Komunikacija u svetim činima [knjiga]
Knjiga Komunikacija u svetim činima fra Velimira Blaževića obrađuje jedno od važnih pitanja suvremene ekumenske teologije i crkvene prakse: mogućnost sudjelovanja katolika i nekatolika u bogoslužju, sakramentima i drugim svetim činima različitih kršćanskih zajednica. Polazeći od povijesnoga razvoja, teoloških načela i važećih crkvenih odredaba, autor nastoji prikazati kako se tijekom stoljeća razvijao odnos Katoličke Crkve prema takvoj komunikaciji te kakvo je stanje u suvremenom crkvenom zakonodavstvu.

Povijesni razvoj komunikacije u svetim činima
U prvom dijelu knjige prikazuje se praksa prvih kršćanskih stoljeća, kada još nisu postojale podjele koje danas obilježavaju kršćanski svijet. Autor zatim prati promjene koje su nastajale tijekom povijesti, osobito nakon velikih raskola i podjela među kršćanima, kada je pitanje zajedničkoga bogoslužja i sudjelovanja u sakramentalnom životu drugih zajednica dobilo novo značenje.
Posebna se pozornost posvećuje razdoblju od prvih stoljeća do proglašenja Zakonika kanonskoga prava iz 1917. godine, kao i kasnijem razvoju discipline tijekom 20. stoljeća. Autor pokazuje kako su se kroz povijest mijenjali uvjeti i mogućnosti komunikacije u svetim činima te kako su na to utjecale teološke i pastoralne okolnosti.
Komunikacija u svetim činima u novije vrijeme
Značajan dio knjige obrađuje razdoblje od Zakonika kanonskoga prava iz 1917. godine do suvremenih crkvenih propisa. Prikazuju se postupne promjene u pristupu Katoličke Crkve prema drugim kršćanskim zajednicama, osobito u svjetlu ekumenskoga pokreta i nastojanja oko ponovne uspostave jedinstva među kršćanima.
Posebno se razmatraju odluke i smjernice Drugoga vatikanskog sabora, koje su otvorile nove mogućnosti za suradnju i zajedničko svjedočenje kršćana, uz istodobno očuvanje vjernosti nauku i disciplini Katoličke Crkve.
Teološka načela komunikacije u svetim činima
Središnje mjesto u knjizi zauzima razmatranje teoloških načela na kojima se temelje današnje crkvene odredbe. Autor tumači odnos između jedinstva vjere, crkvenoga zajedništva i sakramentalnoga života te objašnjava zašto je u nekim slučajevima komunikacija u svetim činima dopuštena, a u drugima nije.
Pritom se posebno razmatraju razlike između pojedinih kršćanskih zajednica i njihov odnos prema Katoličkoj Crkvi, što utječe i na mogućnosti sudjelovanja u bogoslužju i sakramentima.
Važeće odredbe Katoličke Crkve
Jedan od najopsežnijih dijelova knjige donosi sustavan pregled današnjih crkvenih propisa o komunikaciji u svetim činima. Obrađuju se odredbe sadržane u dokumentima Drugoga vatikanskog sabora, Zakoniku kanonskoga prava te Ekumenskom direktoriju i drugim dokumentima Svete Stolice.
Autor prikazuje u kojim je okolnostima moguće sudjelovanje nekatolika u pojedinim svetim činima Katoličke Crkve te kada katolički vjernici mogu sudjelovati u bogoslužju drugih kršćanskih zajednica. Posebna se pozornost posvećuje pastoralnim situacijama koje se pojavljuju u svakodnevnom životu vjernika i crkvenih službenika.
Stavovi drugih kršćanskih Crkava
U završnom dijelu knjige prikazuje se i odnos drugih kršćanskih Crkava, osobito pravoslavnih Crkava, prema pitanju međukršćanske komunikacije u bogoštovlju i svetim činima. Time se čitatelju omogućuje cjelovitiji uvid u složenost ekumenskih odnosa i različite pristupe koji postoje među kršćanima.
Dokumentarni dodatak
Knjiga sadrži i izbor važnijih crkvenih dokumenata koji se odnose na ovu tematiku. Donose se relevantni tekstovi Drugoga vatikanskog sabora, odlomci iz crkvenih pravnih propisa te drugi dokumenti koji omogućuju neposredan uvid u službeni nauk i disciplinu Katoličke Crkve.
Zaključak
Komunikacija u svetim činima pruža cjelovit prikaz povijesnoga razvoja, teoloških načela i važećih crkvenih odredaba koje uređuju sudjelovanje katolika i nekatolika u bogoslužju i svetim činima. Povezujući povijesni pregled, teološku analizu i službene crkvene dokumente, knjiga omogućuje bolje razumijevanje jednoga od važnih pitanja suvremenoga ekumenskog dijaloga i života Crkve.
