Skip to content

Post ili promjena jelovnika


Riječ-dvije o postu i nemrsu…

Ovo je dobronamjeran pokušaj, odgovor na mnoga postavljena pitanja gdje je postu pravi izvorni, smisao. Svake godine isto. Novinari pitaju osobe s ekrana i javnog života čega će se odreći u korizmi. Odgovori su raznoliki. O tom se piše kao o događaju vjere, a počesto to ima malo veze s vjerom i vjerskim načelima.

“O postu nitko ne govori lijepo, kao oni koji su siti”, kaže poslovica. “Dovoljno posti tko loše jede”, “Od volje ti kao sitome post”, izreke su koje rječito govore o krizi posta.

Opći religijski leksikon piše: “Post se u kršćanstvu relativizira, prepušta reguliranju zajednice ili osobnoj slobodi.”

Postoji euharistijski post, jedan sat prije pričesti, i crkveni post, vezan uz dane i razdoblja liturgijske godine.

Što je to kršćanski post? Nije dijeta, način da se što prije skine koji kilogram! Treba uvažiti dvije bitne stvari koje su mnogi kršćani izgubili: odricanje “od” ima smisla ako je za neko “za”. Nije smo sebi svrha.

“Neću meso jesti danas, sutra ću, jer je petak, a kupila sam izvrsnu ribu.” Anić u Rječniku: “Post je uzdržavanje vjernika od jela kao dio običaja.”

Tu je problem. Post je postao običaj, a običaji ne obavezuju, zar ne?

Post postaje pokoravanje propisima, a manje osobni čin. Sve ih je manje koji ga održavaju.

Što smo od posta učinili?

Crkvena zapovijed kaže: “Održavaj propisani post i nemrs! To bi trebalo biti razdoblje odricanja i pokore koja nas pripravlja na liturgijske blagdane.”

Kako to kod nas ide? Pod postom Crkva traži uzdržavanje od jela, odnosno da se “na dan posta možemo najesti do sita samo jednom, a ostala dva obroka uzimamo samo nešto od uobičajene količine”. Kad to čuju oni koji nisu vjernici ili pripadaju drugoj vjeri, ostaju zbunjeni. Ovo zvuči smiješno i nije potrebno upozoravati koliko ih ima na svijetu i kod nas bez “obroka do sita jedanput na dan”. Konačno i propisane godine onih koji poste su začudne. Po propisu nisu dužni postit zbog navršenih godina, a oni tek i poste. Njima je post svjesni izbor, a ne “moranje”. Oni koji bi “morali” postiti, mlađi, ne poste redovito.

Pravilo: “Obvezan je nemrs na sve petke, a post i nemrs na Pepelnicu i Veliki petak.” Tu se mnogi ne snalaze. Citiraju Isusa i njegovo kako “grijeh ne ide u usta, nego iz usta” i slično. Imaju pravo ako misle da je u pitanju “jesti ili ne jesti meso”.

Neki su shvatili post kao promjenu jelovnika.

Neću jesti meso, jest ću ribu. U čemu je bit posta?

Pokora nije odricanje radi odricanja, više je od toga, to je odricanje za davanje duhovno i materijalno.

To je promjena odnosa prema svima: Bogu u molitvi, nevoljnima u potrebi, to je način solidarnosti, Caritasa. Katekizam Katoličke Crkve napominje u broju 1438. da su vremena i dani pokore u tijeku liturgijske godine “jaki trenuci pokorničke prakse Crkve, vremena prikladna za svojevoljno odricanje kao post i milostinja, te bratska raspodjela dobara, ukratko: post, molitva i djela ljubavi.” O postu se govori, a o milostinji i djelima ljubavi rijetko, zar ne? Mogli bismo se nadahnuti na izvorima i kod drugih.

U Starom i Novom zavjetu to je bilo “potpuno uzdržavanje od hrane i pića od jutra do večeri, a dijelilo se i onima koji ne bi imali”. Matej piše da je Isus postio “četrdeset dana i četrdeset noći”, ali ne samo od hrane, od više toga: vlasti, časti, bogatstva. I korizma traje toliko kao mogućnost posta i odricanja.

Kod pravoslavnih post, osobito euharistijski, duže traje, tjedan dana posta do “pričešća”. Tu se očituju, koji to obdržavaju, dvije gladi: glad za hranom i Bogom.

Kod muslimana post je treća od “pet obveza”. Traje jedan mjesec, a zašteđeno se daruje drugima.

Protestanti su ga, osim nekih, ukinuli, a mi smo na tom putu, ako mu ne vratimo izvorno značenje.

Što bismo mogli u korizmi?

Postiti i moliti s nakanom, a ušteđeno slati gladnima, misijama, obiteljima s mnogobrojnom djecom, pokrenuti humanitarnu akciju za teško bolesne, nezbrinute, a da nas ne bi stigla opomena zapisana u Knjizi Ljetopisa: “Ne postite kao danas i čut će vam se glas u visini. Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjek trapi? Ovo je post koji mi je po volji: podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnika, odjenuti koga vidiš gola, ne kriti se od onoga tko je tvoje krvi, tada će poput zore sinuti tvoja svjetlost!”

Vlč. Slavko Vranjković

Vlč. Slavko Vranjković

Župnik u Nuštru, književnik i slikar.
Vlč. Slavko Vranjković

Latest posts by Vlč. Slavko Vranjković (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Uz post i nemrs: “beskvasni kruh” sa s... Katolička Crkva obvezuje sve svoje vjernike od navršene 18. do započete 60. godine na post i nemrs na Čistu srijedu i na Veliki petak. Stoga b...
Post i nemrs Katolička Crkva od davnine njeguje vrijednost posta, a njegov je smisao bitno vezan ponajprije uz odnos prema Bogu, potom prema drugim ljudima...
Sveta vremena i njihovo obdržavanje Sveta vremena su zapovjedni blagdani i pokornički dani. Blagdani su posvećeni bogoštovlju i tjelesnom odmoru, a pokornički dani obraćenju i osobnom po...
Mi i sveci Sveci su uzori na putu svetosti kao saveznici, pomagači. Sveti Antun je jedan od popularnijih svetaca u Crkvi, ali i mi imamo svece ponikle u...
Sakramenti u drugom planu Što sve nismo doživjeli? Gdje se sve nismo razočarali? I nije čudno kad se naljutimo kad neki događaj za koji se spremamo iz prvog plana padne...