Čijom se vlašću ispušta Ivan 5, 3b–4
Tekst postoji u kritičkim izdanjima na grčkom: Textus receptus, 1550.–1894.; Nestle, 51904., 1912.;[1] Patrijarhalni tekst, 1904.–2020., Merk, 1933.–1992.,[2] Bizantski većinski tekst, 2005.:
„ἐκδεχομένων τὴν τοῦ ὕδατος κίνησιν. ἄγγελος γὰρ κατὰ καιρὸν κατέβαινεν ἐν τῇ κολυμβήθρᾳ καὶ ἐτάρασσε τὸ ὕδωρ· ὁ οὖν πρῶτος ἐμβὰς μετὰ τὴν ταραχὴν τοῦ ὕδατος ὑγιὴς ἐγίνετο, ᾧ δήποτε κατείχετο νοσήματι /
ekdekhoménōn tḕn toũ húdatos kínēsin. ángelos gàr katà kairòn katébainen en tē̃ͅ kolumbḗthraͅ kaì etárasse tò húdōr; ho oũn prō̃tos embàs metà tḕn tarakhḕn toũ húdatos hugiḕs egíneto, hō̃ͅ dḗpote kateíkheto nosḗmati“.
Postoji, dakako, i u Vulgati:
„exspectantium aquae motum. Angelus autem Domini descendebat secundum tempus in piscinam, et movebatur aqua. Et qui prior descendisset in piscinam post motionem aquae, sanus fiebat a quacumque detinebatur infirmitate.“
Na hrvatskom znači:
„koji su čekali da se voda uzbiba. Anđeo bi Gospodinov prigodice silazio u ribnjak pa bi se voda uzbibala. I tko bi se prvi spustio u ribnjak nakon uzbibavanja vode, ozdravio bi od koje god tegobe bolovao“.
Tekst postoji kao kanonski u inačicama prijevoda na staroslavenski od XI. do XX. stoljeća.[3]
Postoji u najmanje 26 prijevoda na hrvatskom, tiskanih od 1495. do 2020.[4]
No, Biblija hrvatski standardni prijevod na mjestu Ivana 5, 4 ima samo znak *, a u bilješci:
„Završetak retka 3 i cijeli redak 4 ne postoje u najstarijim rukopisima Evanđelja po Ivanu te se više ne uključuju u prijevode.“
Od kada? Čijom odlukom? Je li neki sveučilišni zavod u Njemačkoj postao vlasnik autorskih prava nad Evanđeljem da njime raspolaže i da ga prerađuje po svom nahođenju?
Pravoslavna Crkva nije odustala od toga teksta. Više od 1400 bizantskih rukopisa (95 % svih postojećih grčkih primjeraka Ivanova Evanđelja) uključuje te retke. Anglikansko zajedništvo nije odustalo od toga teksta. Katolička Crkva nije proglasila da je on apokrifan.
U nekim novijim izdanjima Svetoga Pisma na hrvatskom ti su nam redci zatajeni. No, ono jest dio Evanđelja koje je Crkvi predano i koje ona čuva i nitko nam ih ne može oduzeti.
Tko je ovlastio Hrvatsko biblijsko društvo da te retke ne uključi u prijevod?
Hrvatsko biblijsko društvo s Njemačkim biblijskim društvom protiv Smjernica Svete Stolice i Sjedinjenih biblijskih društava
Zar većina Crkava i crkvenih zajednica čiji predstavnici sjede u Upravnom odboru Hrvatskoga biblijskoga društva ne priznaje te retke kanonskima? Je li moguće da je pri odluci koji tekst uzeti kao predložak izbjegnuto glasovanje u Upravnom odboru?
Kritička izdanja samoga Nestlea prije su imala retke Ivan 5, 3b i 4, pa je tvrdnja da je sada znanstveno utvrđeno kako su oni lažni (pseudografija, apokrifi) nedosljedna i neozbiljna, jer su to učinili nastavljači pothvata, a ne njegov začetnik.
Osim toga, Nestle-Aland u 28. izdanju, kao ni u jednom prije toga, nema odobrenje Svete Stolice.
