Amazonska sinoda
Ako se čita Radni materijal takozvane Amazonske sinode, čini se da je svrha sinode da od nje nastane nova religija. Neka vrsta ekosocijalizma, čvrst spoj (amalgam) ekologije, klimatskih promjena, ekumenizma, viri probati (prokušani muževi), ređenja žena i, o da, tu i tamo spominje se Isus, ali ne kao Božji Sin, Spasitelj, nego Isus filozof, revolucionar i hipi. Isus je dobio svoje mjesto u Panteonu (hramu posvećenu svim bogovima), kao jedan od mnogih. Biskupska sinoda za Sveamazonsko područje, začudo, ne održava se u Amazonskom području, nego u Rimu. Isto je tako neobično da su brojni biskupi i kardinali – svi istih uvjerenja – pozvani iz područja izvan Amazonije. A tu je još nešto što je čudno: u radnom materijalu pronaći ćete brojne svjetovne ciljeve. Integralna ekologija jedan je od njih.
Radni materijal prihvaća panteizam (koji je Crkva uvijek odbacivala) i priznaje pogansko praznovjerje kao izvor objave (alternativni putevi spasenja; time se uključno veli da Kristovo djelo spasenja nije jedinstveno; On je jednostavno jedan od mnogih). Sve u svemu, dokument koji je odobrio Franjo lišava Crkvu njezina identiteta kako ga je oduvijek shvaćala. Nema ni riječi o Isusovu otkupiteljskom djelu, o obraćenju, misnoj žrtvi ili svetosti. Više se cijeni grljenje drveća.
Papa je nedavno još jednom istaknuo da želi raspravljati sa svima. Osim ako se ne zovete Burke ili Müller. Burke i Brandmüller još uvijek čekaju odgovore na neka jednostavna pitanja (tzv. ‘dubia’). Nevjerojatna je stvar da ni mediji ne dopuštaju nikakvu kritiku Pape. Tisak ocrnjuje Burkea i ostale. To je krajnje iznenađujuće kada se uzme u obzir da su isti mediji smatrali samo po sebi razumljivim kritizirati Ivana Pavla II. i Benedikta. Međutim, svakoga tko kritizira papu Franju odbacuje se kao dio urote da se riješi pape, iako je sve što su učinili – postavili su samo nekoliko pitanja. Reklo bi se, samo neka odgovori i završit će s tim.
Na upit novinara o izjavi nadbiskupa Vigana, Papa je odgovorio da to trebaju dokučiti sami. A kritike iz Amerike smatra čašću.
Ne boji se ni raskola, rekao je novinarima na povratku iz Afrike u Rim. Ako će izaći na to, neka bude tako.
Ja se bojim raskola. To je uistinu nešto najgore što se Crkvi može dogoditi.
Na povratku s Mauricijusa, Papa je rekao da je kritika blagotvorna, korisna. Zatim je primijetio: „Ne kritiziraju me samo Amerikanci, nego ima kritičara i u Kuriji“. Zašto Papa jednostavno nije pozvao četiri kardinala koja su mu poslali svoje dvojbe, da razgovaraju o tome? Tako bi izgledao vjerodostojniji kao graditelj mostova (pontifex) i mogao bi izbjeći mnogo smutnje. Međutim, Papa ih odlučuje prikazati tisku kao krute moraliste i degenerirane ideologe.
Konačno, ovo. Koliko često čujem da je sve stvar milosrđa? Ne vjerujem im. To je lažno milosrđe. Beženstvo (celibat) žele liberalizirati ne kako bi se svećeništvo posvetilo, nego da bi se napustilo pravilo koje poziva na svetost. Učenje o homoseksualnosti žele mijenjati, ne zato što hoće biti milosrdni prema teškom bremenu grijeha, nego jer hoće reći da grijeh više nije grijeh. Spolne odnose izvan braka žele dopuštati ne stoga što imaju pozitivno stajalište prema spolnosti, nego zato što ne žele priznati brak (muško + žensko) kao jedini bračni savez koji Bog priznaje. Budite pošteni i prestanite sa skrivenim planovima.
