San u hrvatskom jeziku i u Svetom Pismu
Sȁn, snȁ, imenica je muškoga roda. U nominativu množine: snȍvi ili snȉ. Naglasak se mijenja samo u genitivu množine: sánjā ili snȏvā. Riječ se nalazi u svim slavenskim jezicima: staroslavenski sъnъ / sȃnȃ, bugarski сън / sȃn, srpski сан / san, slovenski sanje; poljski, češki i slovački sen; makedonski, ruski, ukrajinski i bjeloruski сон / son. Ista je osnova i u romanskim jezicima: latinski somnus, francuski songe, talijanski sogno, kastilski sueño, portugalski sonho, asturski suañu i galješki soño.
U starijem hrvatskom jeziku postojala je imenica muškoga roda sȁnj.
San u ženskom rodu zove se sȃnja, a rabi se kao izražajni knjiški izraz za san.
Od sna je skovano osobno žensko ime Sȁnja.
Umanjenica od sna je sȁnak, sȃnka, također imenica muškoga roda, a znači isto što i san.
Čovjek koji puno sanja i vjeruje snovima, koji se ne drži zbilje, zove se sànjāč.
Svetopisamski primjeri:
„nemoj slušati riječi toga proroka ni sne toga sanjača; ta to vas iskušava GOSPODIN, Bog vaš; hoće da dozna ljubite li zbilja GOSPODINA, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom“ (Ponovljeni zakon 13, 4)
„A onaj prorok ili sanjač neka se pogubi jer je poticao na otpad od GOSPODINA, Boga vašega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas iz kuće ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je GOSPODIN, Bog tvoj, naredio da ideš.“ (Ponovljeni zakon 13, 6)
Čovjek koji rado i puno sanja, koji je sklon sanjama, koji na život gleda neozbiljno, koji se predaje sanjama, zove se sànjatelj, sànjalac ili sànjalo.
Žena koja rado i dosta sanja, koja je sklona sanjama, koja ne osjeća kako treba stvarnost života, koja se predaje sanjama, zove se sánjalica.
Zanesenjak koji ne osjeća zbilju, koji živi u sanjama, koji se zanosi zamislima i naumima, koji sanjari, mašta, mjesečari, zove se sànjār.
Svetopisamski primjeri:
„I jedan drugom reče: Eno stiže onaj sanjar!“ (Postanak 37, 19)
„Ne slušajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara svojih i čarobnjaka koji vam govore: `Ne, vi ne ćete služiti kralju babilonskom!`“ (Jeremija 27, 9)
„Uza sve to i ovi sanjari jednako skvrne tijelo, zabacuju Veličanstvo, pogrđuju Slave.“ (Judina 1, 8)
Žensko čeljade koje se rado odaje sanjama, sanjanju, koje život ne shvaća stvarno, zove se sanjàrica. Toj je riječi u novije vrijeme dodano i značenje knjige u kojoj se tumače snovi.
Ono što sanjar sanja, što se u sanji vidi, što se ne temelji na javi, nego smo na snu, o čemu se sanjari, što se zamišlja, zove se sanjàrija.
Zanesenost ili stanje u kojem se nalazi sanjar zove se sanjárstvo, sanjárēnje ili snȁtrēnje.
Glagoli od sna su: sanjáriti, sánjati, snȁtriti, snijèvati, snȉti, snívati, snòvati i njihove izvedenice (dosánjati, dosnívati, isánjati, izàsniti se, nasánjati se, nasnívati, odsánjati, odsnívati, posánjati, presánjati, prisnívati, prosanjáriti, prosánjati, pròsnatriti, prosnijèvati, prosnívati, ràsaniti se, rasánjati se, rasanjívati se, snòvidjeti se, snovíđati se, usánjati, ùsniti, ùsnivati, ùsnuti, zasanjáriti, zasnijèvati…).
U hebrejskom se san kaže חֲלוֹם / ḥalôm. U grčkom je τό ὄναρ / tó ónar (doživljaj tijekom spavanja) i ὁ ὕπνος / ho hýpnos (spavanje).
Temeljni smisao
San je redovito stanje odmora ili počinka, koje nastaje kod čovjeka, kada potpuno ili samo djelomično prestanu djelovati svijest i volja ili kada potpuno ili djelomično prestane rad mišića; suprotno je jȃv ili jáva.
