Liturgijski spomen svetog Kvirina
Sv. Kvirin bio je biskup grada Siscije, današnjeg Siska. Njegovo mučeništvo u vrijeme Dioklecijanova progona 308. godine zabilježeno je u Rimskom martirologiju. Njegov liturgijski spomen – na dan 4. lipnja – zabilježen je u svim vlastitim misalima i časoslovima naše biskupije.[1] Valja zapaziti kako je u svoje vrijeme Strossmayer uvrstio ovaj spomen u naš Vlastiti misal, iako Sisak ne pripada našoj biskupiji. Očito se htjelo istaknuti drevne kršćanske korijene ne samo naše biskupije, nego cijele naše domovine.
1. Biografski podaci
Naš Vlastiti časoslov kratko opisuje Kvirinovo mučeništvo:
Biskup sisački preslušavan u Sisku pod upraviteljem Maksimom. Utopljen je u rijeci u panonskom gradu Sabariji 4. lipnja 308. godine.[2]
Mučeništvo ovoga biskupa na dan 4. lipnja zasvjedočeno je i u Rimskom martirologiju.[3] U aktima o njegovu mučeništvu nastalim još u vrijeme Konstantina[4] zasvjedočeno je da se nije htio pokoriti carevoj naredbi da žrtvuje bogovima. Upravitelj Maksim ga je stoga dao bičevati i zatvoriti. Tamo je obratio zatvorskog čuvara Marcela. Maksim ga je zatim poslao upravitelju Prve Panonije Amanciju koji ga je na koncu osudio na smrt. Kvirinu su o vrat su mu objesili mlinski kamen i bacili ga u rijeku (Güns)[5] u Sabariji (danas Sombately u Mađarskoj):
Bacili su ga s mosta, ali je on dugo ostao nad vodom govoreći gledaocima, da se ne uplaše radi njegove sudbine. Zatim se pomolio, da potone i odmah je bio uslišan.
Njegove su relikvije prenesene u Rim i nalaze se u bazilici sv. Marije preko Tibera (Trastevere).
2. Misne molitve
Prije Drugog vatikanskog sabora za spomen sv. Kvirina uzimale su se molitve iz Zajedničkog slavlja. Vlastiti Misal izdan 1967. (latinski) i 1968. (hrvatski) donosi novosastavljene molitve, kako svjedoče arhivski rukopisi.[6]
a) Zborna
Bože, blaženi Kvirin, biskup i mučeni, noseći te u srcu nije dopustio da ga ikakva sila od tebe rastavi. Daj nam, molimo te, tako proći kroz vremenita dobra, da ne izgubimo vječna.
Kao u slučaju većine mučenika, Kvirinu je ponuđen život i čast (postao bi Jupiterov svećenik), bude li žrtvovao bogovima. On je to odbio. Boga je u srcu nosio i njegovom snagom nije dopustio da ga išta odijeli o njega. Taj anamnetski dio molitve očito je nadahnut odlomkom iz Poslanice Rimljanima:
Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem (Rim 8,35-39).
Prozbeni dio molitve donosi uravnotežen nauk: Prihvaćajući zahvalno dobra ovoga svijeta kao Božji dar, nipošto ne želimo zaboraviti da nas očekuju savršena, vječna dobra.
b) Darovna
Na tvoje oltare[7], Gospodine, donosimo darove. Oslanjamo se na zagovor blaženoga Kvirina, koji je, vršeći svećeničku službu tebi žrtvovao samoga sebe.
Kvirin je kao biskup i kao pastir svoga stada sličan Kristu koji je samoga sebe prinio na žrtveniku (Hebr 9,14), on je onaj pastir koji život svoj daje za ovce. U tome smislu je ovaj biskup uzor svim vjernicima: valja nam životom svjedočiti ono što po sebi jesmo.
c) Popričesna
Snagom nebeskoga kruha, osposobi nas, Gospodine, da po primjeru blaženoga Kvirina, iz ljubavi prema tebi, budemo spremni podnositi svakodnevne žrtve.[8]
Smisao kršćanskog života jest u tome da smo toliko suobličeni Kristu: zajedno s njime trpimo da bismo s njime bili i proslavljeni. Molitva je nadahnuta sv. Pavlom:
Prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje (Rim 12,1).
Dakle, svakodnevni naš život je prinošenje samih sebe zajedno s Kristom. To vrijedi za svete mučenike ali i za sve nas.
3. Misna čitanja
Nažalost, današnji Vlastiti misal ne donosi čitanja, nego upućuje na zajednička čitanja za mučenike ili pastire. Utoliko više zadivljuje što dosadašnji Vlastiti misal iz 1968. donosi dvostruka čitanja: za vazmeno vrijeme i izvan vazmenog vremena. Evo čitanja koja su se uzimala izvan vazmenog vremena.
a) Prvo čitanje (Jak 1,12-18)
Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube. Neka nitko u napasti ne rekne: “Bog me napastuje.” Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. Ne varajte se, braćo moja ljubljena! Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene. Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
Ovaj je odlomak izabran, očito, radi prvoga retka: Kvirin je blažen jer je ustrajao u kušnji i primio je zato vijenac života. Slična se misao pojavljuje i u Otk 2,10: Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.
b) Evanđelje (Lk 14,26-33)
Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik! Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: “Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!” Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir. Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.