Izbor Nestle-Alanda kao osnove za prevođenje ne preporučuju ni Smjernice vodilje za interkonfesionalnu suradnju u prevođenju Biblije Tajništva za promicanje jedinstva kršćana i Sjedinjenih biblijskih društava iz 1968. Naprotiv, u njima stoji sasvim suprotna smjernica u odnosu na ispuštanje svetopisamskih redaka kao ovih:[5]
„Iako kritički tekst mora činiti osnovu svakoga odgovarajućega prijevoda, prepoznato je da konzervativne sklonosti i u rimokatoličkoj i u protestantskoj sastavnici zahtijevaju da određeni redci Novoga Zavjeta koji se nalaze u Textusu receptusu, ali koje više ne podupire suglasje modernoga kritičkoga suda, budu uključeni u tekst prijevoda.“
Uzimanje Nestle-Alanda kao predloška po kojem treba prevoditi ne preporučuje ni novo popravljeno izdanje Smjernica za interkonfesionalnu suradnju u prevođenju Biblije Tajništva za promicanje jedinstva kršćana i Sjedinjenih biblijskih društava iz 1987. Ondje se preporučuje da se uzme izdanje Sjedinjenih biblijskih društava (1.1.1.1.), a ne Njemačkoga biblijskoga društva.
A u pogledu ispuštanja pojedinih redaka i ondje se čita jasna suprotna smjernica:[6]
„Iako kritički tekst treba činiti osnovu svakoga odgovarajućega prijevoda, prepoznaje se da u nekim slučajevima pojedine sastavnice mogu zahtijevati da se pojedini dijelovi Novoga Zavjeta, koji se nalaze u bizantskoj predaji (kako je uglavnom predstavljena u Textusu receptusu) trebaju biti navedeni u prijevodu.“
Što se dogodilo? Darko Hudelist piše:[7]
„Važno je naglasiti da suradnici na novom hrvatskom prijevodu Biblije nisu radili ad hoc ili na svoju ruku, nego su se striktno držali ‘Smjernica’, koje su načinila Sjedinjena biblijska društva, a ukratko ih je sastavio Thomas Kaut, konzultant za prijevod pri UBS-u i stanovito vrijeme konzultant u ime UBS-a za hrvatski prijevod Biblije u organizaciji Hrvatskoga biblijskog društva (Kaut je, u određenom smislu, i pokrenuo, zajedno s nekolicinom hrvatskih bibličara, ovaj zamašan projekt, još 2001.). A te su, opet, ‘Smjernice’ sastavljene prema revidiranim ‘Smjernicama za interkonfesionalnu suradnju u prevođenju Biblije’, usvojenim i potpisanim u Vatikanu 16. studenoga 1987.“
Prevedeno, to znači da je savjetnik iz Njemačke Thomas Kaut sastavio svoje Smjernice, kako bi zaobišao Smjernice koje su uglavili Sjedinjena biblijska društva i Tajništvo za promicanje jedinstva kršćana, pa je Hrvatsko biblijsko društvo zanemarilo Smjernice iz 1968. i 1987. i u pogledu toga što uzeti kao polazište (pa nisu uzeli izdanje Sjedinjenih biblijskih društava, nego Njemačkoga biblijskoga društva) i u pogledu toga da se svi redci Svetoga Pisma navedu u prijevodu. Posljedično, Biblija Hrvatskoga biblijskoga društva i partnera nije ih navela ni u bilješci. Što je to nego krivotvorenje Svetoga Pisma?
Inače, kao što je objavio Božo Lujić,[8] Thomas Kaut iznio je i savjet, koji su sudionici pothvata prihvatili, da prijevod ima što je moguće manje tumačenja i bilježaka. Bez obzira što Drugi vatikanski sabor (Dei Verbum, 25) i kanonsko pravo (kanon 825. paragraf 1.) traže suprotno.
Otačke potvrde
Da su redci Ivana 5, 3b–4 dio Svetoga Pisma godine 170. potvrđuje Tacijan, jer ih navodi u Diatesaronu, XXII. poglavlju, redcima 11–13.
