gurnuto u tamu Zemlje – evo nečeg novog! Sve činim novo, to je Božji način postupanja! Ne vojnicima – jer Bog ni za prvi svijet koji je stvarao nije trebao ničiju potvrdu pa tako ni sada kad opet stvara nešto novo – nego ženama se obraća anđeo, glas Božji. Govori onima koje je ljubav dovela na grob. Onima koje čežnja propinje preko svih granica. Zemlja zadrhti i zašuti kad se Bog diže da sudi, kaže psalam. I tami Isusovog groba Bog je sudio i presudio – stresla se Zemlja! Nekima se čini da Bog većinom šuti, da Ga nema kao što je šutio na Golgoti. Nije Bog šutio ni na Golgoti kao što ne šuti ni sada! Tko li će reći što je božanskije – Zemlju stresti i nadjačati njezinu sil...