Planinar Franjo Kuharić na Svetom brdu

Sveto brdo po visini (1753 metara nad morem) drugi je vrh u Velebitu, ali po svome položaju, izgledu i imenu zacijelo je prvi i najljepši vrh cjelokupne velebne gore. Česta prisutnost oblaka i gotovo stalno pirkanje vjetra ondje obnavljaju u pameti svetopisamska mjesta o Božjoj snazi i nježnosti koja se očituje u vjetru.[1]

Velebit je izvrsno mjesto za razmišljanje, da se bude na čistini, sa sobom i na čistu s Bogom. Priroda opija oči i nosnice.

Književnik Mile Budak u pripovijesti Naš Gospodin nad Likom (Vučja smrt, Zagreb, 1941., str. 110–115) priča kako je Isus Krist u pratnji bezgranično odana i vjerna učenika Petra obišao cijeli svijet i došao na Velebit na pomol Like. Kad je s Velebita nju upoznao, na najvišem vrhuncu stade, baci još jedan božanski pogled na zemlju, na koju nije stala njegova noga, i nestade u oblacima. Taj vrhunac Velebita prozvaše Ličani Svetim brdom.

Budući da je od svih putova po zemlji za čovjeka put svetosti jedan od najtežih putova, možda se ovo brdo zove Sveto baš zbog težine hoda i uspona na njega? Možda zbog neuklopljenosti (poput svetaca) u okolinu oko sebe?

Postoji i legenda da je na Svetom brdu bila glava Ivana Krstitelja i kako ju je jedan kozar našao, u Zadar ponio i tamo prodao. Ali dogodilo se čudo – glava se vratila. Tako na onom mjestu gdje je glava ukopana, izraste u zimi, dok još ima snijega, bijeli cvijet koji u Lici zovu ivanjskim cvijetom i zbog toga se ovo brdo zove Sveto.

Što se imena tiče, neka i dalje bude nagađanja, ali izrazito na ovome brdu dimenzija duha malo je opipljivija nego drugdje i s njega drugačije izgleda sve ispod njega. Na njemu čovjek u duši osjeća potrebu za krilima kako bi poletio kroz divotni prostor zraka i zamamne čari cvjetne, široke, mirisne zemlje…

* * *

Druga je polovica kolovoza godine Gospodnje 1988. Dogovoreno je da se susretnemo kod župnika vlč. Alojzija Kukeca u Ličkom Osiku. S riječke strane zainteresirani za put na Sveto brdo stigli su mons. Josip Pavlišić, nadbiskup riječki, i vlč. Drago Babić, župnik u Jablancu, a sa zadarske strane, gdje je nekoliko dana boravio, stižu uzoriti gospodin Franjo kardinal Kuharić, nadbiskup zagrebački, vlč. Srećko Petrov mlađi, župnik Jasenica i Obrovca, č. s. Adelina Kovačević, ASC, iz Selina i pisac ovih redaka, župnik u Starigradu – Paklenici.

Prenoćivši u župnom domu Ličkog Osika i uživajući mnogima poznatu širokogrudnost župnika Kukeca, rano smo se ustali i započeli svoj planinarski hod sa Svetom Misom na oltaru župne crkve Sv. Josipa. Poslije druženja s Gospodinom u svetoj Tajni, autom smo se zaputili kroz Liku preko Bilaja, Ribnika, Metka, Raduča i Svetoga Roka uz Velebit do Maloga Halana. Tu smo se oprostili od auta i planinarski nastavili zacrtani put preko Trolokava, Liščanih Bunara i Dušica do vrha koji svojom visinom i ljepotom izaziva uza svu svoju strminu.

Zađosmo brzo u bukovu šumu i lakim hodom izađosmo na prekrasnu proplankastu čistinu zvanu Dušice. Gledajući oblik tla ovoga dijela Velebita prisjetih se Hrvatskoga zagorja i rekoh prvome do sebe kako Velebit u sebi krije i Zagorje, a ono ima Velebit samo na njemu.

S Dušica se pruža lijep vidik na jugoistočnu stranu Svetoga brda. Vrh je trenutno zastrt oblacima i pitam se je li vrh zašao u područje koje pripada njima ili su oni zašli u područje koje pripada Brdu?! Skloniji sam mišljenja da su oblaci zašli u područje Brda jer su uskoro pred našim očima nestali.

