Nedjelja, 28 veljače

Bogom dana Bogorodica – razmišljanje uz svetkovinu Svete Marije Bogorodice


Čitanja: Br 6,22-27; Ps 67,2-3.5.6 i 8; Gal 4,4-7; Lk 2,16-21


Dok danas slavimo svetkovinu Marije Bogorodice, sam naslov nas nuka početi razmišljati o Mariji ili počevši od Marije o otajstvu rođenja Božjega Sina na zemlji. No ako bismo mislili da je to ispravan pristup, razmišljati o tom otajstvu počevši od Isusova rođenja u Betlehemu, bili bismo sasvim u krivu. Bolje rečeno, više nego pogrešan takav pristup bio bi nedostatan. Počeli bismo, naime, razmišljati tek od završnih događaja, a njih ne razumijemo dobro ako ne razumijemo pretpostavke i sve što je prethodili ovom događaju koji je bio kruna Božjega plana. Ako već želimo razmišljati, onda trebamo znati što je bio stvarni početak i koji je korijen ovog otajstva koje je pred nama. Jer prvi korak je učinjen negdje davno prije. Riječ je o Božjem blagoslovu kojim on blagoslivlja one koje ljubi, a u ovom slučaju to je bila Marija. Nju je Bog prije blagoslovio, pa je onda ona mogla biti Bogorodica. A blagoslovio ju je od vijeka u svome planu providnosti i ljubavi.

Potvrdu za to pronalazimo i u Božjoj riječi koju slušamo danas na ovu svetkovinu čiji teološki temelji sežu još u razdoblje prve Crkve, to jest u 5. stoljeće. Čuli smo kako u prvom čitanju iz Knjige brojeva Gospodin daje upute Mojsiju da pouči Izraelce kako će blagoslivljati jedni druge. Iz blagoslovne molitve koju su trebali koristiti ne proizlazi da blagoslov ovisi o ljudima, već o Bogu. Bog je onaj koji blagoslivlja Izraelce. On ih čuva, obasjava ih svojim licem, on im je dobar i milostiv. Jedino on može svrnuti svoj pogled na ljude, na ljudsku bijedu i nevolju, na njihove jade i potrebe. On jedini ljudima može donijeti mir i sigurnost. To isto pjeva i današnji Ps 67 kada pjeva o Bogu ‘koji nam se smilovao i blagoslovio nas, koji nas je obasjao licem svojim, koji je na zemlji objavio svoje putove i svim pucima svoje spasenje’.

Upravo to što izriče Ps 67, a i sadržaj blagoslova kojim su se blagoslivljali Izraelci, pokazalo se najprije u Mariji. Gospodin je najprije njoj bio milostiv na jedincat način i na nju je svrnuo svoj pogled pun ljubavi i sve jasnoće. Njoj je bio milostiv do te mjere da ju je pripremio da bude Majkom njegovu Sinu. A za takvo što je trebala doista biti savršena i potpuno blagoslovljena od Gospodina koji je onda i čuva i štiti. Jedino ju je on licem svojim obasjavao i bio joj je potpuno milostiv, te je jasno zašto će je onda i anđeo Gabriel pozdraviti kao milosti punu.

Tek nakon toga Marija može biti Bogorodica, može začeti i roditi Božjega Sina. Tek kad ju je potpuno pripremio, Bog joj može povjeriti tako delikatnu zadaću da rodi njegova Sina na zemlji. Upravo to je rekao i sveti Pavao u Poslanici Galaćanima: A kada dođe punina vremena, odasla Bog sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. Bog je taj koji je od vijeka odlučio poslati svoga Sina u vremenu, te sve što se dogodilo u vremenitom ostvarenju ovisilo je o njegovoj odluci i vječnom naumu. Jednako tako i pastiri, kad nađoše Mariju i dijete u Betlehemu, za sve slave i hvale Boga, jer su shvaćali da je Isusovo rođenje u Betlehemu njegovo djelo. Zato je i Marija imala razloga pohranjivati sve te događaje u svome srcu i prebirati ih, jer su i njoj bili izvanredan dar Božje dobrote. U konačnici možemo iz svega toga zaključiti da je Marija bila najprije od Boga rođena, čime je bila osposobljena Boga rađati. Bila je rođena od njegove riječi, u posluhu i poniznosti, kao i u posvemašnjoj vjernosti. Samo tako čista i sveta mogla je roditi Božjega Sina, to jest biti Bogorodicom.

Poruka ove velike svetkovine nije bila bremenita samo za vjernike nekada u ranom kršćanstvu kada su se vodile velike rasprave o ovom časnom Marijinu nazivu, već je izuzetno rječita i za nas danas. Marija je i nama putokaza, jer nam svima, bez obzira koliko mi toga bili svjesni ili ne, Gospodin povjerava istu zadaću kao i Mariji. Trudimo se ponajprije biti Bogom preporođeni, to jest od Boga rođeni, kako kaže i sv. Ivan u svome Prologu. A kasnije prepustimo da preko nas Gospodin čini čuda, kada se Krist rodi u našim srcima potpuno i cjelovito, da ga drugima darujemo, te da za druge postajemo nositelji božanskoga života, kao što je Marija nama donijela taj isti život. Mi najprije kao vjernici postanimo Bogom dani, to jest dajmo se obogatiti milošću i drugim darovima do mjere da osjetimo da sve što imamo, da nam je od Boga, a onda ćemo moći i sami druge preporađati rađajući Boga iz svoga srca u njihovu. Tek ako Krista primimo i nosimo u srce, onda možemo postati i kristonosci, kao što je bila Marija Bogorodica koja ga je rodila za nas nakon što ga je primila u srce. Dok je danas častimo, neka nam ova svetkovina ne bude besplodna, već se utječimo njezinu zagovoru da nam pomogne ostvariti Božji plan s nama, kao što ga je ostvarila za se, kako bismo svoga Boga mogli jednom hvaliti i slaviti u njegovu kraljevstvu po sve vijeke vjekova. Amen.