Sveti Robert Bellarmino
Sveti Robert Bellarmino (1542.–1621.), isusovac, kardinal i crkveni naučitelj, jedan je od najznačajnijih teologa i kateheta u povijesti Katoličke Crkve. Svojim djelima – od monumentalnih „Kontroverzija“ u kojima je odgovarao na prigovore reformacije, do Maloga i Velikoga katekizma koji su stoljećima oblikovali vjeru vjernika i kateheta – ostavio je dubok trag u životu Crkve. Bio je pastir, učitelj i čovjek jednostavne pobožnosti, a Crkva ga danas štuje kao svetca i uzor vjernosti Evanđelju.
Crkva 17. rujna slavi spomendan svetog Roberta Bellarmina, isusovca, kardinala i crkvenog naučitelja. Rođen je 4. listopada 1542. u Montepulcianu u Toskani, a umro u Rimu 17. rujna 1621. godine. Njegov je život snažno obilježen ljubavlju prema istini, vjernosti Crkvi i spremnošću da sav svoj intelektualni dar stavi u službu Evanđelja.
Rani život i zvanje
Bellarmino je odrastao u obitelji u kojoj se plemićko podrijetlo nije pratilo s velikim bogatstvom, ali je vjera bila duboko ukorijenjena. Njegova majka bila je sestra pape Marcela II., a od djetinjstva se odlikovao darom za učenje i dubokom pobožnošću. Već s osamnaest godina ušao je u Družbu Isusovu, a 1570. godine zaređen je za svećenika. Posebno se oblikovao u Louvainu, gdje je kao prvi isusovac na tamošnjem sveučilištu javno tumačio Summu svetoga Tome Akvinskoga. Njegova sposobnost jasnog izlaganja i obrane katoličke vjere ubrzo ga je učinila poznatim.
Kontroverzna teologija i „Kontroverzije“
Na poziv pape Grgura XIII. predavao je od 1576. do 1588. godine u Rimskom kolegiju kontroverznu teologiju. Plod tih predavanja bilo je njegovo veliko djelo Disputationes de controversiis christianae fidei adversus huius temporis haereticos, objavljeno u Ingolstadtu između 1586. i 1593. godine. U tom se djelu nalaze gotovo sva glavna pitanja koja su tada reformatori postavljali i učili, a Bellarmino na njih daje sustavan i duboko promišljen odgovor u duhu katoličke vjere. Djelo je imalo toliku snagu da su ga protestanti zabranjivali čitati i čak utemeljili posebnu „antibellarminsku katedru“.
Katekizmi – dar vjernicima i katehetama
Njegovo ime ostat će posebno zapamćeno po objavljivanju dvaju katekizama koji su oblikovali naraštaje vjernika. Godine 1597. objavio je Dottrina cristiana breve – Mali katekizam. To je djelo bilo kratko, jasno i pristupačno, pisano jezikom razumljivim običnim vjernicima, a njegov sadržaj sažeto je prenosio osnovne istine vjere. Mali katekizam doživio je više od 400 izdanja i preveden je na više od pedeset jezika, među njima i na hrvatski. Koristio se u misijama i među djecom, a njegovu je jednostavnost pratila teološka jasnoća. Godinu dana poslije, 1598., Bellarmino je objavio i Veliki katekizam za katehete – Dichiarazione più copiosa della dottrina, djelo namijenjeno onima koji poučavaju vjeru, opširnije i dublje od Maloga katekizma. Tako je Bellarmino istovremeno nahranio obične vjernike i dao pouzdano sredstvo katehetama i svećenicima.
Pastoralna i akademska služba
Kao rektor Rimskog kolegija, zatim provincijal Napuljske provincije i naposljetku kardinal i nadbiskup Capue, Bellarmino se isticao i kao pastir i kao učitelj. U Capui je proveo snažnu pastoralnu i socijalnu obnovu: poučavao je kler, naviještao narodu, brinuo se za siromašne. Ondje je napisao i svoje poznato Tumačenje Vjerovanja za župnike.
Bio je savjetnik više papa, član raznih kongregacija i jedan od onih koji su oblikovali život Crkve na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Poznavao je i podržavao suvremenike poput sv. Alojzija Gonzage i sv. Franje Saleškoga. Njegov autoritet bio je velik, ali ga nikada nije shvaćao kao povod za vlastitu korist, nego uvijek kao služenje Crkvi.
Duhovnost i pisana ostavština
Bellarmino nije bio samo vrhunski teolog nego i čovjek dubokog duhovnog života. Pisao je knjige o molitvi, o pripravi za dobru smrt, o kontemplaciji i razmatranju. U njima dolazi do izražaja njegova želja da vjernicima pomogne ne samo u znanju, nego i u životu s Bogom. Njegova je pobožnost bila jednostavna i djelotvorna, usmjerena na svakodnevno življenje vjere.
Svetost i nasljeđe
Umro je 17. rujna 1621. u Rimu, ostavivši za sobom djela koja su oblikovala katoličku teologiju i katehezu. Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 1923., svetim 1930. i crkvenim naučiteljem 1931. godine. Time je potvrđeno ono što su mnogi već tada znali: da je Robert Bellarmino bio ne samo veliki učenjak, nego i veliki svetac. Njegovi katekizmi, teološki spisi i duhovne knjige ostaju i danas vrijedno nadahnuće.
Poruka današnjem vremenu
Bellarmino nas uči da se vjera i razum ne suprotstavljaju, nego nadopunjuju. Pokazuje da je moguće biti duboko ukorijenjen u Crkvu, a istodobno otvoren i smiren u raspravi s onima koji misle drukčije. Njegovi katekizmi podsjećaju nas da Crkva treba govoriti jednostavno, jasno i s ljubavlju, a njegova djela potvrđuju da istina uvijek treba ići ruku pod ruku s poniznošću i svetošću života.
U svijetu u kojemu često prevladava zbunjenost i nesigurnost, sveti Robert Bellarmino stoji kao svjetionik. Njegov spomendan poziv je da i mi živimo vjeru jasno i dosljedno, učeći i poučavajući, ali još više svjedočeći ljubav Božju vlastitim životom.