Svetopisamski primjeri:
„Šturi klasovi proždru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san.“ (Postanak 41, 7)
„Salomon se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovčeg saveza GOSPODINOVA; prinese paljenice i žrtve pričesnice i priredi gozbu svim slugama svojim.“ (Prva o Kraljevima 3, 15)
„Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospodine, prezreti lik im kada ustaneš.“ (Psalam 73, 20)
„San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva riječi.“ (Propovjednik 5, 2)
„Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo riječi – isprazna tlapnja. Zato boj se Boga.“ (Propovjednik 5, 6)
„Slični su san i zrcalo: u jednome i drugome samo je prividnost.“ (Sirah 34, 3)
„Bit će ko san, utvara noćna: mnoštvo svih naroda što vojuje s Arielom i svih onih koji zavojštiše na nj i na utvrde njegove i koji ga odasvud pritijesniše.“ (Izaija 29, 7)
Sofar iz Naamata uspoređuje radost opakoga čovjeka i sreću bezbožnoga čovjeka sa snom i kaže:
„Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog“ (Job 20, 8).
San je počinak koji preporađa čovjeka i izvor života. Silom ritma što ga je Stvoritelj dao ljudskomu postojanju, čovjek je podložan izmjeni dana i noći, budnosti i počinka. San je nužnost i potreba u čovjekovu životu. Treba cijeniti ugodu sna koji osvježava radnika:
„Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati“ (Propovjednik 5, 11)
i žaliti one što ih brige za bogatstvom, bolest ili nemirna savjest bacaju u besanice:
„Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k’o za ljetnih žega“ (Psalam 32, 4)
„Briga za bogatstvo izjeda tijelo, i skrb za njim odgoni san“ (Sirah 31, 1).
Nadasve treba cijeniti vezu između pravednosti i sna. Pravednik naime, dok je budan proučava Zakon:
„(Blago čovjeku koji) uživa u zakonu GOSPODINOVU, o zakonu njegovu misli dan i noć“ (Psalam 1, 2)
„Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje. Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla; da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš“ (Mudre izrjeke 6, 20–22).
i tako urezuje mudrost u svoje srce da svakodnevno uživa obećanje i blagoslov koji glasi:
„Kad legneš, ne ćeš se plašiti, i kad zaspiš, slatko ćeš snivati“ (Mudre izrjeke 3,24).
„Sad mogu leć i usnuti, i onda ustat jer me GOSPODIN drži“ (Psalam 3, 6)
„Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o GOSPODINE, daješ miran počinak“ (Psalam 4, 9).
Pouzdaje se u Božju zaštitu. Kumiri, koji su djelo čovjekovih ruku, mogu spavati:
„U podne im se Ilija naruga i reče: Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!“ (Prva o Kraljevima 18, 27).
Ali Bog, Stvoritelj i Uzdražavatelj svega ne kunja i ne spi:
„Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov“ (Psalam 121, 4),
nego neprestano radi na dobro svojih stvorenja:
„Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje“ (Psalam 127, 2)
„Spavao on (čovjek sijač) ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako“ (Marko 4, 27).
Isus se ni u najvećoj oluji nije uznemirio, što označava savršeno pouzdanje u Boga:
„A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: Učitelju! Zar ne mariš što ginemo? On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: Utihni! Umukni! I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ (Marko 4, 38–40)
„Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši“ (Ivan 14, 27)
„Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora“ (Druga Timoteju 1, 7).
Odlike sna
Pridjevci tipični uz san u ovom značenju jesu: debeo, dragi, dubok, dug, gluh, jak, jutarnji, kameni, kratak, krjepak, lak, lakom, mali, meden, mili, mrkli, mrtvački, mrzak, noćni, potreban, prijek, prvi, slatki, tamni, tanak, teški, težak, tihi, tmušan, trudan, tvrdi, ugodni, zimski.
