Mreže istine

Pozdrav Njegove Svetosti pape Lava XIV. katoličkim digitalnim utjecateljima i vjerovjesnicima

Bazilika sv. Petra, utorak 29. srpnja 2025.

U ime Otca, i Sina, i Duha Svetoga.

Mir vama!

Draga braćo i sestre, započeli smo ovim pozdravom: mir vama!

A koliko nam je potreban mir u ovo naše vrijeme, rastrgano neprijateljstvom i ratovima. I koliko nas pozdrav Uskrsloga: „Mir vama!“ (Ivan 20, 19) poziva da danas svjedočimo. Mir neka bude s nama svima. U našim srcima i u našim djelima.

To je poslanje Crkve: naviještati mir svijetu! Mir koji dolazi od Gospodina, koji je pobijedio smrt, koji nam donosi Božje oproštenje, koji nam daje Očev život, koji nam pokazuje put Ljubavi!

1. To je poslanje koje Crkva danas povjerava i vama; vama koji ste ovdje u Rimu za svoj Jubilej; došli ste obnoviti svoju predanost hranjenju društvenih mreža i digitalnih okruženja kršćanskom nadom. Mir treba tražiti, naviještati i dijeliti na svakome mjestu; kako na tragičnim mjestima rata, tako u ispražnjenim srcima onih koji su izgubili smisao postojanja i užitak nutrine, užitak duhovnoga života. I danas, možda više nego ikada, potrebni su nam vjerovjesnički učenici koji svijetu donose dar Uskrsloga; koji daju glas nadi koju nam daje Živi Isus, do samoga kraja zemlje (usp. Djela apostolska 1, 3–8); koji pružaju ruku gdje god postoji srce koje čeka, srce koje traži, srce u potrebi. Da, do samoga kraja zemlje, do egzistencijalnih granica gdje nema nade.

2. U tom poslanju postoji i drugi izazov: uvijek tražite Kristovo trpeće tijelo u svakom bratu i sestri koje susrećete na mrežju. Danas se nalazimo u novoj kulturi, duboko obilježenoj i oblikovanoj tehnikom. Na nama je – na svakome od vas – osigurati da ta kultura ostane ljudska.

Znanost i tehnika utječu na način na koji živimo u svijetu, čak utječu i na to kako razumijemo sebe i kako se odnosimo prema Bogu, kako se odnosimo jedni prema drugima. Ali ništa što dolazi od čovjeka i njegova domišljatosti ne smije se rabiti za narušavanje dostojanstva drugih. Naše poslanje – vaše poslanje – jest njegovati kulturu kršćanskoga humanizma i to činiti zajedno. To je ljepota „mreže“ za sve nas.

Suočena s kulturnim promjenama kroz povijest Crkva nikada nije ostala skrštenih ruku; uvijek je nastojala obasjati svako doba Kristovim svjetlom i nadom razlučujući dobro od zla i ono što je dobro od onoga što treba promijeniti, preoblikovati i pročistiti.

Danas smo u kulturi u kojoj je tehnička sastavnica prisutna u gotovo svemu, osobito zato što će široko rasprostranjeno prihvaćanje umjetne umnosti (inteligencije) označiti novo doba u životima pojedinaca i društva u cjelini. To je izazov s kojim se moramo suočiti: razmišljati o vjerodostojnosti našega svjedočanstva, o našoj sposobnosti slušanja i govorenja te o našoj sposobnosti da razumijemo i da budemo shvaćeni. Imamo dužnost raditi zajedno kako bismo razvili način razmišljanja, razvili jezik našega vremena koji daje glas Ljubavi.

Nije stvar samo u stvaranju sadržaja, nego u stvaranju susreta srca. To će uključivati traženje onih koji pate, onih koji trebaju upoznati Gospodina, kako bi mogli zacijeliti svoje rane, ponovo se osoviti na noge i naći smisao u svom životu. Taj postupak započinje ponajprije prihvaćanjem vlastita siromaštva, napuštanjem svakoga pretvaranja i prepoznavanjem potrebe za Evanđeljem, da je nama samima svojstvena. A taj je postupak zajednički napor.

3. I to nas dovodi do trećega poziva, pa vas sve pozivam: „Idite i popravite mreže“. Isus je pozvao prve apostole dok su krpali svoje ribarske mreže (usp. Matej 4, 21–22). To traži i od nas; štoviše, danas od nas traži da gradimo druge mreže: mreže odnosa, mreže ljubavi, mreže besplatne razmjene, gdje je prijateljstvo istinsko i duboko. Mreže u kojima se ono što je slomljeno može popraviti, gdje se usamljenost može izliječiti ne brojeći broj sljedbenika, nego doživljavajući u svakom susretu beskonačnu veličinu Ljubavi. Mreže koje otvaraju prostor drugomu više nego sebi, gdje nijedan „prokapni mjehurić“[1] ne može prigušiti glas najslabijih. Mreže koje oslobađaju, mreže koje spašavaju. Mreže koje nam omogućuju da ponovo otkrijemo ljepotu gledanja jedni drugima u oči. Mreže istine. Na taj će način svaka priča o zajedničkom dobru biti čvor jedinstvene i neizmjerne mreže: mreže mreža, mreže Božje.

Budite tako vi djelatnici zajedništva, sposobne razbijati logiku podjele i oprječnosti; individualizma i egocentričnosti. Usredotočite se na Krista kako biste ljepotom i svjetlom istine (usp. Ivan 8, 31–32) prevladavali načine razmišljanja svijeta, lažnih vijesti, neozbiljnosti i površnosti.

A sada, prije nego što se od vas oprostim s blagoslovom, povjeravajući Gospodinu vaše svjedočenje, želio bih vam zahvaliti za sve dobro koje ste činili i činite u svojim životima, za snove koje pronosite, za vašu ljubav prema Gospodinu Isusu, za vašu ljubav prema Crkvi, za pomoć koju pružate onima koji pate, za vaš hod digitalnim putevima.

višejezični izvornik


[1] Prevoditeljska napomena: „Prokapni mjehurić“ (engl. filter bubble) ili „ideološki okvir“ (engl. ideological frame), izraz skovan godine 2010., stanje je u koje mogu upasti korisnici interneta zbog prokapljivanja (filtriranja) informacija koje dopiru do korisnika interneta putem različitih prokapnika (filtara); stanje „umne“ i kulturne odvojenosti (izolacije) u kojem se nađu kada informacije koje traže na internetu proistječu iz poosobljenja rezultata pretraživanja i sadržaja na društvenim mrežama i tražilicama koja je uvedena bez njihova znanja. To se događa kada algoritmi, na temelju različitih podataka prikupljenih o korisniku, kao što su njihova povijest pretraživanja i djelovanje na mreži, prikazuju sadržaj usklađen s interesima i sklonostima korisnika, stvarajući ograničeno i moguće pristrano informacijsko okruženje. Svaki korisnik interneta pristupao bi bitno drukčijoj inačici mreže. Bili bi instalirani u jedinstvenom „mjehuriću“, optimiziranom za njihovu navodnu osobnost. Algoritmi odabiru i prikazuju sadržaj na temelju korisničkih podataka, što može dovesti do toga da korisnik vidi samo informacije koje potkrjepljuju njegova vlastita uvjerenja i perspektive. Pojava je pogoršanje kiberbalkanizacije, podjele interneta na podskupine istomišljenika koji se izoliraju unutar vlastite internetske zajednice i ne dolaze u dodir s različitim stajalištima. Posljedice prokapnoga mjehurića su ograničena raznolikost informacija, ideološka polarizacija, poteškoće u raspravi i manipulacija.