Potvrđuje to i Tertulijan, O krštenju, 5. poglavlje, 5. odlomak (oko godine 200. poslije Krista).[9] On navodi te retke kada potiče katekumene da cijene ulogu vode kao sredstva u božanskom ozdravljenju:
„Ako bi se pričinilo nečim stranim da anđeo pristupa vodama, već je unaprijed dan primjer za buduće. Anđeo bi, dolazeći, uzgibao Ribnjak Betsaida. To promatrahu koji se tužiše na bolest. Tko bi naime prvi uspio da ondje siđe, poslije kupanja prestao bi se tužiti (Ivan 5, 2–5). Ta slika tjelesnoga liječenja proricaše duhovno liječenje u tom smislu što tjelesno uvijek u slici prethodi duhovnomu.“
Stoga je očito da su ga apostolske Crkve poznavale.
Tacijanovo i Tertulijanovo svjedočanstvo stariji su od svakoga rukopisa Novoga Zavjeta u kojem taj redak nedostaje.
Didim Slijepac u Tumačenju Ivana 5 (oko 360. godine poslije Krista) navodi ih doslovno.[10]
Sv. Jeronim godine 379. u djelu Protiv Luciferijanaca piše:
„Bethzatha, ribnjak u Judeji, nije mogao izliječiti udove onih koji su patili od tjelesne slabosti bez silaska anđela.“
Sv. Ambrozije u djelu O Duhu Svetomu, I, 7, godine 381. upućuje na te retke. Isto čini i godine 392. u spisu O tajnama, točka 22:[11]
„Zbog toga ti je rečeno: ‘Anđeo je Gospodinov povremeno silazio u kupku. Voda bi se uzbibala. Tko bi prvi sišao u kupku poslije bibanja vode, ozdravljao je od svake bolesti koja ga je tištila’ (Ivan 5, 4). Ta se kupka nalazila u Jeruzalemu. U njoj je godišnje ozdravljao jedan bolesnik. Ali nitko nije ozdravljao prije nego što bi sišao anđeo. Anđeo je, dakle, silazio i voda bi se gibala u znak da je anđeo sišao. Voda se pomicala zbog nevjernih. Za njih je znak, a za te vjera. Njima je silazio anđeo, tebi Duh Sveti. Za njih se gibalo stvorenje, za te je na djelu Krist, sami Gospodar stvorenja.“
Sv. Ivan Zlatousti u 36. homiliji o Ivanu (oko godine 390.) tumači anđela koji „uzbibava vodu“.[12]
Sv. Augustin između 391. i 395. godine u 75. govoru kaže:
„Kada je anđeo dao znak uzbibavanjem vode. Jer tako je taj bazen bio posvećen; anđeo bi silazio i uzbibavao vodu… A kada je bolesnik silazio u bazen? Kada bi anđeo dao znak uzbibavanjem vode.“
Slijedi kako tvrdnja da u najstarijim rukopisima Evanđelja po Ivanu na grčkom nema završetka 3. retka i cijeloga 4. retka nije valjana osnova da se ti redci izbace iz Evanđelja. Najstariji grčki rukopisi ne znači da su oni uvijek i najbolji; subjektivno preferiranje rukopisa iz Aleksandrije nasuprot svim drugim sjedištima starovjekovnih patrijarhata (Rim, Carigrad, Antiohija, Jeruzalem) iskrivljuje uzorak. Višestruki drevni prijevodi i crkveni otci dokazuju da su redci na grčkom i drugim jezicima postojali izvan Egipta i prije i u vrijeme nastanka aleksandrijskih rukopisa.
Stari prijevodi
Stari latinski prijevod Svetoga Pisma, u rukopisima koji potječu od II. do IV. stoljeća, sadržava cjeloviti 3. i 4. redak pete Ivanove glave.
Sirijski kuretonski prijevod (IV. stoljeće) pokazuje ih. Sirijska Pešita (početak V. stoljeća) i Harkleanski prijevod (godine 616.) imaju te retke.
Na koptskom sahidska predaja (III./IV. stoljeće) zadržava te retke u većini očuvanih istržaka.
Sveti Jeronim oko godine 382. zadržao ih je , odnosno uvrstio u Vulgatu.
Unutarnja skladnost Pete glave Ivanova Evanđelja
Dva retka u nastavku od izbačena teksta čita se:
„»Gospodine«, odgovorio mu je bolesnik, »nemam nikoga tko bi me mogao spustiti u ribnjak kad se voda uzburka. Dok ja dođem, drugi već siđu prije mene.«“ (Ivan 5, 7).