Dalje idemo preko Dušica do podnožja samoga Svetoga brda, gdje smo odlučili malo stati i odmoriti se. Tu susrećemo planinara Ivicu Pavelića iz Lovinca koji upravo silazi sa samoga vrha. Njegova zdrava lička duša i bistro oko, unatoč vremenu u kome su nam govorili da smo svi jednaki, prepoznaje malo drugačijega planinara u osobi našega Kardinala. S nama je malo zastao ne krijući na licu prepoznatljivu radost što baš ovdje, pod Svetim brdom i nad našom Likom, vidi ovoga čovjeka.

Nakon kratka odmora slijedi uspon na sam vrh Svetoga brda. Dok su neki između nas, nevješti hodu po planinama, na trenutke posustajali, Kardinal je veoma često ponavljao: „Korak po korak i stići ćemo“. Ne samo ovdje, nego inače u životu, lagan hod je uvijek prepoznatljiv i ima svoju težinu. Ako „tiha voda brege valja“, samo ih lagan hod i dosiže. Negdje pod samim vrhom malo smo zastali pročitavši upozorenje na kamenu: „Pazi jama!“ Opet rekoh onom do sebe kako i brda imaju svoje tajne što ih skrivaju u jamama i ponorima.

Ustrajni u lakom hodu dođosmo na sam vrh. Već su trojica ljudi na njemu. Među njima prepoznajem dr. Željka Poljaka. Dobio sam dojam da nas oni ne prepoznaju jer, zaista, tko bi mogao pojmiti da se Zagrebački nadbiskup i Hrvatski kardinal trenutno nalazi tu nad Likom. Možda je nekomu jedan od nas i sličio na nj, ali tko će javno izreći slutnju?

Uživamo u boravku na vrhu. Pogled uglavnom nameće razgovor o Paklenici, Bojincu, Velikom Rujnu, Tulovim gredama… Stojeći na sjevernoj strani vrha, dosljedno pogledu, razgovor nas vodi preko Like do Plitvica i dalje. Zalazeći na južnu stranu vrha, razgovaramo o Velebitskom kanalu, Kotarima, Kornatima… Trajna prisutnost vjetra podsjeća me na starozavjetnu objavu kao na poseban znak Božje prisutnosti, zbog koje je i ovo brdo, gdje stojimo, Sveto. Zapažam da je vrh izbrazdan od munja, ali koliko god one udarale, uvijek im odolijeva. Ovdje, na Svetom brdu, čitam sudbinu svekolikih vrhova – postojanost i kroz udaranje. Ostavljajući tragove svoga boravka u potpisima na vrhu, istim putom pođosmo natrag. Opet „korak po korak“ siđosmo na Dušice i preko njih stigosmo do bukove šume gdje su smješteni ljetni stanovi Jurjevića. Trojica ljudi, što smo ih na vrhu susreli, već su se prije bili spustili i negdje oko stanova susreli Ivicu Pavelića koji im je potvrdio da je na Svetom brdu trenutno kardinal Kuharić. Pri našem prolasku iznad stanova na put je istrčao dr. Poljak, koji je malo prije na vrhu s nama razgovarao, srdačno pozdravljajući Kardinala.

Na Malom Halanu se razdvojismo od Riječana, koji se istim putem vratiše u Lički Osik, a mi pođosmo preko Kraljice, Baćina Stoca, Pod Praga i Jasenica u Starigrad – Paklenicu. Zbog svega doživljenoga ovaj će mi hod trajno ostati u sjećanju, a Sveto brdo, od munja udarano, uvijek će me izazivati svojom postojanošću.

---

[1] Spomeni vjetra i lahora u Svetome Pismu:

Uto čuju korak Gospodina, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Gospodinom, Bogom, među stabla u vrtu. (Postanak 3, 8)

Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. (Postanak 8, 1)

Tako Mojsije podigne svoj štap povrh egipatske zemlje, a Gospodin navrati istočni vjetar po zemlji; puhao je toga cijeloga dana i cijele noći. A kad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce. (Izlazak 10, 13)

i Gospodin promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije ostao ni u kojem kraju Egipta. (Izlazak 10, 19)

Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile (Izlazak 14, 21)

Tada Gospodin zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje. (Brojevi 11, 31)

Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. (Druga Samuelova 22, 11)

Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu. (Druga Samuelova 22, 43)

