Blagoslovljen Božić
Pravo značenje Božića sinulo mi je kad sam imao, mislim, šesnaest godina. Tijekom Mise polnoćke razmišljao sam o Lukinim riječima. Evanđelist počinje s preciznim naznakom vremena i mjesta: bilo je to u dane cara Augusta, na početku Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Bilo je to vrijeme kada su Josip i Marija bili na putu iz Nazareta u Betlehem. Car August i Kvirinije spominju se i drugdje u povijesnim knjigama, a Betlehem se može pronaći na zemljovidu. Čekaj malo, ovaj bajkoviti prizor štale, vola i magarca, pastira i ovaca, pa čak i kraljeva, nema nikakve veze s bajkom. U bajkama je sve izmišljeno: dogodilo se „davno“ u zemlji mašte. Luka ovdje opisuje stvarne događaje. On je smrtno ozbiljan. Na samom početku svoga Evanđelja već nam je rekao da je „pomno ispitao“ sve što se dogodilo kako bi „sve po redu napisao“.
Ne, božićna priča očito nije priča s poukom. Nešto se dogodilo! Ali postoji još nešto. Te iste božićne noći čitali smo iz vrlo stare knjige. Sedam stotina godina prije rođenja Djeteta o kojem Luka govori, izvjesni je Izaija već zabilježio da će dijete roditi djevica. I to kakvo dijete. „Savjetnik divni“. Dijete kao savjetnik. Tko pita dijete za savjet? Ali Izaija je odlučan. I tu ne staje: „Bog silni“. Teško da se dijete može nazvati silnim. I „Knez mironosni“. Barem se to ne bi moglo reći za cara Augusta. Taj je despot došao na vlast spletkama i podmetanjima.
Luka nabraja moćnike toga vremena: cara Augusta, kralja Heroda, Kvirinija, Poncija Pilata, a zatim i čelnike vjerskoga svijeta, Anu i Kajfu. Svi su znali tko su. Ali tada Luka usmjerava svjetla na Mariju i Josipa. Na koga? Marija i Josip? Tko su oni onda? Iz Nazareta? Može li što važno doći od tamo? Pa ipak, to je ono što Luka želi reći: ne treba očekivati spas od Augusta i njegovih suradnika. Nego od ono dvoje jednostavnih ljudi koji su bili na putu za Betlehem. Jer tamo će se to dogoditi. Tu se rodilo Dijete koje će promijeniti svijet.
Ali ima toga još. U drevnim mitovima i u antičkih filozofa prevladava misao da je vrijeme beskrajno ponavljanje događaja, sve se vrti u beskrajnim krugovima poput godišnjih doba ili kretanja planeta i zvijezda. Uvijek isti obrazac. Nietzsche i Sartre iz toga su zaključili da je sve besmisleno, bespredmetno. U našem društvu ta sumorna misao nadvladava među mnogim ljudima. Sve je relativno, vodi k ničemu i na kraju umreš. To je onda to.
Ali Biblija kaže nešto sasvim drugo. To se vidi po obećanjima koja su dana. U vrijeme kralja Davida rečeno je da će doći potomak koji će zauvijek vladati. Zauvijek? Vrijeme pripada ljudima, ali vječnost pripada Bogu. Kakvo je to dijete o kojem se to govori? Stoljećima kasnije prorok Mihej ponovo će nas podsjetiti na to. Ovo dijete, sin loze Davidove, rodit će se u Betlehemu. A ovaj mladi par koji je na putu, da, idu u Betlehem. Zašto? Josip se morao prijaviti u mjestu u kojem je rođen. I to je bio Betlehem. To se mjesto izričito naziva Davidovim gradom! I tako vidimo da se vrijeme ne vrti u krug, nego da se vrijeme kreće prema nečemu, da su događaji povezani jedni s drugima, da povijest nije niz zasebnih događaja, nego da sve ima smisla: povijest se srokuje!
Rođenje Djeteta u jaslama visoka je točka u povijesti. Tu je sâm Bog prisutan. I ta se povijest nastavlja. Očito postoji Bog kojemu je stalo do nas! A ono što vrijedi za povijest, vrijedi i za svaki ljudski život. Ne, nije besmisleno. Jest, ima smisao. Bog ima nešto stavljeno sa strane za svakoga čovjeka. To je vrijedilo za Mariju, to je vrijedilo za Josipa. Od njih se dosta tražilo. Jesu li mogli predvidjeti posljedice? Ne, naravno da ne. Ali su pristali. To vrijedi i za tebe i za mene. Sprema ti se nešto lijepo. Sve stvari u tvojem životu imaju značenje. Samo učini ono što znaš da je ispravno, ne iz osobna interesa, nego jednostavno zato što je ispravno. Usput, to je ono čime zrači cijela Biblija: ne traži sreću za sebe, jer tada tražiš jade. Što onda? Pridonesi sreći drugoga! Tada, i samo tada, sreća će doći k tebi. Pogledajte svetce. Svi su to doživjeli. Uvijek su čuvali nadu i na kraju pronašli sreću. Božić je blagdan nade!
Kad je to Dijete odraslo, dalo je učenicima poslanje: širite dobre vijesti. Povijest se nastavlja. Počelo je s Abrahamom, Mojsijem, Davidom. Već se tada dobilo naznake o Djetetu. Mnogi su proroci pisali o tome i sve se to ostvaruje u ovom Djetetu. Sve je točno. Nastavlja se. To poslanje sada pripada Crkvi. Ti i ja dio smo toga. Imam zadaću kao biskup. Ti imaš zadaću u tome. Župe u tome imaju svoju ulogu. Obitelji u tome imaju svoju ulogu. Prihvati izazov. I tvoj život vodi do konačnoga cilja. Otkrij što možeš učiniti. U tome će ti pomoći molitva, sakramenti i čitanje Svetoga Pisma.
Konačno, još ovo: ovo Dijete zove se Kralj mira. Sada smo više od 2000 godina dalje. Mir? Kada vidim dnevne vijesti i pogledam oko sebe i sebe, je li se bilo što promijenilo? Pa ipak, pogledaj sve te ljude koji su uzeli k srcu Isusov poziv. Oni koji ne uzvraćaju zlom za zlo, koji drugima daju ono što im pripada, koji se potpuno žrtvuju za druge, koji čine dobro samo zato što je dobro. Pogledaj kako su napravili razliku, kako su se ljudi promijenili jer su tako postupili. I ti to možeš: učini razliku; može se! U tome je blagoslov. Svim srcem svima želim ovo: mir, pravi mir u srcu, u glavi, sa svojom okolinom i sa samim sobom. Nitko drugi ne može dati taj mir osim ovoga Djetešca u jaslama. Blagoslovljen Božić! I neka mlado ljeto bude Anno Domini (Gospodinova godina).