Bez objašnjenja uzburkavanja vode u redcima 3b–4, bolesnikov odgovor Gospodinu nagao je i pretpostavlja znanje koje čitatelj nije dobio. Malo je vjerojatno da bi pisar izmislio nadnaravno objašnjenje koje uvodi teološke poteškoće. Puno je vjerojatnije da je pisar čija je aleksandrijska okolina obeshrabrivala pučka vjerovanja o anđelima skratio odlomak. No, Stari Zavjet govori o anđeoskom posredovanju u prirodi:
„Poslao je [Bog anđela] Rafaela da ih oboje izliječi: da Tobiji skine s očiju bijele mrlje kako bi vlastitim očima gledao Božje svjetlo i da Raguelovu kćer Saru dâ za ženu Tobijinu sinu Tobiji, kao i da od nje otjera zlog duha Asmodeja“ (Tobija 3, 17).
„Ja sam Rafael, jedan od sedam anđela koji stoje u Gospodinovoj slavi spremni da mu služe“ (Tobija 12, 15).
Kumranske Pjesme subotnje žrtve opisuju anđele kako kruže među „svetim vodama“, što je usporedno s motivom iz Ivana 5, 4. Redak stoga odgovara poznatim židovskim obrascima mišljenja i ne bi bio anakroničan kršćanski umetak.
Novi Zavjet i na drugim mjestima bilježi djelovanje anđela na prirodu:
„Istog trena, zato što nije dao slavu Bogu, udario ga je [Heroda] Gospodinov anđeo; pojeli su ga crvi i umro je“ (Djela apostolska 12, 23);
„Zatim je drugi anđeo izlio svoju čašu u more. Ono je istog trena postalo poput mrtvačeve krvi, i sva su živa bića u moru uginula. Treći je anđeo izlio svoju čašu u rijeke i izvore voda, pa su postali krv. Tada sam čuo anđela vodâ kako govori: »O, sveti, ti koji jesi i koji si bio, pravedan u svojoj osudi.«“ (Otkrivenje 16, 3–5).
Izvorni redci ne izrezuju se samo zato što sadržavaju čudesa, primjerice:
„idi do vode i baci udicu. Prvoj ribi koju uloviš otvori usta i naći ćeš srebrnu kovanicu. Uzmi je i njom plati porez za nas obojicu“ (Matej 17, 27).
Evanđelist Ivan i drugdje spominje anđele:
„Zaista, kažem vam: vidjet ćete otvoreno nebo i Božje anđele kako se penju i silaze nad Sinom Čovjeka“ (Ivan 1, 51);
„Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo, govorilo je: »Zagrmjelo je!« Drugi su rekli: »Anđeo mu je govorio!«“ (Ivan 12, 29);
„Marija je stajala vani kod groba i plakala. Pogledala je u grob i ugledala dva anđela u bijelim haljinama kako sjede na mjestu gdje je ležalo Isusovo tijelo. Jedan je bio kod glave, a drugi kod nogu“ (Ivan 20, 11–12).
Arheološka iskapanja koja su započela godine 1888. (Conrad Schick) i potrajala do 60-ih godina XX. stoljeća (Jean-Louis Huot i o. Bargil Pixner) otkrila su sklop s dva ribnjaka sjeverno od Brda hrama, točnije „s pet trijemova“ (Ivan 5, 2). Vidi ovdje i ovdje. Prigodično uzbibavanje vode geološka analiza pripisuje povremenomu prirodnomu izvoru ispod južnoga ribnjaka, dajući fizičku osnovu za uočeno uzbibavanje i iščekivanje mnoštva.
Zaključak o izvornosti
Zadržavanje Ivana 5, 3b–4 podržava tijek pripovijedanja, poštuje jednoglasno svjedočanstvo naraštaja koji su primili Evanđelje po Ivanu i oslikava presjek Božjega djelovanja i prirodnih sila. To je apologetski most za suvremene čitatelje koji traže dokaze i duhovne i fizičke uzročnosti.
