20. Isus – pravi Bog i pravi čovjek

ISHODI

Učenik na temelju biblijskih tekstova opisuje ljudske i božanske crte Isusove osobe. (Bilješke za e-Dnevnik)

MOLITVA NA POČETKU SATA

Gospodine Isuse, hvala Ti što si se utjelovio i postao čovjek poput nas. Daj nam milost da razumijemo tvoju tajnu – da si u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek. Pomozi nam prepoznati tvoju blizinu, ljubav i snagu u svakodnevnom životu. Amen.

SADRŽAJ TEME

20. Isus – pravi Bog i pravi čovjek

U središtu kršćanske vjere nalazi se osoba Isusa Krista. Kršćani vjeruju da Isus nije samo izniman čovjek ili veliki učitelj, nego utjelovljeni Sin Božji, pravi Bog i pravi čovjek. Ta se istina ne temelji na ljudskim nagađanjima, nego na svjedočanstvu Svetoga pisma i vjere Crkve.

Isusove ljudske crte

Evanđelja jasno pokazuju da je Isus živio istinski ljudskim životom. Rođen je od žene, Marije, odrastao je u obitelji, radio je kao tesar i dijelio svakodnevicu ljudi svoga vremena. Evanđelist Luka bilježi da je Isus „napredovao u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi“ (usp. Lk 2,52), što pokazuje da je prolazio kroz normalan proces ljudskog odrastanja.

Isus doživljava i ljudske osjećaje. Raduje se (usp. Lk 10,21), suosjeća s patnjom drugih (usp. Mk 1,41), plače nad Lazarovom smrću (usp. Iv 11,35) i osjeća duboku tjeskobu pred vlastitom mukom (usp. Mk 14,33–34). Osjeća glad, žeđ i umor (usp. Mt 4,2; Iv 4,6; Iv 19,28). Sve to pokazuje da Isus nije prividno, nego stvarno čovjek.

Isusove božanske crte

Istodobno, evanđelja svjedoče da Isus čini ono što pripada samo Bogu. On oprašta grijehe (usp. Mk 2,5–7), ima vlast nad prirodom (smiruje oluju – usp. Mk 4,39), nad bolestima i zlim silama, a mrtve vraća u život (usp. Iv 11,43–44).

Isus govori o Bogu na jedinstven način – Boga naziva Ocem, a sebe predstavlja kao onoga koji s Ocem ima poseban odnos: „Ja i Otac jedno smo“ (Iv 10,30). U evanđelju po Ivanu Isus za sebe kaže: „Ja sam put, istina i život“ (Iv 14,6), čime jasno nadilazi ulogu proroka ili učitelja.

Njegovo uskrsnuće od mrtvih konačna je potvrda njegove božanske naravi. Smrt nema posljednju riječ nad njim, jer Isus ima božansku vlast nad životom i smrću.

Jedinstvo božanske i ljudske naravi u Isusu Kristu

Vjera Crkve od samih je početaka nastojala vjerno izraziti ono što Sveto pismo svjedoči o Isusu Kristu: da je on istodobno pravi Bog i pravi čovjek. Kako bi se ta istina jasno očuvala, Crkva je kroz povijest razvila precizne teološke izraze.

Hipostatska unija

Središnji pojam kojim Crkva opisuje Isusovu osobu jest hipostatska unija. Tim izrazom želi se reći da su u Isusu Kristu dvije naravi – božanska i ljudska – sjedinjene u jednoj osobi (hipostazi). Isus Krist nije dvije osobe, nego jedna osoba – Sin Božji, koji je uzeo ljudsku narav.

To znači da Isus:

  • kao čovjek može trpjeti, gladovati, umrijeti,
  • kao Bog ima božansku vlast, oprašta grijehe i pobjeđuje smrt.

Te dvije naravi nisu pomiješane, ne poništavaju jedna drugu i ne djeluju odvojeno, nego su savršeno sjedinjene u jednoj osobi. Upravo zato sve što Isus čini – čini jedna te ista osoba, Božji Sin.

Krivovjerja o Isusovoj osobi

U povijesti Crkve pojavila su se različita tumačenja koja su pokušavala pojednostaviti ili izmijeniti ovu istinu, ali su time narušavala cjelovitost vjere.

Neka od važnijih krivovjerja bila su:

  • Doketizam – tvrdio je da Isus nije imao pravo ljudsko tijelo, nego samo privid ljudskosti. Time se umanjuje stvarnost njegova utjelovljenja i patnje.
  • Arijanizam – učio je da Isus nije pravi Bog, nego najuzvišenije stvorenje. Time se niječe njegova božanska narav.
  • Nestorijanizam – razdvajao je Isusovu božansku i ljudsku narav tako da je govorio gotovo o dvjema osobama u Kristu.
  • Monofizitizam – tvrdio je da u Kristu nakon utjelovljenja postoji samo jedna, uglavnom božanska narav, čime se potiskuje njegova ljudskost.

Crkva je ta učenja odbacila jer ne odgovaraju svjedočanstvu Svetoga pisma ni iskustvu vjere Crkve.

Nicejsko-carigradsko vjerovanje

Kako bi sačuvala istinu o Isusu Kristu, Crkva je na ekumenskim saborima jasno ispovjedila svoju vjeru. Nicejsko-carigradsko vjerovanje, koje se i danas moli na svetoj Misi, sažima temeljne istine kršćanske vjere o Kristu.

U njemu Crkva ispovijeda da je Isus Krist:

  • „rođen od Oca prije svih vjekova“ – istinski Bog,
  • „postao čovjekom“ – uzeo pravu ljudsku narav,
  • „raspet, umro i uskrsnuo“ – radi našega spasenja.

Ovo vjerovanje nije samo povijesni tekst, nego živa ispovijest vjere Crkve koja povezuje vjernike svih vremena. Njime kršćani iznova potvrđuju da je Isus Krist središte njihove vjere, nade i spasenja.

PREZENTACIJA
RADNI LISTOVI I DRUGI MATERIJALI
MOLITVA NA KRAJU SATA

Hvala Ti, Isuse, što si nam pokazao kako Bog i čovjek mogu biti jedno u Tebi. Nauči nas hoditi tvojim putem, slijediti tvoju ljubav i vjerovati u tvoju snagu koja pobjeđuje smrt. Čuvaj nas da uvijek prepoznajemo tvoju prisutnost među nama i živimo po tvojoj riječi. Amen.