Svetopisamski primjeri:
„Tada GOSPODIN, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.“ (Postanak 2, 21)
„Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze.“ (Postanak 15, 12)
„I uze David koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše: nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od GOSPODINA.“ (Prva o Samuelu 26, 12)
„Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada“ (Job 4, 13)
„U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju“ (Job 33, 15)
„Razgoniš ih ko jutarnji san, kao trava su što se zeleni“ (Psalam 90, 5)
„Lijenost navlači čovjeku dubok san i nemarna duša gladuje.“ (Mudre izrjeke 19, 15)
„Kao ono: Čim se probudih, pogledah: sladak li bijaše sanak moj!“ (Jeremija 31, 26)
„Jona pak bijaše sišao na dno lađe, legao i zaspao tvrdim snom.“ (Jona 1, 5)
„Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva.“ (Djela apostolska 20, 9).
Ustaljeni izrazi
Ustaljeni izrazi povezani sa snom:
- bòrit se sà snom (nastojati ne zaspati, odupirati se snu),
- gledati kao iza sna (biti zbunjen),
- lak na snu (lako se budi),
- lijep kao san (iznimno lijep),
- ne će san na oči (ne može se zaspati),
- ni u snu (nipošto, nikako, nizašto, ni u kojem slučaju, ni slučajno /ne kanim što…/; što se nije dalo naslutiti, čemu se nije moglo nadati, što se nije moglo ni pomisliti)
- padaju oči od sna (jaka pospanost),
- probuditi se iz devetoga sna (nakon vrlo duga spavanja),
- pusti snovi (želje bez stvarne osnove, puke maštarije),
- razbiti san (ne dati spati),
- san /ne/ dolazi na oči (ne mogu /ili mogu/ zaspati),
- snivati mrtvačkim /dubokim, tvrdim, kamenim/ snom (spavati čvrsto),
- spavati snom pravednika (bezbrižno spavati, tvrdim snom),
- to je moj san (to sam oduvijek želio).
San kao nositelj radnje
San može: bježati, doći, minuti s očiju, otići, padati komu na oči, pasti na koga, prići na koga, primati se, razbiti se. San može koga: dobiti, dopasti, lomiti, ljubiti, moriti, nadvladati, obrtati, obuhvatiti, obujmiti, obuzeti, ostaviti, prevariti, pustiti, shrvati, sklopiti, smoći, stići, svladati, uhvatiti, ukrasti, varati.
Svetopisamski primjeri:
„Često sam danju skapavao od žeđi, a obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju.“ (Postanak 31, 40)
„Kad je to ispričao svome ocu, ukori ga otac i reče mu: Što znači taj san što si ga usnuo? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?“ (Postanak 37, 10)
„Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi.“ (Daniel 2, 1)
„No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj.“ (Luka 9, 32)
San kao objekt
Osim u akuzativu, objekt može biti izrečen u genitivu, a takav ide uz glagole: dati, dopasti, imati, naći, učiniti, zahvatiti.
Svetopisamski primjeri:
„Ne nalazim sna i uzdišem ko samotan vrabac na krovu.“ (Psalam 102, 8)
„Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama“ (Mudre izrjeke 6, 4)
Priložna oznaka sredstva
Svetopisamski primjer:
„snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.“ (Job 7, 14)
S prijedlogom kao dopunom glagolu
San tipično dolazi uz prijedloge: bèz sna, izà sna (bunovan), kroza san (sjećati se nejasno, mutno), od sna, ȍda sna, ù san, ù snu (1. tijekom sna, 2. nejasno, mutno; 3. vrlo lijepo, ugodno).
„Jakov se probudi od sna te reče: Zaista se GOSPODIN nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!“ (Postanak 28, 16)
„Tad se ko oda sna trgnu Gospodin, ko ratnik vinom savladan.“ (Psalam 78, 65)
„A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga?“ (Mudre izrjeke 6, 9)
„Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi.“ (Zaharija 4, 1)
„Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.“ (Matej 1, 24)
„Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli.“ (Djela apostolska 16, 27)
„To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo.“ (Rimljanima 13, 11)
Drugi smisao
San je osjećanje jake potrebe za spavanjem, pospanost, sanjivost: Hvata me san.
Treći smisao
San je nesvjesno duševno djelovanje (niz misli, slika ili osjećaja) tijekom spavanja, tj. ono što se zamišlja, o čemu se mašta. Drugim riječima, to je imanje zamisli ili slika u pameti dok je čovjek u stanju spavanja; umno djelovanje koja se odvija tijekom sna, obilježeno vidnim dojmovima, osjećajima i mislima koji nisu međusobno posve suvislo usklađeni, nego izražavaju želje, sjećanja i nesvjesne osjećaje.