Glas reče Iliji: Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi. Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. (Prva o Kraljevima 19, 11–12)

Jer ovako veli Gospodin: nećete osjetiti vjetra niti ćete vidjeti dažda, a ova će se dolina napuniti vodom. I pit ćete vi, vaš marva i vaša stoka. (Druga o Kraljevima 3, 17)

Stanovnici njini, nemoćni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istočnim. (Druga o Kraljevima 19, 26)

I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim. (Job 1, 19)

Mislite li možda prekoriti riječi? Ta u vjetar ide govor očajnikov! (Job 6, 26)

Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu? (Job 13, 25)

Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje? (Job 15, 2)

Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi? (Job 21, 18)

Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta. (Job 27, 21)

Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti (Job 28, 25)

Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje. (Job 30, 15)

S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose. (Job 37, 9)

Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre? (Job 37, 17)

Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri? (Job 37, 21)

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi. (Psalam 1, 4)

Na grešnike će izlit žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine. (Psalam 11, 6)

Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. (Psalam 18, 11)

Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu. (Psalam 18, 43)

Nek budu ko pljeva na vjetru kad ih Anđeo Gospodinov potjera! (Psalam 35, 5)

kao kad vjetar istočni razbija brodove taršiške. (Psalam 48, 8)

Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede. (Psalam 78, 26)

Daj, o Bože, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar. (Psalam 83, 14)

jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo. (Psalam 103, 16)

na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. (Psalam 104, 3)

Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. (Psalam 104, 4)

On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. (Psalam 107, 25)

Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. (Psalam 107, 29)

Oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. (Psalam 135, 7)

Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu. (Psalam 147, 18)

Ognju i grade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš! (Psalam 148, 8)

Tko vlastitu kuću zapusti, vjetar žanje, a luđak je sluga mudromu. (Mudre izreke 11, 29)

Tko se diči lažljivim darom, on je kao oblak i vjetar bez kiše. (Mudre izreke 25, 14)

Sjeverni vjetar donosi dažd, a himben jezik srdito lice. (Mudre izreke 25, 23)

Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje. (Mudre izreke 27, 16)

Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li? (Mudre izreke 30, 4)

Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu. (Propovjednik 1, 6)

I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar mučio. (Propovjednik 5, 15)

Vjetar nitko ne može svladati, niti gospodariti nad danom smrtnim, niti ima odgode u ratu; niti opačina izbavlja onoga koji je čini. (Propovjednik 8, 8)

Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne žanje. (Propovjednik 11, 4)

Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori. (Propovjednik 11, 5)

Ustani, sjevernjače, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu. (Pjesma nad pjesmama 4, 16)

Jer ako se načas i razgranaju, slabo ukorijenjeni, na vjetru se zaljuljaju, iščupa ih sila vihora (Knjiga Mudrosti 4, 4)

nada je bezbožnikova kao pljeva što je vjetar raznosi i kao sitna pjena što je vihor razgoni; ona nestaje kao dim na vjetru i prolazi kao spomen na jednodnevna gosta. (Knjiga Mudrosti 5, 14)

smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska. (Knjiga Mudrosti 13, 2)

I šumni vjetar, i milopojni ptičji glas među lisnim granama, i odmjeren huk vode što silovito protječe; i divlja buka pećinâ što se ruše (Knjiga Mudrosti 17, 17)

Ne povijaj se sa svakim vjetrom i ne idi po svakoj stazi (tako čini grešnik licemjerni). (Knjiga Sirahova 5, 9)

Kao što kamenčići na visoku zidu ne mogu odoljeti vjetru, tako ni srce zaplašeno luđačkim tlapnjama ne odolijeva nikakvu strahu. (Knjiga Sirahova 22, 18)

Kao hvatač sjene ili gonič vjetra, takav je onaj koji vjeruje snovima. (Knjiga Sirahova 34, 2)

Gospodin ne odvraća očiju s onih koji ga ljube, on im je moćna zaštita i snažna potpora, štitnik od vjetra pustinjskog i sjena u jari podnevnoj, obrana od posrtaja i oslon protiv pada. (Knjiga Sirahova 34, 16)

Ima vjetrova za kaznu stvorenih, sazda ih kao bičeve bijesa svoga; oni će u vrijeme svršetka snagu razviti i umiriti gnjev svoga Stvoritelja. (Knjiga Sirahova 39, 28)

