Krštenje Gospodinovo (C): Razumno i pobožno
Čitanja: Iz 40,1-5.9-11; Ps 104,1b-4.24-25.27-30; Tit 2,11-14; 3,4-7; Lk 3,15-16.21-22
U Poslanici Titu veli Pavao da se pojavila Božja milost koja nas je odgojila „da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu“. Kako to Pavao stavlja zajedno razum i pobožnost? U Francuskoj su revoluciji stavili razum kao suprotnost vjeri i pobožnosti. U vremenu jednoumlja (toga se još dobro sjećaju mnogi od nas!) govorili su da razum i znanost pobijaju vjersku zatucanost. A evo, Pavao, koji je završio najbolje grčke i židovske škole svoga vremena, potiče kršćane da žive razumno i pobožno.
Za kršćane su razum i vjera pomirljivi, odnosno oni na dva načina izriču istu stvarnost. Evo. Razumno je da čovjek poštuje drugoga čovjeka, da prašta tuđe pogreške (tko je bez grijeha?), da poštuje starije, da poštuje tuđe vlasništvo, da ne daje lažna svjedočanstva, da poštuje svoj i tuđi brak, da štiti malene i nezaštićene. Razum nam veli da neće biti dobro prepustiti se strastima, odnosno ovisnostima o kocki, alkoholu ili opojnim sredstvima. Razum nam veli da čovjek nikada neće biti do kraja zadovoljan ako žudi samo za bogatstvom ili slavom, pogotovo ako to čini gazeći druge ljude.
Ne piše li to isto u Deset zapovijedi? Kršćani vjeruju da je sve od Boga. Čovjekov razum kao i njegova savjest. Duboko u nas Bog je usadio osjećaj za dobro. Svatko od nas – samo ako hoće! – dobro zna što mu je činiti. U svemu tome kršćani idu još jedan korak dalje. Iako svatko od nas ima svoju savjet, vjerujemo da Bog čovjeku još progovara po Isusu Kristu, po riječima koje su zapisane u Bibliji. Pa onda, gledajući Isusa Krista, vidimo da ima smisla trpjeti za istinu i pravdu, vidimo i vjerujemo da iznad ove stvarnosti stoji vječnost gdje više neće biti „ni boli ni jauka“, gdje više neće biti smrti. Živjeti pobožno znači vjerovati da je iznad nas ne samo Bog Stvoritelj, nego i Bog koji je dao zakone prirode, ali i moralne zakone, koji nam daje vječni život. To je temelj kršćanske vjere i nade. A što bi bila alternativa životu bez Boga? Zakoni i norme koje donosi čovjek (a znamo kakve su sve zakone ljudi u prošlosti donosili)? Trka za bogatstvom slavom ili vlašću? Živjeti razumno i pobožno jamstvo su mira i radosti već u ovome svijetu, jamstvo su vječnosti. Veli Isus: „Tko ima uši, neka čuje“.