Blaženi Ivan Merz [video]
Blaženi Ivan Merz rodio se 16. prosinca 1896. u Banjoj Luci. Iako je odrastao u malo slobodnijem okruženju, bez snažnog katoličkog odgoja, izrast će u istaknutog laika u svjedočenju evanđelja. Tome je doprinijelo to što je bl. Ivan bio pravi intelektualac koji je puno čitao, učio i promišljao.
Nakon gimnazije, odlazi na studij u Beč. Studirao je, uz prekid zbog rata, pravo, a kasnije i književnost. Bio je član katoličkog društva “Hrvatska” u Beču koji je studente pripremao za apostolat u domovini. Naobrazbu nakon Beča nastavlja u Parizu, u Sorboni. Interesirao se za kulturu, konkretno kazališta, operu, koncertnu glazbu… Nastavio je i rast u vjeri te sastavlja svoje, možemo reći, pravilo života. Prema tom pravilu valja: “Na sasvim tvrdom ležati. U petak glad osjećati. Suvišak svojih dobara siromahu pokloniti. Svaki dan bar jednom se posvema Bogu pomoliti. Ići u neugodne situacije. Poniženje pred ljudima s veseljem primiti. Ne odati se nikada odviše jednostrano znanosti.” Nakon završetka studija vraća se u Zagreb gdje će i doktorirati. Zaposlio se kao profesor njemačkog i francuskog u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji.
Za vrijeme studija zavjetovao se na čistoću i počeo interesirati za liturgiju. Za njega je liturgija mjesto susreta s Bogom, ali i vrhunski izraz čovjekova vjerovanja, stvaralaštva i života. Veza s liturgijom očita je i u tome što će svojem Orlovskom savezu dati geslo: “Žrtva-Euharistija-Apostolat”.
Hrvatski Orlovski Savez dio je šireg Katoličkog pokreta. Katolički pokret je “pokrenuo” krčki biskup Antun Mahnić. Cilj je bio odupiranje liberalizmu, obrana katoličke vjere i Crkve, stvaranje socijalnih organizacija, prožimanje društva kršćanskim načelima i slično. U tu svrhu nastaju razni projekti, tiskovine i pokreti. Među njima i Hrvatski katolički omladinski savez koji kasnije mijenja naziv u Orlovski savez. Cilj je bio odgoj mladeži u vjerskom, intelektualnom, moralnom i tjelesnom pogledu. Ivan je 1922. izabran za predsjednika tog saveza.
Nažalost, Ivan je od najranije dobi bio sklon bolestima. Kulminacija obolijevanja događa se neuspjelom operacijom nakon koje je dobio meningitis. U nedjelju 6. svibnja 1928. prima bolesničko pomazanje, a preminuo je četiri dana kasnije. Vijest o njegovoj preranoj smrti odjeknula je i šire od Hrvatske, a sprovodu je prisustvovalo nekoliko tisuća ljudi. Pokopan je na Mirogoju, ali mu je 1977. tijelo preneseno u baziliku Srca Isusova.
Papa Ivan Pavao II. je 23. lipnja 2003. proglasio Ivana Merza blaženim, a spomendan mu je 10. svibnja.
U Banjoj Luci danas djeluje Katolički školski centar koji nosi njegovo ime. U Splitu je osnovana humanitarna udruga Ivan Merz koja daje stipendije uspješnim studentima i srednjoškolcima, a u Rimu se nalazi Dom hrvatskih hodočasnika “Dr. Ivan Merz”.
Da se radi o velikom vjerniku i pravom Božjem sluzi možda najbolje dočarava oporuka koju je napisao samo nekoliko dana prije svoje smrti, a koja glasi: “Umro u miru katoličke vjere. Život mi je bio Krist, a smrt dobitak. Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno potpuno vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova. I. M. blažen u pokoju i miru. Duša će moja postići cilj za koji je stvorena. U Gospodinu Bogu.”