U Svetom Pismu
U Starom Zavjetu san s proročanskim značenjem najniži je stupanj prorokovanja. U tom smislu san ili sanju imali su:
- Abimelek (Postanak 20, 3.6)
- Jakov (Postanak 28, 12; Postanak 31, 10.11)
- Laban (Postanak 31, 24,
- Josip (Postanak 37, 5.6.8.9.10.19.20; Postanak 42, 9)
- faraon i njegove sluge (Postanak 40, 5.8.9.16; Postanak 41, 7.8.11.12.15.17.22.25.26.32)
- proroci među Izraelcima (Brojevi 12, 6; Job 33, 15)
- Midjanci (Sudci 7, 13.15)
- Salomon (Prva o Kraljevima 3, 5.15)
- Nabukodonozor (Daniel 2, 1.2.3).
Šaul ga je iskao, ali ga nije dobio (Prva o Samuelu 28, 6.15).
Snove će imati starci u posljednjim danima (Joel 3, 1).
Prorok „Daniel razumijevaše viđenja i sne“ (Daniel 1, 17).
U Novom Zavjetu snove su imali:
- Josip (Matej 1, 20; Matej 2, 13.19.22)
- mudraci koji su se došli pokloniti novorođenomu kralju (Matej 2, 12)
- Klaudija Prokula, žena Poncija Pilata (Matej 27, 19).
Sveto Pismo višekratno upozorava i na snove lažnih proroka:
„Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili čovjek sa snoviđenjima pa ti iznese kakvo znamenje ili čudo“ (Ponovljeni zakon 13, 2)
„nemoj slušati riječi toga proroka ni sne toga sanjača: ta to vas iskušava GOSPODIN, Bog vaš; hoće da dozna ljubite li zbilja GOSPODINA, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom.“ (Ponovljeni zakon 13, 4)
„Misle da će svojim snima što ih jedan drugom pripovijedaju postići da narod moj zaboravi ime moje, kao što već oci njihovi zaboraviše ime moje uz Baala!“ (Jeremija 23, 27)
„Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je riječ moja, neka po istini objavljuje riječ moju!“ (Jeremija 23, 28)
„Evo me protiv proroka – riječ je GOSPODINOVA – koji prorokuju izmišljene snove i pripovijedajući ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi – riječ je GOSPODINOVA.“ (Jeremija 23, 32)
„Ne slušajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara svojih i čarobnjaka koji vam govore: `Ne, vi ne ćete služiti kralju babilonskom!`“ (Jeremija 27, 9)
„Ovako govori GOSPODIN nad Vojskama, Bog Izraelov: Ne dajte da vas obmanjuju vaši proroci koji su među vama, vaši gataoci! Ne povodite se za snovima koje oni sanjaju!“ (Jeremija 29, 8)
„Lažno bajaju kumiri, prijevaru vide gatari, obmanu govore snovi, varljivu utjehu daju, zato kao stado blude ljudi, lutaju jer nemaju pastira.“ (Zaharija 10, 2)
U Teološkom rječniku Karl Rahner i Herbert Vorgermiler ističu:
„San ima u kršćanskoj predaji dva vida koji ga samo zajedno pravo vrjednuju. On je kao trenutak spavanja neko samootvaranje svijesti onim unaprijed danim bitnim temeljima čovjeka za racionalno planiranje i odlučivanje, ali koji se tada pojavljuju u svojem još neusiljenom mnoštvu i različitoj vrijednosti i tako se javljaju u ništavnim snivanjima na koje opominje Pismo (Job 20, 8; Psalam 73, 20; Izlazak 29, 7; Sirah 34, 1–7). Ali upravo zbog toga može san biti i javljanje takvih temelja protiv kojih se čovjek u budnoj svijesti pogrješno zatvara, temelja po kojima Bog u snu daje svoju uputu, tako da san može biti i način božanske objave (Brojevi 12, 6; Postanak 20, 3; 28, 12–15; 37, 5–10; Matej 1, 20; 2, 13 itd.).“ (Đakovo, 1992., str. 511).
