Duhovi (C) – homilija

Uvod i pokajnički čin

Čini nam se koji puta da unatoč trudu i nastojanju ne uspijevamo uvijek činiti dobro. Osjećamo slabost u sebi. Jednako je tako bilo s apostolima nakon Kristova uskrsnuća. Međutim, kada se na njih izlio Duh Sveti, oni su se preobrazili. I mi danas na ovoj svetom misi molimo od Gospodina snagu njegova Duha da ukloni od nas svaku duhovnu slabost i ispuni nas svojom snagom, da bismo mogli uvijek činiti dobro.

• Gospodine, u svome Izabranom narodu ti si proroke ispunjao svojim Duhom da odvažno naviještaju tvoje riječi. Gospodine, smiluj se!
• Kriste, ti si od Oca poslao Duha Svetoga svojim apostolima. Kriste, smiluj se!
• Gospodine, ti i danas svojoj Crkvi daruješ istoga Duha Svetoga. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

S vremena na vrijeme čitamo i slušamo koliko su neki političari potrošili za izbornu promidžbu. Koliko god neki rogoborili, promidžba je važan dio našega društva. Ne može se zamisliti pobjeda na izborima bez promidžbe, niti se može očekivati prodaja nekog proizvoda bez promidžbe. Znalci tvrde da kod nekih proizvoda troškovi promidžbe imaju udio od 50% cijene samoga proizvoda. Ako netko želi pokrenuti neki posao, osnovati političku stranku, uspjeti kao političar, športaš, glumac ili pjevač, općenito kao javna osoba, onda je potrebno pokrenuti cijeli skupi stroj strategija, promidžbe, stvaranja pozitivne slike. Bitno je pogoditi pravi trenutak, iskoristiti slabe točke protivnika…

Svi bijahu zajedno

Evanđelja opisuju kako je Isus rekao svojim apostolima da pođu po svem svijetu i učine njegovim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Netko bi rekao da je to isto kao da im je rekao neka po cijelom svijetu vrše predizbornu promidžbu, da bi sve ljude učinili svojim pristašama. To je velik posao! To je silan pothvat! Za to je bitna mudra strategija. Potrebno je puno novaca. Potrebno je steći naklonost utjecajnih ljudi, političara, športaša, ljudi iz kulture, običnih ljudi… Potrebno je oformiti ekipu od nekoliko stotina stručnjaka, ustanoviti izborni stožer s računalima, telefonima, računalima, satelitskim telefonima…

A što od svega toga čine apostoli? U strahu od Židova zatvorili su se u jednu dvoranu, molili se i – čekali što će se dogoditi. Nije to samo izraz njihova straha, zbunjenosti i neodlučnosti. Znali su oni da po sebi nisu dorasli tome zadatku. Prvo, bili su ustrašeni. Drugo, mnogi su od njih bili priprosti ljudi, ne osobito školovani. Nadalje, bili su siromašni i društveno bez utjecaja. Bilo im je jasno da oni u sebi nemaju ni snage, ni umijeća, ni sposobnosti.

Svi se napuniše Duha Svetoga

Međutim, znamo, na današnji dan, pedeset dana poslije Uskrsa, na apostole je sišao sâm Duh Sveti. Apostoli odjednom gube svaki strah, svaku neodlučnost. Izlaze van i okupljenom mnoštvu naviještaju Krista uskrsloga kao Spasitelja. Istina jest, toga danas se dogodilo i čudo, kako izvješćuje današnje čitanje (Dj 2, 1-11): apostolski govor razumjelo je ono mnoštvo i to svatko na svom materinjem jeziku. Međutim, to je bilo čudo toga dana. Apostoli, ljudski gledano, nisu inače zadobili nikakvu novu sposobnost: bili su učeni koliko su bili učeni, bili su ljudi kakvi su bili i dan ranije. Međutim, djelovanje Duha Svetoga u njima bilo je čudesno: sa sposobnostima koja su imali, s kulturom koju su imali, sa svojim karakternim osobinama koje su imali, apostoli su počeli djelovati novom snagom. Sve su svoje sposobnosti – kakve god već one bile – uključili u naviještanje Krista uskrsloga. Ljudski gledano, njihove ljudske osobine i sposobnosti ostale su iste, ali u njima se probudila snaga, ljubav i oduševljenost za Krista. Duh ih je preobrazio tako da su se s ljubavlju i posvemašnjim predanjem pokrenuli za Krista. Pokazalo se da je to bila njihova snaga. Nisu se nametali ni nekom silnom mudrošću, ni učenošću, ni svojim položajem, ni društvenim ugledom, niti bogatstvom, niti političkim vezama. Ničim ovozemnim. Imali su samo svoju ljubav i svoju oduševljenost, a to se temeljilo – naravno – na milosti Duha Svetoga. Apostoli su propovijedali – kako to rado ističe sveti Pavao – Krista raspetoga, što je za Grke bila ludost, a za Židove sablazan. Međutim, oni koje je poticao Duh Božji, spoznali su u apostolskom propovijedanju Božju silu i Božju mudrost.

Upravo je tu naša snaga. Posve je nebitno u kojim prilikama živimo, kakav nam je društveni položaj i ugled, kakva nam je naobrazba… Budemo li imali Božje ljubavi u sebi, budemo li s oduševljenjem, primjerom svoga života svjedočili Krista uskrsloga koji je pobijedio svaki grijeh i smrt, i mi ćemo biti znak ovome svijetu. Jer ljubav i oduševljenost uvijek je znak, bez obzira od koga dolazi. Možda nam zato i crkveni život i dolazi u krizu jer je među nama premalo ljubavi i premalo oduševljenosti za Krista.

Počeše govoriti drugim jezicima

Apostoli su govorili tako da su ih svi razumjeli na svome jeziku. Bilo je to čudo, bio je to znak koji je potaknuo vjernike da se obrate. Prisjetimo se. Sveto pismo pripovijeda kako su drevni ljudi u svojoj oholosti htjeli sagraditi kulu do neba, da bi se s Bogom natjecali. I dogodilo im se da su im se jezici pobrkali, pa se više nisu mogli razumjeti, tako da im je onda i gradnja propala. A ovdje, gdje je na djelu Duh Božji, različiti jezici se opat spajaju.

Tako je i u našem životu. Duh Božji zacjeljuje rane, potiče nas na praštanje, zajedništvo, na ljubav. Zato ćemo mi na najbolji način pokazati da su Božji, da je u nama Duh Božji tako da iskazujemo ljubav jedni drugima; tako da se iz našeg života i djelovanja očituje da nas vodi Duh Božji koji je dobrota, ljubav, milosrđe i praštanje, a da nas ne vodi duh ovoga svijeta koji je sebičnost, razdor, oholost i mržnja. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati, veli Isus. Tako nam i Pavao pokazuje koji su plodovi Božjega Duha, a koji plodovi tijela, tj. ovozemnih požuda. 

A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost (Gal 5,19-23).

Dao Bog da u nama djeluje Duh Božji. Bit će to spasonosno i za nas i za svijet u kojem živimo.