Preklapanje goleme većine rukopisa, raširenost u drevnim prijevodima, rani otački navodi, kontekstualna nužnost, židovska kulturna usklađenost i arheološka potvrda jedinstvene hidrologije ribnjaka zajedno čine snažan sveukupan razlog da Ivan 5, 3b–4 jest izvoran, vjerodostojan, istinski dio Evanđelja.
[1] Ispuštaju ih: Nestle: 11898., 21899., 31901., 41903., 1906., 61906., 71908., 81910., 91912., 101914., 111920., 1923., 121923., 131928., 141930., 151932., 161936., 171941., 181948., 191949., 201950., 211952., 221956., 231957., 241960.; Nestle-Aland, 251963., 261979., 271993., 282012. i 292026.
[2] Novum Testamentum Graece et Latine, edidit Augustinus Merk, Romae: Pontificium institutum biblicum, 11933., 21935., 31938., 41942., 51944., 61948., 71951., 81957., 91964., 101984., 111992., str. 321–322.
[3] Ivan 5, 3b–4 na staroslavenskom:
„čajaštïïhь d’viženiê vь vode. ‘angelь bo gospodьnь na vsêko vrêmȩ mьiêše sȩ vь ka̧pêli ï vьzma̧štaase voda̧ ï ohoždaaše, ï iže prêžde vьlažaaše po vьzma̧šteniï vodьi, sьdravь bьivaaše jacêmь že neda̧gьmь odьržimь bьïvaaše“ (Assemanov evanđelistar, XI. stoljeće);
„čaûĉih’ vzmuĉeniê vodi . anĵel’ bo gospodanь na vrême vhoždaše v’ kupelь i vzmuĉaše vodu . i iže prvêe vlažaše v kupelь po vz’muĉenii vodi zdravь bivaše . êcêmže aĉe nedugomь održim’ bivaše“ (Prvi beramski misal, XV. st., list 34a);
„čekaûĉihь vzmuĉeniê vodê. Anĵel že Gospodanь po vrimene nishoêše v kupelь : i vzmuĉaše sê voda. I ki prvi snidiše v kupelь po vsmuĉenьi vodê zdravь bivaše kugodi nemoĉiû održim bivaše“ (Šimun Kožičić Benja, 1531.);
„čajućih dviženja vodi. Anĝel že gospodań shođaše na vrême v kupêl, i vzmućaše se voda. I iže prvêje vlažaše v kupêl po vzmućenji vodi, sdrav bivaše, jacêm že ašće nedugom održim bivaše“ (Jozef Vajs, 1927.).
[4] Ivan 5, 3b–4 na hrvatskom:
„ki čekahu ganutje vode. Angel tada Božji po vrimenu shojaše u lokvu i smućevaše vodu. I ki najprija sliziše u lokvu po smućenju vode, zdraf budiše od kegodi nemoći nemoćan biše“ (Bernardin Drvodilić Splićanin 1495.);
„koji čekahu pokrenutje od vode. Zašto bo anđeo Gospodinov u njeko brijeme shođaše u lokvu, tere se pokrenuvši voda, koji najprvi slažaše u lokvu po ganutju vode, bivaše zdrav, od koje mu godi bivaše nemoći stegnut“ (Ivan Drkoličić Ričić 1570.);
„koji čekahu od vode krenutie. Angieo bo Gospodinov slazaše po briemenu u lokvu i smućivaše se voda. I koji bi parvi sišao u lokvu za smućieniem od vode, zdrav se učinjaše od koje godier nemoći biješe uzdaržan“ (Vanghielia i pistule, istomaccene po Bartolomeu Kassichiu, Romae 1641., str. 32–33);
„čekajućieh ganutje vode. Angeo Gńov tad slazaše na vrieme u lokvu: i kretaše se voda. Ter koji bi bio parvi sišao u lokvu za ganutjem vode, zdrav še učinjaše od koje godir nemoći bivaše daržan“ (Bartol Kašić, Sveta Pisma);
„koji čekahu od vode krenuće. Andio bo Gospodinov slazaše po vremenu u lokvu i smućivaše se voda. I koji bi parvi bio sišo u lokvu za smućjenjem vode, zdrav se učinjaše od kojegodjer nemoći bijaše uzdaržan“ (Vandjelja i kngighe apostolske, [prir. Ivan Salatić], Ragusa, 1784., str. 44);
„čekajući vode ganutje. A Anđeo Gospodnji snilazaše po vrimenu u Lokvu, i gibaše se voda. I koji bi pervi snišao u Lokvu posli ganutja vode, zdrav bivaše od koje se godir bolesti zaderžavaše“ (Epistole i Evangjelja, prir. Emerik Pavić, U Budimu 1808., str. 69);