U Rječniku biblijske teologije, koji je uredio Xavier Leon-Dufour (Zagreb, 1993.), o snovima se ističe:
„I starina i moderna znanost pripisuju veliku važnost snovima. Samo, iz različitih pobuda: starina u snovima vidi sredstvo kojim čovjek može stupiti u vezu s nadnaravnim svijetom, a moderna znanost očitovanje čovjekove duboke osobnosti. Ta dva gledanja nisu nespojiva: jer, kad Bog djeluje na čovjeka, to biva u najvećoj dubini njega samoga.
Narodi koji prethode Izraelu i oni koji ga okružuju smatraju san božanskim objavljenjem; a san je u njih toliko čest da kraljevi Egipta i Mezopotamije imaju uza se na raspolaganju tumače snova (Postanak 41, 8; Jeremija 27,9).
Stari zavjet također spominje u Izraelu objave dane u snovima; ovima treba pridružiti i Božje riječi te noćna viđenja Boga. Te su objave ponekad upućene privatnim osobama (Job 4, 12–21; Sirah 34, 6), pa i poganima (Postanak 40–41; Daniel 4). Ali većina njih ima u vidu Božji naum o Božjem narodu: prosvjetljuju patrijarhe (Postanak 15,12–21; 20, 3–6; 28, 11–22; 37, 5–11; 46, 2–4), Gideona (Sudci 6, 25), Samuela (Prva o Samuelu 3), Natana (Druga o Samuelu 7, 4), Salomona (Prva o Kraljevima 3). Poslije izgnanstva Zaharija (1–6) i Daniel (2; 7) primaju u snovima navještaj spasenja. Joel obećava da će biti snova u vrijeme kad se izlije Duh (3, 1). Tako pogani moraju priznati da je samo Gospodin gospodar otajstava; i samo ih svojima objavljuje.
Kao što proročka misao razlikuje prave i lažne proroke, ona također razotkriva lažne sne (Ponovljeni zakon 13,2–6; Jeremija 23, 25–32; Zaharija 10, 2), ali time ne niječe božansko podrijetlo predačkih snova. No, činjenica da Biblija ne spominje snova tijekom stoljeća što su protekla od Salomona do Zaharije, kroz svekoliko veliko razdoblje proroka, ta činjenica, dakle, ima svoj smisao: ona znači da se u tom trenutku san smatra drugotnim oblikom objave, oblikom koji je namijenjen pojedincu (patrijarsi su ranije imali snove, ali u njihovo vrijeme nije postojao ni narod ni profetizam) ili pak poganima; proročka Riječ, naprotiv, jest u najvišem smislu oblik objave upućene narodu.
Novi Zavjet ne iznosi nijedan Isusov san; nesumnjivo stoga što se on malo bavi psihologijom Učitelja, ali još više stoga što on u Isusu vidi onoga koji je spoznao Oca bez ikakva posredstva. San se ipak javlja i u Novom zavjetu. Na Duhove Petar proglašava ispunjenje proročanstva iz Joela 3,1, u kojem je san znak očitovanja Duha u posljednje dane (Djela apostolska 2,17).
Djela apostolska iznose više Pavlovih noćnih viđenja (16, 9; 18, 9; 23, 11; 27, 23); ta ukazanja krijepe i vode Apostola i njegovo poslanje, ali mu ne donose nikakvu naukovnu poruku. Matej iznosi više snova sličnih starozavjetnima: javljaju se u vezi s objavama poganima (Matej 2, 12; 27, 19) ili kao vodstvo Josipu u vrijeme Isusova djetinjstva (Matej 1, 20; 2, 13.19.22: triput je riječ o ukazanjima Gospodinova anđela na način Staroga Zavjeta).
Tako i Novi zavjet zna za taj način objave koji je Bog primjenjivao u davnim vjekovima Starog zavjeta. U njima, on kao i proroci nekada, vidi objavu namijenjenu da prosvijetli nekog pojedinca (ponekad i poganina). A takva je objava, prema gledanju Novog zavjeta, podložna Riječi koja se obraća svoj Crkvi i očituje se najizvrsnije u Isusu Kristu.“
Obilježja sna
U ovom značenju uz san se pojavljuju pridjevi: crn, čudan, dobar, grdan, grub, istinit, jeziv, lažan, lažljiv, lijep, loš, lud, ljubavni, mučan, nezdrav, noćni, opak, prazan, ružan, strašan, tajanstven, trudan, vjerodostojan, ugodan, veseo, zao, zorni.
