Petar Marija Radelj, Susreti s Biblijom Hrvatskoga biblijskoga društva [knjiga]

Knjiga Susreti s Biblijom Hrvatskoga biblijskoga društva, objavljena je tiskom u Znanstvenoj biblioteci nakladničke kuće Tonimir u veljači 2026., a njezin PDF može se besplatno preuzeti ovdje.

Teolog Petar Marija Radelj napisao ju je kao argumentiranu teološku, jezičnu i kanonsku prosudba prijevoda Biblije u nakladi Hrvatskoga biblijskoga društva i partnera iz prosinca 2025. On se u knjizi oštro suprotstavlja podnaslovu te Biblije „hrvatski standardni prijevod“, tvrdeći da ona zbog pretjerana pojednostavljivanja gubi biblijski stil i sakralnost. Smatra da je izdanje zapravo „Biblija za početnike hrvatskoga“ jer se u prevođenju previše odstupilo od izvornika u korist pojednostavljene razumljivosti.

Polazi od toga da je prijevod Svetoga Pisma čin odgovornosti prema Objavi, Crkvi i jeziku. Istraživanje potkrjepljuje tvrdnjama više desetaka crkvenih otaca, naučitelja i sabora te svetopisamskim navodima više od 40 prethodnih prevoditelja na hrvatski.

Razmatra pitanja izostavljenih novozavjetnih redaka, šturost poprječnih uputnica i oskudnost podrubnih objasnidbenih napomena.

Ukazuje na tekstne izmjene, nelogičnosti i zatipke te upozorava na pogrješne teološke implikacije kojima vode. Zaključuje kako to izdanje „nije zamišljeno kao studijska Biblija“ te da se prijevod neopravdano nazvao „standardni“, a zapravo je „Biblija za početnike hrvatskoga“ (str. 77).

Njegov je temeljni prigovor što se osuvremenjivanjem svetopisamskoga prijevoda nije smjela uništiti teološka dubina svetopisamskih poruka.

U središtu Radeljeve analize nalazi se pitanje vjernosti prijevoda Biblije – ne samo izvorniku, nego i Predaji, crkvenoj nauci te bogatoj hrvatskoj svetopisamskoj baštini. Podsjeća kako Crkva traži da prijevodi Svetoga Pisma budu pristupačni i opremljeni potrebnim i dostatnim tumačenjima, kako bi mu vjernici mogli sigurno i plodno pristupati.

Pokazuje da novi prijevod, vođen željom za razumljivošću, odustaje od biblijskoga stila, previše pojednostavljuje sadržaj i nerijetko ga prepričava, a ne prevodi.

Upozorava na crkvenopravni položaj prijevoda. Zbog izostanka kanonskoga odobrenja (imprimatura) novi se prijevod ne smije izlagati, prodavati ni darivati u crkvama, kapelama i katoličkim knjižarama ni rabiti u bogoštovlju, nastavi i pouci.

Osobita vrijednost knjige jest njezina obrana sakralnoga biblijskoga jezika. Autor ne zastupa biblijski stil radi njega samoga, nego ukazuje na opasnost da se, pod krinkom osuvremenjivanja, oslabi izričajna gustoća i teološka dubina svetopisamskoga govora. U tom smislu knjiga je i apologija hrvatskoga jezika – njegova dostojanstva, izražajnih svojstava i povijesne povezanosti s biblijskom riječi, od glagoljičke baštine do suvremenih prijevoda.

Radelj prepoznaje i pozitivne strane prijevoda, primjerice dosljedno prevođenje svetoga četveroslova riječju „Gospodin“, čime se nastavlja drevna predaja Septuaginte, Vulgate, Kašića, dubrovačkih lekcionara i Katančića. Time se pokazuje da knjiga nije jednostrano osporavanje, nego razborita i diferencirana prosudba.

U završnim poglavljima autor iznosi teološku ocjenu novoga prijevoda i upozorava na širenje nedorečenosti ili zabluda ondje gdje prijevod nije dovoljno precizan. Susreti s Biblijom Hrvatskoga biblijskoga društva mogu se čitati i kao poticaj na ozbiljnije bavljenje Svetim Pismom, njegovo dublje poštovanje i odgovornije prevođenje.