„sanutih čekajućih vode ganutje. Anđeo pak Gospodnji silazaše polak vrimena u kupalište, i gibašese voda. I koibi pervii sišao bio u ribnicu iza ganutja vode, zdrav bivaše od kojegodse bolesti zaderžavaše“ (Petar Katančić);
„i vsehnenjeh čekajučeh gibanje vode! Angel pak Gosponov dohađal je doli poleg vremena vu mlaku, ter voda gibala se je. Ter koj pervlje bi stupil bil vu mlaku za gibanjem vode, zdrav je postajal, od kojegod nevolje bil bi obteršen“ (Ivan Rupert Gusić);
„koji čekahu ganutje vode. A Angeo Gospodnji slažaše po vrimenu u lokvu, i krećaše se voda. I tko bi parvi bio sašao u lokvu po ganutju vode, zdrav ostajaše, od kojegodir bolesti zadaržan bijaše“ (Pisctole i Evangelja, prir. Ante Jukić, U Mletczih 1838., str. 26);
„koji čekahu krenutje vode. Angeo bo Gospodinov slaziaše po vremenu u lokvu i smućivaše se voda. I koji bi prvi bio sišo u lokvu za smutjenjem vode, zdrav se činjaše od kojegodjer nemoći bješe uzdržan“ (Evangeglja i kgnighe apostolske, [prir. Antun Kaznačić], U Dubrovniku 1841., str. 36);
„koji čekahu ganutje vode. Anjeo bo Gospodnji shođašae na svoje vrime u lokvu, i mutjaše vodu. I kojgod prvi shođaše u lokvu za ganutjem vode ostajaše zdrav, od koje mu drago nemoći biaše obnevoljen“ (Ivan Matij Skarić);
„čekahu da se zaljulja voda; Jer anđeo Gospodnji silažaše u određeno vrieme u lokvu i mućaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njem“ (Bogoslav Šulek);
„koji čekahu da se zaljulja voda. Jer anđeo Gospodinov silažaše u određeno vrijeme u banju i mućaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu“ (Milan Rešetar);
„koji čekahu, da se zamuti voda. Anđeo pak Gospodnji silažaše u određeno vrijeme u ribnjak i voda se mućaše. I koji najprije siđe u ribnjak, pošto se zamuti voda, bude zdrav, makar kakva bolest da bi na njemu“ (Josip Stadler);
„koji čekahu, da se pokrene voda. A Anđeo Gospodnji silažaše u određeno vrijeme u ribnjak i voda se kretaše. I koji najprije silažaše u ribnjak, pošto se pokrene voda, ozdravljaše makar kakvom bolesti bolovao“ (Evanđelistar, prir. Petar Vlašić, U Dubrovniku 1921., str. 33);
„koji su čekali da se zamuti voda. Jer je anđeo Gospodnji silazio u određeno vrijeme u ribnjak i mutio vodu. Koji je najprije sišao, kad se voda zamutila, ozdravio je, bolovao od koje mu drago bolesti“ (Franjo Zagoda);
„koji čekahu da se zamuti voda; jer anđeo Gospodnji silažaše s vrĕmena na vrĕme u ribnjak, i mućaše vodu, i koji prvi ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, ma koja bolest bila na njemu“ (Lujo Bakotić);
„koji su očekivali, da se uzgiba voda. Jer je od vremena na vrijeme silazio u kupku anđeo Gospodnji i gibala se voda. I koji bi prvi sišao u kupku, kad se voda uzgibala, ozdravio bi, ma da je trpio od bilo koje bolesti“ (Čitanja i evanđelja na nedjelje i blagdane u crkvenoj godini, po naredbi i dopuštenju zagrebačkoga nadbiskupa i suglasnosti hrvatskog katoličkog episkopata u smislu crkvenih propisa za upotrebu u javnoj službi Božjoj priredio dr Nikola Žuvić, Zagreb, 1940., str. 133);
„Oni su čekali da se zaljulja voda. Jer je anđeo Gospodnji silazio u određeno vrijeme u ribnjak i zaljuljao vodu. Tko je tad najprije sišao u zaljuljanu vodu, ozdravio bi, makar kakva bolest bila na njemu“ (Ivan Evanđelist Šarić);