Svetopisamski primjeri:
„Pošto je tako svakoga od njih naoružao manje pouzdanjem u štitove i koplja a više smjelošću i pobudnim riječima, ispriča im vjerodostojan san, viđenje, a oni mu se svi obradovaše.“ (Druga o Makabejcima 15, 11)
„Tada Egipćane iznenada uplašiše prikaze jezivih snova, napade ih neočekivan strah.“ (Mudrost 18, 17).
San kao predmet radnje
San se može: boraviti, brkati, dići, dizati, dovršiti, gubiti, izgubiti, kvariti, navući na oči, odnijeti, pretrgivati, razbijati, razbiti, skinuti, spati, uhititi, vidjeti, vrći s očiju, zaspati.
Svetopisamski primjeri tauotološkoga akuzativa:
„I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze.“ (Postanak 28, 12)
„Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze.“ (Postanak 37, 5)
„Usni on još jedan san te ga ispriča svojoj braći: Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!“ (Postanak 37, 9)
„obojica njih – peharnik i pekar egipatskog kralja, utamničenici – usnu san jedne te iste noći. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san imao svoje značenje.“ (Postanak 40, 5)
„Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici.“ (Postanak 41, 5)
„Usnusmo san iste noći, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugoga značenja.“ (Postanak 41, 11)
„Onda faraon reče Josipu: Usnuo sam san, a nitko ga ne može protumačiti. Čuo sam o tebi da možeš protumačiti san čim ga čuješ.“ (Postanak 41, 15)
„Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je riječ moja, neka po istini objavljuje riječ moju“ (Jeremija 23, 28)
„Dođoše dakle te stadoše pred kralja. Kralj im reče: Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju.“ (Daniel 2, 3)
„Kralj reče Danielu (koji se zvaše Baltazar): Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i što znači?“ (Daniel 2, 26)
„Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio.“ (Daniel 7, 1)
Snoviđenja
Snovidi ili snoviđenja su ono što se ukaže u snu.
Svetopisamski primjeri izričaja „u snu“:
„Ali Bog dođe Abimeleku noću u snu te mu reče: Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udana.“ (Postanak 20, 3)
„Bog mu odvrati u snu: Znam da si to učinio čiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao da je dotakneš.“ (Postanak 20, 6)
„Jednom, kad se stado oplođivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimično bijeli i šareni.“ (Postanak 31, 10)
„Još u snu anđeo Božji mene zovne: Jakove!“ (Postanak 31,11)
„Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noću u snu, te mu reče. Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!“ (Postanak 31, 24)
„Onda je faraon pripovijedao Josipu: U svom snu stojim na obali Nila.“ (Postanak 41, 17)
„Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova.“ (Postanak 41, 22)
„Saslušajte riječi moje: Nađe li se među vama prorok, u viđenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram.“ (Brojevi 12, 6)
„U Gibeonu se GOSPODIN javi Salomonu noću u snu. Bog reče: Traži što da ti dadem.“ (Prva o Kraljevima 3, 5)
„Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.“ (Psalam 127, 2)
„Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.“ (Matej 1, 20)
„Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.“ (Matej 2, 12)
„A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.“ (Matej 2, 13)
„Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu“ (Matej 2, 19)
„Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski.“ (Matej 2, 22)
„Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.“ (Matej 27, 19)
Snovidi ili snoviđenja u javi se mogu zapamtiti i pokušati tumačiti.
