Čovjek i smrt (uz dan smrti nerođenih, a ubijenih)
„Za čovjeka postoje tri stvari, tri događaja: roditi se, živjeti i umrijeti; on ne osjeća kad se rodi, pati što mora umrijeti i zaboravlja da živi“, kaže mudrost. Što je čovjek: mislilac, stvaralac, znanstvenik, radnik, vojnik? Što je čovjek u samicama i zatvorima, plinskim komorama, u ratnim žrvnjevima, mučen i bespomoćan u rukama moćnih bez savjesti? Što je čovjek pravednik, čovjek u majci koja ga rađa ali i ubija prije nego se rodi? Što se to dogodilo s nekim majkama, ženama, djevojkama, liječnicima.
„Ako te se želim osloboditi, tvrde, sad je vrijeme. Dapače, vrijeme sada počinje. Drugim riječima; morala bi pričekati da postaneš ljudsko biće s očima i prstima, ustima kako bi te ubila. Ne prije. Prije si bilo premaleno da bi te se moglo uočiti i iščupati. Pa oni su ludi!“(Oriana Falaci, Pismo nerođenom djetetu)
Jedna drugoj pričaju o tim stvarima kao da su išle na nedužnu zabavu, frizeru…, u kino. Gdje je nestao stid? Koje razloge navode prije pobačaja? Više od 11 djevojaka od 20 ispitanih kaže „nesređen odnos s mladićem“. Od 100 anketiranih žena 32 su izjavile da su ih na pobačaj natjerale nesređene ekonomske prilike. Njih 16 je izjavilo da je dvoje djece dosta. 5 od 100 da je troje dosta, četvrto uklanjaju. Tri su rekle da nisu završile studij. Socijalno-medicinskih razloga navelo je samo 3 od 100 žena. Samo je 12 žena odustalo nakon razgovora s liječnikom i to navodeći razlog „strah od kirurškog zahvata“.
Crkva kaže: „Ako se začeto dijete odstrani iz majčina krila čini se ubojstvo čovjeka, jer dijete ima dušu i tijelo i pravo na život. Svi koji izvrše pobačaj ili sudjeluju kod njega nagovaranjem, pomoću, samim tim činom izopćeni su iz Katoličke Crkve, pa im odrješenje na ispovijedi, ako se pokaju, može dati samo biskup ili za to ovlašteni svećenik.“
Abortus je težak zločin protiv vlastitog naroda.
Koliko je nevinih ubijeno godišnje u našoj županiji? Blago ocu i majci koji hrane obitelj, koji dobrotom srca i otvorenih ruku dolaze pred druge, među ljude, i ne boje se nikoga jer imaju čiste ruke i čistu savjest?
Psalmista nadahnuto pjeva: „Jer Ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, kosti moje ne bjehu ti skrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.“
Čovjekov, tvoj i moj život, leži pred Bogom. Bez Boga, bez njegova Duha, samo je proplamsaj između dva mraka. Vječnost mu nije dana. “Što je čovjek u dubinama zla: čovjek psovač, okrutan sebičnjak, ponižen alkoholom, drogom? Što je čovjek ubojica, ubijao on u svoje ili tuđe ime, ubijao pod srcem majke ili na ulicama gradova i sela u plamenu? Što je čovjek? Što si ti? Toliki spletovi svjetla i mraka. Kakav je čovjek takva je i njegova povijest”.
Kršćanstvo daje odgovor na to pitanje. Čitajući crkvene dokumente možemo ustanoviti da je kršćanstvo „divljenje pred vrijednošću i dostojanstvom čovjeka“. Uostalom i Bog je postao čovjek da bi nam bio blizak. Prema Bibliji čovjek ima cilj, smisao. Divno je biti čovjek sličan Bogu. Gdje je, što je smisao čovjekov pod ovim nebom? “Plodite se i množite, napunite zemlju i sebi je podložite.” No, i tu se u veličini čovjeka krije opasnost. On može sebe i druge zloupotrijebiti. Može biti bogolik, ali može postati i nečovjek.
Biti čovjek znači vladati stvarima, a ljubiti osobe. Zar nemamo svi takvo iskustvo? Ipak: mržnja i slabost, nasilje, smrt, nezadovoljstvo – sve to potječe jedino od čovjeka. No, što je čovjek pred Bogom? Veličina za koju je bio kadar umrijeti. On nije samo tijelo nego i duh od začeća do smrti. Oni koji vjeruju u „moderno trojstvo“: bogatstvo, vlast i čast, žive da sve to dobiju i ne pitaju kako i čije je i na koji način. Ukoliko nemaju, otimaju, ulaguju se, lome kičmu pred moćnijim. Idu cilju “podvita repa”, kako pjeva S. Kranjčević. „Da dobije komad mesa pas mora stati na dvije noge, a čovjek beskičmenjak na četiri“, napisa Ivan Raos. A Bog je previše uložio u čovjeka da bi mu bilo svejedno kako živi, što radi, misli, o čemu sanja. Čovjek je dijete Božje kaže Biblija. Postao je čovjekom da bi ljudi čovječnije živjeli.
Duhovna žvaka: „Čovjek je stvorenje kojemu se Bog raduje, ali kojega se često i đavao zastidi.“