„koji su čekali, da se voda zaljulja. Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio u određeno vrijeme u ribnjak i zanjihao vodu. Tko bi prvi sišao u zanjihanu vodu, ozdravio bi, pa bolovao od bilo kakve bolesti“ (Ljudevit Rupčić 1961.);
„koji su iščekivali, da se voda zatalasa. Naime, anđeo Gospodnji bi u stanovitim zgodama sišao u ribnjak i ustalasao vodu. Onaj, dakle, koji bi prvi sišao, čim se voda ustalasala, ozdravio bi, od koje mu drago bolesti bolovao“ (Evanđelje riječima četvorice evanđelista, preveo Bonaventura Duda, Zagreb, 1962., str. 129.);
„čekali su da izbije voda. Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti“ (Ljudevit Rupčić, Biblija Stvarnosti, 1968.);
„očekujući gibanje vode. Jer u stanovito vrijeme anđeo bi silazio u kupalište i uzburkavao bodu. Onaj tko bi prvi ušao, pošto se voda pokrenula, ozdravio bi pa od koje god bolesti bolovao“ (Evanđelje po Ivanu, preveo Tomislav Ladan, Sarajevo, 1980., str. 100);
„koji su čekali, da se voda zanjiše. Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio u određeno vrijeme u ribnjak i zanjihao vodu. Tko bi prvi sišao u zanjihanu vodu, ozdravio bi, pa bolovao od bilo kakve bolesti“ (Gracijan Raspudić);
„Čekali su da se pokrene voda; jer je anđeo povremeno silazio u kupalište i uzburkao vodu. Tko bi prvi sišao nakon što se voda uzburka, ozdravio bi od kakve god bolesti bolovao“ (Ivan Vrtarić);
„čekali su da se pokrene voda. Jer je u određeno vrijeme anđeo silazio u kupalište i uzburkao vodu; tko je tada prvi ušao nakon uzburkivanja vode, ozdravio je ma kakvu bolest imao“ (Rajko Telebar).
[5] Guiding principles for interconfessional Bible translation (London, 10.1.1968.), I, A, 1, (a): „Though a critical text must form the basis of any adequate translation, it is recognized that conservative tendencies in both Roman Catholic and Protestant constituencies require that certain passages ofthe New Testament found in the Textus Receptus, but no longer supported by the consensus of modem critical judgment, be included in the text of the translation.“
[6] Guidelines for Interconfessional Cooperation in Translating the Bible: The New Revised Edition (Rim, 16.11.1987.), 1.1.1.1., drugi odlomak: „Though a critical text must form the basis of any adequate translation, it is recognized that in some situations certain constituencies may require that some passages of the New Testament found in the Byzantine tradition (as largely represented by the Textus Receptus) should be noted in the translation.“ Hrvatski prijevod objavio je pokojni fra Božo Lujić u Bogoslovskoj smotri, 77/2007., br. 1.1.1.1., str. 93.
[7] Darko Hudelist, Ovo će biti Sveto pismo na običnom hrvatskom jeziku za obične ljude, a ne za akademike, Globus (Zagreb), br. 1466 / 11. siječnja 2019.; Novi prijevod Biblije (11.1.2019.).
[8] Bogoslovska smotra (Zagreb), 77/2007., br. 1, str. 84.
[9] Patrologia Latina, 1. svezak, stupac 1205; Tertulina, Spis o krstu, preveo Marijan Mandac, Zagreb, 1981., str. 54–55.
[10] Patrologia Graeca, 39. svezak, stupac 708A.
[11] Sveti Ambrozije, Otajstva i tajne, preveo Marijan Mandac, Makarska, 1986., str. 206–207.
[12] Patrologia Graeca, 59. svezak, stupac 204.