Tada dojaviše domu Davidovu: ‘Aramci se utaborili u Efrajimu.’ Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao što u šumi drveće ustrepti od vjetra. (Izaija 7, 2)

Šume narodi kao što silne vode šumore, al kad On im zaprijeti, bježe daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, ko prašina u vihoru. (Izaija 17, 13)

svaki je kao zavjetrina, utočište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari. (Izaija 32, 2)

stanovnici njini, nemoćni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istočnim. (Izaija 37, 27)

Vijat ćeš ih, vjetar će ih odnijeti, vihor će ih raspršiti. A ti ćeš kliktati u Gospodinu, dičit ćeš se Svetcem Izraelovim. (Izaija 41, 16)

Svi zajedno ništa su, ništavna su djela njihova, vjetar i ispraznost njihovi kipovi. (Izaija 41, 29)

Kad uzmeš vikati, nek te izbave kipovi koje si skupila, sve će ih vjetar raznijeti, vihor će ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit će zemlju i zaposjest će svetu goru moju. (Izaija 57, 13)

Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša ko haljine okaljane. Svi mi ko lišće otpadosmo i opačine naše ko vjetar nas odnose. (Izaija 64, 5)

U to će se vrijeme reći narodu ovom i Jeruzalemu: Vruć vjetar s pustinjskih sipina puše prema kćeri naroda moga; ali ne da hladi i da pročisti! (Jeremija 4, 11)

Doći će mi vjetar pun prijetnje, i ja ću im tada izreći sud! (Jeremija 4, 12)

A proroci su poput vjetra, govornika nema među njima! (Jeremija 5, 13)

Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. (Jeremija 10, 13)

Zato ću vas raspršiti ko pljevu koju raznosi pustinjski vjetar. (Jeremija 13, 24)

Sve će tvoje pastire vjetar popasti, a ljubavnici će tvoji u izgnanstvo. Tada ćeš se stidjet i sramiti zbog sve pakosti svoje. (Jeremija 22, 22)

Četiri ću vjetra dognati na Elam sa četiri kraja neba i raspršit Elamce u sva četiri vjetra, i neće biti naroda kamo neće stići bjegunci elamski. (Jeremija 49, 36)

Ovako govori Gospodin: Gle, ja podižem protiv Babilona i protiv pučanstva kaldejskoga vjetar zatornički. (Jeremija 51, 1)

Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje: stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. (Jeremija 51, 16)

Milina je vidjeti i munju kada sijevne. A vjetar donosi dah svoj zemlji (Baruh 6, 60)

Trećinu spali posred grada ognjem kad se navrše dani tvoje opsade; trećinu uzmi i sasijeci mačem oko grada; trećinu baci u vjetar – i svoj ću mač trgnuti na njih. (Ezekiel 5, 2)

posred tebe očevi će jesti sinove, a sinovi očeve; izvršit ću sud svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima! (Ezekiel 5, 10)

trećina će tvojih žitelja posred tebe od kuge skončati i od gladi umrijeti; trećina će oko tebe od mača pasti; trećinu ću predati vjetrovima – i mač ću svoj trgnuti na njih! (Ezekiel 5, 12)

A sve one oko njega, pomagače i čete, raspršit ću u sve vjetrove i svoj mač ću trgnuti na njih. (Ezekiel 12, 14)

Cvijet vojske njegove od mača će pasti, a ostatak se raspršiti u sve vjetrove. I spoznat ćete da ja, Gospodin, tako rekoh. (Ezekiel 17, 21)

I reče mi: Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako govori Gospodin Bog: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive! (Ezekiel 37, 9)

Na pučinu morsku, na mnoga te mora izvedoše veslači. Istočni te vjetar razbi na pučini morskoj! (Ezekiel 27, 26)

Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju. (Daniel 2, 35)

anđeo Gospodnji siđe u peć k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz peći te usred peći puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost. (Daniel 3, 49–50)

Kazivaše ovako: Noću u viđenju pogledah, kad eno: četiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more. (Daniel 7, 2)

Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše četiri velika roga prema četiri vjetra nebeska. (Daniel 8, 8)

A čim se ustane, njegovo će se kraljevstvo raspasti i bit će razdijeljeno na četiri vjetra nebeska, ali ne među njegove potomke; i neće više biti tako moćno kao za njegove vladavine, jer će njegovo kraljevstvo biti razoreno i predano drugima, a ne njima. (Daniel 11, 4)