Knjiga je važan prinos hrvatskoj biblijskoj i teološkoj raspravi. Povezuje filološku osjetljivost, teološku preciznost i crkvenopravnu svijest. Njezina je najveća vrijednost u tome što vraća dostojanstvo raspravi o Bibliji. Knjiga je dragocjeno štivo za teologe, jezikoslovce, književnike, prevoditelje, svećenike, vjeroučitelje, studente teologije, kroatistike i komparatistike, ali i za sve vjernike koji žele dublje razumjeti kako nastaje prijevod Svetoga Pisma i zašto je njegova vjernost od presudne važnosti.

Susreti s Biblijom nisu tek knjiga o jednom prijevodu. Oni su podsjetnik da je svaka riječ Svetoga Pisma povjerena Crkvi kao blago, a ne kao građa za slobodnu preradbu. U tom smislu knjiga stoji u kontinuitetu s dugom predajom crkvene brige za pravovjernost i dostojanstvo biblijske riječi – i upravo u tome leži njezina trajna vrijednost.

Povijesni i stručni prilozi

U knjizi se donose i vrijedni prinosi četvorice drugih teoloških pisaca.

U Predgovoru (str. 9–12) apostolski nuncij nadbiskup Martin Vidović oštro kritizira novi prijevod, navodeći da je napravljen ukalupljeno i bez vjernosti hrvatskoj baštini: „Prijevod Svetoga Pisma nikada nije samo prijevod, nego je to istodobno i nerastavljivo prijenos svekolika poklada Objave s jezika izvornika u neki drugi jezik.“ Zato mora biti „vjeran i slovu i duhu izvornika kao i Predaji i crkvenim otcima“. No, prijevod Hrvatskoga biblijskoga društva, objavljen u prosincu 2025., „pogubio se između biblijskoga stila i razumljivosti“. Prireditelji su „dobrano skresali ni manje ni više nego sȃmu jezičnu podlogu na koju su svoj prijevod postavili“. „Napravljen je ukalupljen prijevod, sputan i lišen vjernosti hrvatskomu jeziku i vlastitostima biblijskoga ili svetopisamskoga govora i načina izražavanja“. Apostofirajući sv. Augustina uspoređuje taj prijevod s nuđenjem da se žvače izgažena trava i pije mutež. S obzirom da nema kanonsko odobrenje, „novi hrvatski prijevod Biblije ne može se prodavati u katoličkim knjižarama.“

Tu su prijevodi starijih tekstova koji služe kao argumenti u raspravi: Proslov Evanđeljima sv. Jeronima (str. 7–8), u kojem se opisuje težina i odgovornost prevoditeljskoga posla, i izlaganje sv. Tome Akvinskoga o prva četiri retka 5. glave Ivanova evanđelja (str. 126–132), kao potvrda višetisućljetne prihvaćenosti u Crkvi tih sada izbačenih redaka.

Prevođenje Svetoga Pisma težak je i odgovoran posao, ističe Dalmatinac. Kaže da je ispravio ono što su loši tumači naopako uredili, ili preuzetni i nevješti ispravljači još gore izmijenili, ili sneni prepisivači dodali ili promijenili. Sve s vodiljom da prijevod bude točan, koji su „apostoli odobrili“; razumljiv, ali vjeran izvorniku, pouzdan u čitanju i raspravama.

Dvostupačno se (str. 162–237), radi usporedivosti, donosi prvotisak Evanđelja po Ivanu kako ga je preveo Ivan Dugandžić i kako je taj prijevod temeljito prerađen i profaniran u izdanju Hrvatskoga biblijskoga društva, kao primjer neprihvatljiva prekrajanja i siromašenja teksta. Svatko se može uvjeriti i usporediti kakvoću osnovne i objavljene inačice Ivanova Evanđelja. Prevoditeljima je oduzeto autorstvo. Pokazuje se odnos nakladnika Biblije prema prevoditeljima biblijskih knjiga, razina zadiranja u prijevode i davanje ključne uloge anonimnim pojedincima u definiranju konačne inačice toga prijevoda Biblije. Pri tom je odbačen timski rad i, suprotno prvim objavama, on nije obilježje cijeloga pothvata, a zbog neujednačenosti navoda između pojedinih knjiga, djelo nije postalo jedna cjelina.

