Ponedjeljak, 21 lipnja

Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove (B) – homilija


Uvod i pokajnički čin

Što je to Tijelovo? Kakva je to svetkovina koju danas slavimo? Možda bi se veći dio vjernika lecnuo kada bi se tražio jasan odgovor. Evo o čemu se radi: Crkva na posebno svečan način danas slavi otajstvo Velikoga četvrtka. Isus je uoči svoje muke dao učenicima u ruke kruh govoreći da je to njegovo Tijelo i dao im da piju vino iz jedne čaše govoreći da je to njegova Krv. Međutim, tom prigodom Isus naglašava da je to njegovo Tijelo koje se za nas predaje i da je to njegova Krv koja se za nas prolijeva. Isus u otajstvo kruha i vina sažima otajstvo svoje smrti i uskrsnuća, gdje se on za nas predaje, da bi – uskrsnuvši – i nas prenio u slavu svoga nebeskoga Oca. Tko može prodrijeti u tako uzvišene tajne? Htjeli bismo na to gledati očima vjere i srcem punim ljubavlju i zahvalnošću. Zato, da bismo dostojno mogli – upravo na ovaj dan – proslaviti ova velika i slavna otajstva, priznajmo pred Bogom svoje grijehe.

  • Gospodine, Ti si u slici pashalnog janjeta predoznačio žrtveno predanje svojega Sina. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, sama si sebe za nas predao da bi nas učinio dionicima svoga uskrsnuća i svoje proslave. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti nas pozivaš da u svijetu budemo navjestitelji tvojega spasenja. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Pashalno janje


U svijesti ljudi staroga doba krv je ona božanska sila koja oživljava tijelo. Zato se krv smatrala svetom i čovjek je nije smio blagovati. U isto vrijeme krv je ono sredstvo po kojem Bog čovjeka opravdava i spašava. Znamo, vjerojatno, kako Sveto pismo opisuje izbavljenje Židova iz Egipta. Bog je one kritične noći preko Mojsija naložio Židovima da svaka obitelj zakolje jedno janje i njegovom krvlju namažu nadvratnike i dovratnike svojih kuća. Te je godine anđeo zatornik umorio sve egipatske prvorođence, samo je poštedio upravo one domove gdje je vidio krv na vratima. Bio je to prolazak Gospodnji, židovski pasha. Od toga su dana Židovi svake godine slavili blagdan koji se zvao Pasha, ali je ta riječ označavala i smo žrtveno janje, ono janje koje je prolilo krv umjesto židovskih prvorođenaca. I tako je kasnije bilo sa svim židovskim žrtvama. Čuli smo danas kako je Bog sklopio savez sa svojim narodom upravo po krvi žrtvenih životinja (Izl 24, 3-8).

Što se hoće reći? Velika je cijena spasenja. Krv. U drugih su naroda u to vrijeme postojale i ljudske žrtve. Međutim, Bog nije od svoga naroda tražio njihovu vlastitu krv, jer ih je ljubio. Zato se tražila krv životinja, zamjenska krv, jer Bog nije htio smrt čovjekovu.


Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva


I sada, u evanđelju (Mk 14,12-16.22-26), vidjeli smo kako Isus svoju posljednju večeru slavi upravo u sklopu židovske pashalne večere. Veli Isus nad kruhom: Ovo je moje tijelo. I veli nad čašom: Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva. Isus je, dakle, pravo pashalno, ili kako mi to hrvatski velimo vazmeno Janje. On je onaj Jaganjac koji uzima grijeh svijeta. Njegovo se Tijelo za nas predaje. Njegova se krv za nas prolijeva. Bog opet pošteđuje krv čovjekovu, ali zato uzima krv svoga utjelovljenoga Sina.

I to je stvarnost, to je otajstvo koje na zemlji nikada ne možemo razumjeti. Otajstvo je višestruko. Prvo, tko može dokučiti i razumjeti Božju mudrost i Božju ljubav po kojoj on za naše spasenje predaje svojega Sina? Ta mogao nas je Bog spasiti i sebi privući na bezbroj načina! A, evo, spašava nas po onome koji mu je najdragocjeniji: po svome utjelovljenome Sinu. Tko može prodrijeti u beskrajne dubine Božje ljubavi? Nadalje, nije li nadspoznatljivo i čudesno otajstvo, po kojem se Kristova žrtva, Kristovo predanje za nas, njegova muka i smrt ostvaruju, ponazočuju u svoj svojoj stvarnosti u euharistiji koja se u Crkvi slavi? Znamo: to je Tijelo koje se predaje i Krv koja se prolijeva. I to se ostvaruje i izvršava svaki puta na svetoj misi. Naravno, ne u tome smislu da bi Krist uvijek iznova umirao i uskrišavao, nego tako da se to otajstvo među nama ostvaruje. Tko bi, opet, mogao proniknuti u čudesnost toga otajstva? Zato Crkva danas slavi posebnu svetkovinu, Svetkovinu Tijela i Krvi Kristove koju slavimo u euharistiji.


Nedjeljna euharistija – izvor i vrhunac kršćanskoga života


I sada dolazimo do onoga što je za nas odlučujuće. Pogledajmo. Isus je nekoliko godina naviještao radosnu vijest spasenja, liječio bolesne, gladne nahranio, praštao grijehe, odnosno prošao je svijetom čineći dobro. Uza sva ta veličanstvena djela vrhunac njegova djela spasenja jest upravo njegova smrt i uskrsnuće. Po tome smo mi konačno spašeni. To se onda odražava u našem životu. Mi se trudimo vršiti zapovijedi, trudimo se u molitvi, praštanju i svakovrsnim dobrim djelima. Međutim, izvor i vrhunac našega kršćanskoga života jest upravo nedjeljna misa u kojoj se za nas i među nama ostvaruje upravo to Kristovo djelo spasenja: njegova smrt i uskrsnuće. Euharistija je izvorište svake milosti, svakoga sakramenta, a ujedno i vrhunac Božje ljubavi prema nama: Krist se za nas predaje! Njegova se Krv za nas prolijeva! Mi postajemo djeca Božja, dionici Kristove božanske naravi, baštinici vječnoga života, ukućani Božji! Svemu tome je zalog Kristovo vazmeno otajstvo njegove smrti i uskrsnuća, a što se među nama ostvaruje u euharistiji. Snagom euharistije onda možemo živjeti kao pravi Kristovi učenici i djeca Božja. Zato je za nas temeljno nedjeljno euharistijsko slavlje jer je nedjelja dan Kristova uskrsnuća, dan našega spasenja.

To je osnovni i bitni sadržaj Tijelova, svetkovine koju danas slavimo: zahvaljujemo Bogu za njegovo spasenje u Isusu Kristu i radujemo se što smo dionici toga spasenja upravo po euharistiji koja je srce Crkve i svake kršćanske zajednice, baš kako reče sv. Augustin: Euharistija čini Crkvu, to jest, tek po euharistiji Crkva jest Crkva.

Dao Bog da u toj vjeri i od te vjere živimo i to u svome životu ostvarujemo sve do u vječnost, gdje će Bog biti sve u svemu.