Gospodina su iznevjerili: rodili su kopilad; vjetar će žarki proždrijeti polja njihova. (Hošea 5, 7)

Posijali su vjetar, i požet će oluju; žito im neće proklijati, neće brašna dati; ako ga i dade proždrijet će ga tuđinci. (Hošea 8, 7)

Efrajim pase vjetar, za vjetrom istočnim trči cio dan, sve više je laži njegovih i nasilja. Savez sklapaju s Asirijom, ulje nose u Egipat. (Hošea 12, 2)

Tako je rodan među braćom Efrajim, ali će doći vjetar istočni, vjetar Gospodinov iz pustinje: isušit će mu izvore, presahnuti studence, opljačkat mu riznicu, blago odnijeti. (Hošea 13, 15)

Jer, gle, on sazda planine i stvori vjetar, otkriva čovjeku misao svoju, on tvori zoru i mrak, i penje se na vrh visova zemaljskih, Gospodin, Bog nad Vojskama, njegovo je ime. (Amos 4, 13)

Ali Gospodin podiže na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te mišljahu da će se lađa razbiti. (Jona 1, 4)

Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reče: Bolje mi je umrijeti nego živjeti. (Jona 4, 8)

Svi će doći rad grabeža, lica im žegu ko istočni vjetar, grabe roblje kao pijesak! (Habakuk 1, 9)

Tad se ko vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala. (Habakuk 1, 11)

Hej! Hej! Bježite iz zemlje sjeverne – riječ je Gospodinova – jer u sva četiri vjetra nebeska razasuo sam vas – riječ je Gospodinova! (Zaharija 2, 10)

Podigavši oči, vidjeh: dvije žene izlaze s vjetrom u krilima, a krila im bijahu kao krila rode; one podigoše efu između zemlje i neba. (Zaharija 5, 9)

Anđeo mi odgovori ovako: Ti kreću u četiri vjetra nebeska pošto su stajali pred Gospodarem sve zemlje. (Zaharija 6, 5)

Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni. (Matej 7, 25)

Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika. (Matej 7, 27)

Kaže im: “Što ste plašljivi, malovjerni?” Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. (Matej 8, 26)

A ljudi su u čudu pitali: Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju? (Matej 8, 27)

Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: “Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? (Matej 11, 7)

Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. (Matej 14, 24)

Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: Gospodine, spasi me! (Matej 14, 30)

Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. (Matej 14, 32)

I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga. (Matej 24, 31)

On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: „Utihni! Umukni!“ I smiri se vjetar i nasta velika utiha. (Marko 4, 39)

Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju? (Marko 4, 41)

Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. (Marko 6, 48)

I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu (Marko 6, 51)

I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba. (Marko 13, 27)

Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: “Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? (Luka 7, 24)

Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: „Učitelju, učitelju, propadosmo!“ On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha. (Luka 8, 24)

A on će im: Gdje vam je vjera? A oni se prestrašeni u čudu zapitkivahu: Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se? (Luka 8, 25)

Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha. (Ivan 3, 8)

More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. (Ivan 6, 18)

I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. (Djela apostolska 2, 2)

Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone (Djela apostolska 27, 7)

Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar – jer su nam vjetrovi bili protivni (Djela apostolska 27, 4)

Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroistočnjak. (Djela apostolska 27, 14)

Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaču prema vjetru pa udare k obali. (Djela apostolska 27, 40)

Ja dakle tako trčim – ne kao besciljno, tako udaram šakom – ne kao da mlatim vjetar (Prva Korinćanima 9, 26)

Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako će se razabrati što se govori? Govorit ćete u vjetar. (Prva Korinćanima 14, 9)

da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. (Efežanima 4, 14)

Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim (Hebrejima 1, 7)

Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. (Jakovljeva 3, 4)

Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se čuva mrkla tmina. (Druga Petrova 2, 17)

Oni su ljage na vašim agapama, bezobzirno se s vama gosteći i napasajući se; oblaci bezvodni što ih vjetrovi raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena (Judina 1, 12)

I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. (Otkrivenje 6, 13)

Nakon toga vidjeh: četiri anđela stoje na četiri kraja zemlje zadržavajući četiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni zemljom ni morem nit ikojim drvećem. (Otkrivenje 7, 1)