Svetopisamski primjeri sna u nominativu:
„Onda Josip reče faraonu: Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani učiniti.“ (Postanak 41, 25)
„Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san.“ (Postanak 41, 26)
„A što se faraonov san ponovio, znači da se Bog na to zaista odlučio i da će to uskoro provesti.“ (Postanak 41, 32)
„Gatanje, proricanje i sni – sve ispraznosti, sve kao tlapnje porodilje.“ (Sirah 34, 5)
„Jer mnoge su sni zaludili i propali su uzdajući se u njih.“ (Sirah 34, 7)
„Kralj odgovori i reče zvjezdarima: Moja je odluka neopoziva: ako mi ne kažete što sam snio i što san znači, bit ćete rastrgani u komade, a vaše će kuće postati smetišta.“ (Daniel 2, 5)
„a Daniel otiđe kralju i zamoli da mu dade vremena te će kralju otkriti što san znači.“ (Daniel 2, 16)
„Daniel ode k Arjoku, kome bijaše kralj naredio da smakne mudrace babilonske. Uđe i reče mu: Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me kralju, pa ću mu otkriti što san znači.“ (Daniel 2, 24)
„Arjok žurno odvede Daniela kralju i reče: Našao sam među izgnanicima judejskim čovjeka koji će kralju kazati što san znači.“ (Daniel 2, 25)
„kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog priopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano.“ (Daniel 2, 45)
Svetopisamski primjeri sna u genitivu:
„Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!“ (Postanak 37, 20)
„Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Ispričasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumači: kaza svakom značenje njegova sna.“ (Postanak 41, 12)
„Za bezumnika su prazne nade i tlapnje, i od snova luđaci okrilate.“ (Sirah 34, 1)
„ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je priopćio kralju Nabukodonozoru ono što će biti na svršetku dana. Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji:“ (Daniel 2, 28)
„Tvojoj rani nema lijeka! Neizlječiva je tvoja ozljeda. Svi koji to saznaju plješću tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjećao na sebi tvoju okrutnost?“ (Nahum 3, 19)
„Sjećam se, evo, sna koji sam o tom usnio – ništa nije ostalo neispunjeno“ (Estera 10, 3b)
Svetopisamski primjer sna u dativu:
„ne ću pustit snu na oči nit počinka dati vjeđama“ (Psalam 132, 4).
„Kao hvatač sjene ili gonič vjetra, takav je onaj koji vjeruje snovima.“ (Sirah 34, 2)
Svetopisamski primjeri sna u akuzativu:
„Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: Sanjao sam da je preda mnom lozov trs.“ (Postanak 40, 9)
„Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve čarobnjake i sve mudrace egipatske: ispriča im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumačiti.“ (Postanak 41, 8)
„Kada je Gideon čuo kako je onaj pripovjedio san i kako ga je drugi protumačio, baci se ničice, vrati se onda u tabor Izraelov i povika: Ustajte, jer vam je GOSPODIN predao u ruke tabor midjanski!“ (Sudci 7, 15)
„Opljačkani su oni koji bijahu jaki srcem, i san svoj snivaju – klonuše ruke svim hrabrima.“ (Psalam 76, 6)
„Jer oni ne spavaju ako ne učine zla, i san im ne dolazi ako koga ne obore.“ (Mudre izrjeke 4, 16)
„Ako ih (sne) Svevišnji ne šalje kao glasnike svoje, ne posvećuj im ni jedne misli.“ (Sirah 34, 6)
„A GOSPODIN mi reče: Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh – ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viđenja, isprazna gatanja i snove srca svoga.“ (Jeremija 14, 14)
„Kralj naredi da se pozovu čarobnici i gataoci, zaklinjači i zvjezdari da protumače kralju njegove sanje.“ (Daniel 2, 2)
„kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i viđenja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me.“ (Daniel 4, 2)
„Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja.“ (Joel 3, 1)
„U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati.“ (Djela apostolska 2, 17)
Svetopisamski primjeri sna u lokativu:
„Njegova ga braća upitaše: Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoćeš li nam biti gospodar? I još ga više zamrze zbog njegova pričanja o snovima.“ (Postanak 37, 8)
„Šaul upita za savjet GOSPODINA, ali mu GOSPODIN ne dade odgovora – ni u snima, ni po urimu, ni preko proroka“ (Prva o Samuelu 28, 5)
„Šaul odgovori: U velikoj sam nevolji jer su Filistejci zavojštili na me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snima.“ (Prva o Samuelu 28, 15)
„No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.“ (Ivan 11, 13)
Svetopisamski primjer sna u instrumentalu:
„Ne dajte da vas obmanjuju vaši proroci koji su među vama, vaši gataoci! Ne povodite se za snovima koje oni sanjaju!“ (Jeremija 29, 8)
Četvrti smisao
Zbog uronjenosti u mrklinu noći san je slika smrti. Zato je riječ san ujedno ublaženica (eufemizam) za smrt. Zaspati vječnim snom znači umrijeti.
