Radost kardinala Vinka Puljića i papa Lav XIV.
Kada se novoizabrani papa Lav XIV., Amerikanac Robert Francis Prevost, pojavio na balkonu bazilike Svetoga Petra, uz njega je bio i bosansko-hercegovački kardinal Vinko Puljić. Pretpostavljamo da je razlog u činjenici jer je najstariji po stažu između kardinala izbornika. Velika čast i razlog za radost. Osobito jer je kardinal zbog lošeg zdravstvenog stanja najprije odustao od odlaska na konklave, ali se ipak predomislio i pošao u Rim kako bi sudjelovao u izboru novoga pape, vjerojatno uz veliki napor i podnošenje ozbiljne žrtve. Vjerujemo da se iza toga čina može pronaći razumijevanje da je svaki glas, posebno onih koji dolaze iz tzv. konzervativnog bloka, u koji vatikanisti redovito svrstavaju kardinala Puljića, kao i kardinala Josipa Bozanića, vrlo važan i da je poradi toga odlučio i po cijenu narušavanja ionako krhkog zdravlja sudjelovati na konklavama. Sve se to čini kao veliki čin hrvatskom narodu dragog kardinala, a vjerojatno zasluge idu i nekim drugim osobama, moguće i kardinalu Bozaniću, koje su ga vjerojatno motivirale da izvrši to plemenito djelo.
I, eto kardinala Puljića na balkonu zajedno s novim Papom! Svojom, čini se iskrenom radošću, diskretno je pridonio svečanosti i uzvišenosti trenutka. Dok će se o Lavu XIV. tek u naredno vrijeme iznositi važne pojedinosti na temelju kojih će se moći objektivnije procijeniti smjer kojim će voditi Crkvu, ipak već sada neke okolnosti ulijevaju dostatno povjerenje, barem do razine da se ostane pozitivno neutralan. Tri stvari posebno su uočljive, a to su odabrana liturgijska odjeća, izbor imena i prvo obraćanje vjernicima. Oni upućuju na zaključak da će papa Lav XIV., neovisno o tome što ga se svrstava među umjereno progresivne kardinale i što je to donekle potvrdio nekim rečenicama u prvom obraćanju, ipak učiniti ozbiljniji odmak od pape Franje i nastojati vratiti duhovnu, moralnu, liturgijsku, pravnu i intelektualnu snagu Katoličke Crkve. Čini se da namjerava svoj pontifikat staviti u službu ujedinjenja naroda Božjega i uzdizanja poslanja Crkve iznad ovozemaljske razine. Nadajmo se da će tako i biti i da će, kao u nekim ranijim vremenima, pa tako i u vrijeme pontifikata pape Lava XIII., po kojem je vjerojatno novi Papa uzeo ime, Bog biti na prvom mjestu, a Krist nedvosmisleno nazivan jedinim Spasiteljem svijeta. Vrijeme će pokazati svoje i nije se mudro unaprijed pretjerano oduševljavati, ali ni pokazivati nezadovoljstvo ili rezignaciju, posebno jer se mogu čitati i neki negativni komentari o novoizabranom Papi.
Nas se u cjelokupnom događaju vrlo dojmio kardinal Puljić, jer je čovjek koji ulijeva povjerenje, a njegova pokazana iskrena radost i tjelesna krhkost bile su vrlo rječite. Za razliku od zabrinutog, tužnog ili razočaranog kardinala Pietra Parolina, za kojega su mediji govorili da je vjerojatni naredni papa, a koji je stajao uz bosansko-hercegovačkog kardinala, Vinko Puljić djelovao je vrlo radosno i kao da je svojim širokim osmijehom pokazivao da su kardinali, osluškujući poticaje Duha Svetoga, izabrali dobrog Papu.
Kako rekosmo, vrijeme će pokazati svoje.