Evanđeoski je odlomak primjeren mučeništvu svetoga Kvirina. On je krenuo za Kristom i to mu je bilo vrednije od nekog ovozemnog probitka i od vlastitog života. Koliko god mi smatrali da se ovaj odlomak odnosi uglavnom na velikane Crkve, riječ je ova upućena svakom kršćaninu: sve čime se služimo Božji je dar, a Bogu jedinome služimo.
Prethodni Vlastiti misal za vazmeno vrijeme donosi kao prvo čitanje odlomak iz Knjige Mudrosti (5,1-5): A pravednik će se vedro sučeliti s onima koji ga tlačiše… Evanđeoski je odlomak iz Isusova govora o trsu i lozama (Iv 15,1-7).
4. Zaključak
I ovaj nam mučenik na najbolji način pokazuje kako se kršćanin treba posvema suobličiti Kristu. Kvirin je doslovno predao sama sebe, baš kao što je to učinio i Krist. Kršćani su pozvani svakodnevno prinositi svoj život Bogu, hodeći ovom zemljom, očiju usmjerenih prema vječnim vrednotama. Sveci su nam svijetli primjer da je to u životu i ostvarivo.
[1] Proprium Missarum dioecesium Bosniensis et Sirmiensis. Appendix ad Proprium Missarum dioecesium Bosniensis et Sirmiensis, Typographia dioecesana, Diacovae, 1885.; Proprium Missarum dioecesium Bosniensis et Sirmiensis, Typographia dioecesana, Diacovae, 1919.;Missae propriae dioecesis Bosniensis et Sirmiensis cum approbatione excellentissimi, illustrissimi ac reverendissimi D. D. Antonii Akšamovič, dioecesis Bosniensis et sirmiensis apiscopi administratoris apostolici Baranae et Slavoniae septentrionalis, etc. editae, Turpnibus Typis mame, Sanctae sedis apostolicae et Sacrae ritum congregationis typographum, 1932.; Officia propria dioecesis Bosniensis et Sirmiensis, cum approvatione excellentissimi, illustrissimi ac reverendissimi D. D. Antonii Akšamović, dioecesis Bosniensis et sirmiensis episcopi, administratoris apostolici Baranie et Slavoniae septentrionalis, etc. edita, Toronibus, Typis Mame, Sanctae Sedis Apostolicae et Sacrae Rituum congregationis typograform, 1932.; Missae propriae dioecesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, Diacovae, 1967.; Vlastite mise Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije, Biskupski ordinarijat, Đakovo, 1968.; Officia propria Dioecesis diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, Đakovo, 1967.; Vlastiti misal Đakovačke i Srijemske biskupije, Biskupski ordinarijat Đakovo, 1990.; Vlastiti Božanski časoslov Đakovačke i Srijemske biskupije. Dodatak časoslovu Rimskog obreda, Biskupski ordinarijat Đakovo, 1995.
[2] U nepotpisanom članku Mitar Dragutinac slaže se s Ritigom da je to bilo oko 303.: Naši sirmijski mučenici. Sv. Kvirin, sisački biskup mučenik (4. lipnja), Vjesnik Đakovačke biskupije 9(1949)86-88, ovdje 88. Usp. S. RITIG, Maryirologij srijemsko-panonnske metropolije, u: Bogoslovska smotra 2(1912)171-176
[3] Usp. Martyrologijum Romanum…, Romae, Typiy Polyglotis Vaticanis 1922., 128. (za dan 4. lipnja).
[4] Usp. Naši sirmijski mučenici. Sv. Kvirin, sisački biskup mučenik (4. lipnja), Vjesnik Đakovačke biskupije 9(1949)86-88, Vlastiti Božanski časoslov Đakovačke i Srijemske biskupije. Dodatak časoslovu Rimskog obreda, Biskupski ordinarijat Đakovo, 1995., 29-31.
[5] Jedna talijanska internetska stranica veli a je bačen u Savu, pogrešno misleći da je Kvirin mučen u Sisku. Toliko o pouzdanosti onoga što pronađemo na Internetu: http://www.santiebeati.it/dettaglio/55800
[6] Commemorationes S. Quiruini p. 9 propriae sunt, a nostro redactore confectae. Vidi: Misae propriae dioecesis Diacovensis, str. 33-34, Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965. Isto tvrdi i drugi spis: “Ad diem 4 iunii: Oratio de S. Quirino vel propria, noviter confecta (p. 12) vel de Comuni (pag. 13), Vidi: Isto, str. 12b.
[7] Ovdje je latinski altaria nepotrebno prevedeno množinom. Naime, ta se imenica uz jedninu altare u množini ponaša kao pluralia tantum. Prema tome, mirno se moglo prevesti jedninom.
[8] U latinskom stoji nosmetipsos … offeramus, tj. sami sebe prinosimo.
