»Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.« (Rim 14,9)

Neka mi bude


Možda se i nama događa da tugujemo „zbog prolivenog mlijeka“, odnosno da provodimo dane u razmišljanju „što bi bilo kad bi bilo“. Evo, u ovim ljetnim mjesecima, kada mnogi odlaze u Gospina svetišta kao što su Aljmaš, Sinj ili Marija Bistrica, možemo na trenutak  pogledati kako se Marija postavila pred životnim izazovima. Vjernici je časte kao najveću od svih žena, pri čemu se njezina ljudska i duhovna veličina ponajprije očituje u njezinu odgovoru anđelu Gabrijelu. U Lukinu evanđelju stoji kako je anđeo Gabriel došao Mariji i navijestio joj da je ona određena da rodi Sina Božjega – Isusa. Marija pita anđela kako će to biti, kada ona „muža ne poznaje“. Anđeo odgovara da će se to zbiti silom Duha Svetoga. Nato Marija mirno i s potpunim predanjem kaže: „Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po riječi tvojoj!“

Što nam govore te riječi? Promislimo na trenutak. Marija, iako vrlo mlada, zasigurno je imala svoje životne planove i ciljeve. Ovaj anđelov poziv nikako se nije mogao uklapati u ono što bi ona mogla i zamisliti. Ali, evo, Marija mirno i s potpunim pouzdanjem veli: „Neka mi bude!“ Prihvaća novonastalu situaciju bez imalo negodovanja, jadikovanja ili protivljenja. Zato će je kasnije njezina rođakinja Elizabeta, mati Ivana Krstitelja, pohvaliti riječima: „Blago tebi što si povjerovala da će se ispuniti ono što ti je rečeno!“ Zato je Marija uzor svim vjernicima.

Što ova zgoda može reći nama vjernicima, prigodnim vjernicima ili ne-baš-vjernicima? Marijin postupak predstavlja veliku životnu mudrost. Za vjernike bi stvar trebala biti jasna: ono što Bog od nas traži, zapravo je najbolje za nas same, iako to može biti povezano i s patnjom i s nevoljama. No, s druge strane, i za „ne-baš-vjernike“ bio bi znak velike mudrosti prihvaćati životne okolnosti kakve već jesu. Svi mi planiramo svoj život i svi bismo htjeli biti i zdravi i situirani, uspješni i popularni. I onda se dogodi neprilika u obitelji, ozbiljni zdravstveni problemi, financijske dubioze. Što činiti? Žaliti se na sudbu kletu, dizati glas protiv svih političara, crkvenih i inih autoriteta? Ili ćemo tugu utapati u igrama na sreću, alkoholu opojnim sredstvima?

Mudar i razborit čovjek nastojat će ne gubiti energiju i živce oko stvari i okolnosti na koje nema nikakva utjecaja. Naprotiv, pokušat će činiti što je u njegovoj moći da prihvati ono što ne može izbjeći i prilagoditi se novonastalim prilikama. Marija je s pouzdanjem i predanošću rekla: „Neka mi bude!“ i mirno živjela u novonastalim okolnostima. Tako i ja, kada me zahvati bolest ili nevolja, kada doživim velike potrese u vlastitoj obitelji, kada doživim razočaranje u ovu ili onu instituciju – pa i vlastitu domovinu – bilo bi dobro da se s tim mirno suočim i kažem: „Neka mi bude!“ nastojeći naći mir i smisao vlastitog života upravo u takvim prilikama.

Isuviše puno energije trošimo brinući se i uznemirujući oko stvari na koje nemamo nikakav utjecaj i koje ne možemo nikako promijeniti. A mogli bismo se i trebali bismo se radovati onome što nam Bog daje. Dovoljno je samo pogledati sve ono dobro što nas okružuje. Imamo ono osnovno za život, imamo obitelj – kakva god da jest! – imamo i prijatelje. Imamo neki svoj hobi, nešto što nas posebno veseli. Konačno – većina od nas ima i vjeru u Boga koji sve vidi, sve zna i koji vodi život svakoga čovjeka, baš kao što je to bio slučaj i s Marijom, Isusovom majkom.

Reći „Neka mi bude!“, prihvaćati vlastiti život kakav već jest, jamstvo je mira, pouzdanja i radosti. Onaj tko prihvaća svoj život, puno više od njega i dobiva. To je biblijska mudrost, ali i ona ljudska. Mudro je po njoj živjeti.