Odjeci u stručnoj javnosti

Knjiga je primila visoke ocjene više stručnjaka iz raznih područja.

Biskup Martin Vidović: „Petar Marija Radelj napisao je osvrt na to izdanje zahvativši cijeli niz pitanjā, koja se u tome prijevodu javljaju. Čitatelja vodi kroz prijevod i pomaže mu da uvidi nepotrebna vrludanja prevoditeljā i urednikā mjesto uspravna i ponosna hoda oslonjena ne na tek malen dio, nego na svekoliku uistinu bogatu hrvatsku jezičnu baštinu, zbog čega zamagljuju i sadržaj. Svoje izlaganje obrazlaže činjenicama i na činjenicama ga temelji. Bez želje da se komu svidi, izravan je u govoru i nastoji pomoći čitatelju da lakše i sȃm procijeni vrijednost spomenutoga izdanja.“ (opširnije)

Dogmatičar Ivica Raguž: „Preporučujem knjigu svim ljubiteljima Svetoga Pisma, jer je ona sama izričaj autorove ljubavi prema Svetom Pismu. Knjiga donosi iscrpnu i opravdanu kritiku novoga prijevoda Biblije na hrvatski jezik. No, upravo je ta kritika poticaj na strahopoštovanje prema Svetom Pismu, na istinitost njegova tumačenja, na vjernost u prevođenju na moderne jezike, a nadasve na gorljivost u njegovu življenju.“

Znanstvenik Davor Zovko: „Odlična i vrlo potrebna publikacija.“

Jezikoslovka Ivana Franić: „Pisac je pouzdan vodič čitatelju u susretu s Biblijom Hrvatskoga biblijskoga društva. Promatra je iz bogatstva hrvatske biblijske baštine. Pomno pokazuje stranputice i nedosljednosti koje je tekst pretrpio od prevoditelja do tiska. Razotkriva izostanak mnogih značajki biblijskoga stila. Potiče daljnja istraživanja.“

Bibličar fra Ivan Dugandžić: „Doista potrebna obrana Biblije, jer je izložena bezočnom udaru zasada još uvijek anonimnih teoloških ignoranata.“

Biblijski teolog Tomislav Pervan: „Hvala autoru na izvrsnom djelu i otvaranju očiju za propuste i promašaje novoga prijevoda Biblije.“ (opširnije)

Književni kritičar Marito Mihovil Letica: „Autor tumači kako Biblija ne smije biti posvjetovljena, ispražnjena od autentičnoga duha Božje poruke i duše jezika na koji je prevedena. Knjiga je snažna obrana sakralnosti svevremeno suvremene riječi Božje i apologija hrvatskoga jezika, navlastite mu ljepote i njegovih izražajnih registara, koji sjaje i zvone upravo u biblijskome stilu.“

Pravnik Dario Čehić: „Petar Marija Radelj u knjizi ne otkriva tek jezična vrludanja ekipe koja je obavila u ukupnosti loš posao na najnovijem prijevodu Biblije na hrvatski jezik – nego i zabrinjavajuća odstupanja od katoličkoga pravovjerja.“ (opširnije)

Kanonist Goran Casalonga: „Radeljeva kritička i stručna analiza novoga prijevoda Biblije mora se promatrati kao izraz crkvene odgovornosti i sinodne svijesti, kao primjer sinodnoga djelovanja vjernika laika koji ljubav prema Crkvi pokazuje upravo kroz odgovorno promišljanje, argumentiranu kritiku i zauzetost za autentičnost vjere i Božje riječi. Pitanja koja otvara teolog Petar Radelj imaju ozbiljnu težinu. Ako su njegove primjedbe utemeljene, što je pozvan prosuditi i sȃm čitatelj, tada se nužno postavlja pitanje gdje je došlo do propusta: u radu prevoditelja, stručnih recenzenata, cenzora ili drugih instanci koje su trebale osigurati doktrinarnu i tekstualnu ispravnost izdanja.“ (opširnije)