Svetopisamski primjeri:
„al čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, ne će se podići, od sna se svojega probuditi ne će.“ (Job 14, 12)
Stari Zavjet smrt smatra ulaskom u počinak sna nakon života koji je obilovao danima i naporima. Jakovljena je posljednja želja bila:
„Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!“ (Postanak 47, 20)
Natan prorokuje Davidu:
„I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo“ (Druga o Samuelu 7, 12)
Grčka riječ za groblje κοιμητήριον / koimētḗrion i od toga latinski coemeterium znači spavaonica, spavalište, gdje pokojnici snivaju, a dolazi od glagola κοιμάω / koimáō: na počinak polagati, u prostirku položiti, na vječni počinak spremiti, leći spavati, pružiti se na spavanje, zaspati, počivati, oči (u smrti) zaklopiti.
Pavlovim riječima:
„ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime (Prva Solunjanima 4, 14).
Zato kršćanin koji je usnuo u Gospodinu s vjerom u uskrsnuće odlazi onamo leći na jednu noć, misleći s pouzdanjem na Dan kad će, uskrišen, ustati:
„A ti idi i otpočini; ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju dana“ (Daniel 12, 13).
Osobitosti sna
Pridjevci tipični uz san u ovom značenju jesu: mrtvi, smrtni, vječni.
Svetopisamski primjeri:
„da zaspe vječnim snom, da se više ne probude“ (Jeremija 51, 39)
„Opojit ću mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i ratnike: da zaspe vječnim snom pa se više ne probude (Jeremija 51, 57)
Ostala značenja
Iskustvo budnoga života koje ima obilježja sna, maštanje otvorenih očiju: vidioc, proizvod mašte, snovi čije mladosti.
Puštanje umu da radi u praznom sanjarenju ili lutanju; stanje uma obilježeno odmišljanjem, odvajanjem ili oslobađanjem od zbiljnosti: šetajući u snu.
Predmet viđen u snenom stanju, nejasno predviđanje nadolazeće i sretne stvarnosti: viđenje, muškarac koji je bio ostvarenje njezina sna.
Snažno željeni cilj ili svrha: san da postane…
Zbilja toliko lijepa, izvrsna ili ugodna da se čini nestvarnom: Ovaj stan je san. Novi automobil je san za vožnju.
Nešto što u potpunosti ispunjava želju, savršeni primjer: To je žena moja snova. Jelo je bilo san sladokusaca.
Prvo i treće značenje u europskim jezicima
hrvatski | spavanje, spanje | san, sanjanje |
---|---|---|
albanski | gjumi | ëndrra |
bjeloruski | cон / son | cон / son |
bugarski | сън / sȃn | сънище / sȃnište |
češki | spánek | sen |
danski | søvn | drøm |
engleski | sleep | dream |
estonski | uni | unenägu |
francuski | le sommeil | le rêve |
galješki | o sono | o soño |
grčki | ὁ ὕπνος / ho hýpnos | τό ὄναρ / tó ónar |
kastilski | el sueño | el ensueño |
latinski | somnus | somnium |
litavski | miegas | sapnas |
lotinški | miegs | sapnis |
mađarski | az alvás | az álom |
makedonski | cпиење / cpienje | сон / son |
nizozemski | de slaap | de droom |
norveški | søvn | drøm |
njemački | der Schlaf | der Traum |
poljski | spać | sen |
portugalski | o sono | o sonho |
rumunjski | somn | visul |
ruski | cон / son | сновидение / snovidenie |
slovački | spánok | sen |
slovenski | spanje | sanje |
srpski | cпавање / spavanje | сан / san |
švedski | sömn | dröm |
talijanski | il sonno | il sogno |
ukrajinski | cон / son | сновидіння / snovidіnnja |
Osnovni izvori
Pavle Rogić, San, u: Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, na svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, XIV. dio, 61. svezak, U Zagrebu 1954., str. 599–606 (san); Stjepan Pavičić: 607–608 (sanak), 618 (sanj, sanja, sanjač, sanjalac, sanjalica), 619 (sanjalo, sanjar, sanjarica, sanjarija, sanjarstvo)
Walter Bauer, Griechisch-Deutsches Wörterbuch zu den Schriften des Neuen Testaments und der übrigen urchristlichen Literatur, Berlin: Töpelmann, 51958., stupac 1128 (ὄναρ) i 1667 (ὕπνος)