Svećenik Ante Zovko: „Knjiga je to koja se opire duhu profanacije i oskvrnjivanja svih svetinja, nasuprot onima koji su udarili na Svetu Knjigu koja je ujedno i čuvarica hrvatskoga jezičnoga blaga i hrvatskoga identiteta. Pisac je njome htio priopćiti da se dogodilo kao i u hrvatskom graditeljstvu kada arhitekti koji nemaju veze s Gospodinom ni Crkvom projektiraju sakralne objekte. „Arhitekte“ novoga prijevoda poučio je o njihovom neznanju, a većini nas otvorio oči na potkopavajuće čine određenih grupacija koji ne prezaju pred ničim.“

Jezikoslovac Rudolf Ćurković: „Radelj analizira novo izdanje Biblije s pozicije koja je danas rijetka: s beskompromisnim poštovanjem prema sakralnosti teksta i filološkoj točnosti.

Sadržajno, knjiga je strukturirana kao niz analitičkih ogleda koji seciraju konkretna rješenja u novome prijevodu. Autor pogađa u srž – u način na koji se Sveto Pismo prenosi suvremenomu čitatelju. Radelj sustavno dokazuje da pokušaj približavanja teksta današnjemu čovjeku prečesto završava u banalizaciji, čime se gubi ne samo ljepota hrvatskoga književnog jezika nego i dubina teološke poruke.

Kritička oštrica ove knjige njezina je najveća vrlina. Radelj ne kritizira radi negacije, nego radi obrane standarda. On razotkriva nedosljednosti koje nisu samo prevoditeljske [ili čije već] omaške, nego plod dubljega nerazumijevanja sakralnoga stila. Njegova je kritika čista jer je utemeljena na činjenicama: on suočava novi prijevod s tradicijom, s izvornikom i s pravilima hrvatskoga jezika. Oštrina u Susretima s Biblijom HBD ne izvire iz gorčine, nego iz autorove nemogućnosti da pristane na osrednjost u poslu koji po svojoj naravi zahtijeva savršenstvo.

Radelj upozorava da se takvim intervencijama, prevoditeljskim, uredničkim (ili lektorskim, ili odgovornima za hrvatsku stilizaciju), biblijska poruka ispire od njezine numinoznosti, pretvarajući vječni Logos u potrošnu informaciju koja će se, lišena svoje vertikale, vrlo brzo istrošiti i nestati u vlastitoj banalnosti.

Radelj u svojoj knjizi pokazuje da posjeduje sposobnost prepoznati karizmu Riječi. On razotkriva jaz između profesionalnih služitelja, koji se troše u sadašnjosti podilazeći trendovima, i autentičnih čuvara predaje. Izvanredna je crkvena dužnost priznati takvu karizmu, čak i kada je ona oštra i neugodna, jer o njoj ovisi hoće li biblijska poruka mijenjati povijest ili će se utopiti u nebitnosti. Uredničko, ili čije već, krojenje sakralnoga stila pod izlikom razumljivosti zapravo je odvraćanje uha od istine.

Susreti s Biblijom HBD nisu štivo za one koji traže potvrdu postojećega stanja, nego za one koji drže do intelektualnoga i duhovnoga poštenja. Radelj svojom knjigom nije razvalio napore izdaváčā, nego je postavio zrcalo u kojem se jasno vide pukotine u stručnome radu. Njegova procjena jasna je: Biblija zaslužuje više, a hrvatska kultura ne smije dopustiti da se njezin temeljni tekst kruni pod pritiskom površnosti.

Radeljeva knjiga poziva na red – i u jeziku i u egzegezi.“ (opširnije)

„Kirurški točna kritika novog prijevoda Biblije Hrvatskoga biblijskog društva.“ (opširnije)

Biblija, Biblija hrvatski standardni prijevod, Hrvatsko biblijsko društvo, prijevod Biblije