Oznaka: 1. korizmena nedjelja (B)

Čitanja: Post 9,8-15; Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9; 1Pt 3,18-22; Mk 1,12-15 Misna čitanja prve korizmene nedjelje donose nam kratki osvrt sv. Marka o početku Isusova javnog djelovanja nakon krštenja na Jordanu. Jedan od važnijih događaja koje je Evanđelist htio istaknuti svakako je bio Isusov boravak u pustinji gdje je doživio i jake sotonske kušnje, te zato zapisa: “Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.” Ova rečenica, to jest ovaj događaj bi se mogao tumačiti na različite načine. S jedne strane se stječe dojam da je bilo neophodno da Isus ide u pustinju kako bi ga Sotona kušao, to jest dolazimo na pomisao da ga Sotona ne bi kušao da nije išao u pustinju. Stoga se s druge strane, kad se sjetimo ...

Čitanja: Post 9,8-15; Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9; 1Pt 3,18-22; Mk 1,12-15 Kao da se neki poseban nemir uvukao u naše društvo posljednjih desetljeća. Opterećeni smo time da se stalno treba nešto događati. Prije su nosili one velike kazetofone na ramenu i hodali ulicom, danas mladi ljudi imaju slušalice i jure gradom na biciklu, rolama ili romobilima. U trgovačkim centrima, u pošti, restoranima, kafićima, u čekaonicama trešti glazba. Ne smije postojati neki „prazni hod“, mir i tišina… Filmovi moraju biti puni akcije, specijalnih efekata a predstave su glasne na razini podnošljivosti. Kazališne predstave postaju performansi, trebaju šokirati. Stalno se treba nešto događati, televizor nam je po cijele dane uključen, doslovno smo dvadeset i četiri sata dostupni na pametnim telefonima i društve...

Prva korizmena nedjelja stavlja nam pred oči Isusovo iskustvo povlačenja u pustinju koja je simbol udaljavanja od redovitih životnih okolnosti i od ljudi, kako bismo se posvetili više sebi i svome odnosu prema Bogu (Mk 1, 12-15). Pustinja je, stoga, simbol iskušenja i izloženosti napastima i Napasniku, ali ujedno je i mjesto posebne Božje blizine i njegove utjehe. Zato je i korizmeni hod vjernika prispodobljen pustinji, te se kroz četrdeset dana u duhu Gospodinova boravka u pustinji i sami vježbamo u različitim duhovnim vježbama. No da bi boravak u pustinji, to jest za nas korizma, mogla biti ono što Gospodin od nas očekuje, ponajprije valja imati iskrenu i ispravnu nakanu, te pristupiti korizmenoj pokori i korizmenim odricanjima u istom duhu kojim je Gospodin Isus pristupio. A eva...

Uvod i pokajnički čin Započinje korizma, vrijeme u kojem Bog na poseban način progovara našemu srcu. Sveti Pavao govori: Što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano (Rim 15,4). Tako ćemo danas čuti drevni izvještaj o pravednom Noi s kojim je Bog sklopio savez (Post 9, 8-15). Bog od samih početaka uzima čovjeka kao svoga sugovornika i suradnika, unatoč čovjekovoj nestalnosti. Uvijek iznova Bog je sklapao savez s ljudima, da bi, u punini vremena, progovorio nama u svome Sinu te uspostavio s nama Novi savez smrću i uskrsnućem svojega Sina. Silna su i nadspoznatljiva Božja djela i neistraživi njegovi putovi. Htjeli bismo ovu riječ čuti i prihvatiti i ova sveta otajstva dostojno proslaviti. Zato ćemo zamoliti Gospodina da nam oprosti naše grijehe. Gospodine, ti si spa...

Uvod i pokajnički čin Na početku korizme Isus nam veli: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju“ (Mk 1, 12-15)! Neka nas današnja Božja riječ i cijelo današnje euharistijsko slavlje potakne da se obratimo i povjerujemo Bogu. Gospodine, ti nas na početku ovog svetog vremena pozivaš na obraćenje. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti nas pozivaš da povjerujemo u istinitost tvoje radosne vijesti – evanđelja. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti nam svojim primjerom pokazuješ put podložnosti i poniznosti. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju „O lijepa, o draga, o slatka slobodo!“ kliče naš veliki pjesnik. Koliko je ljudi umiralo s riječju sloboda na usnama! Koliko je krvi i znoja proliveno baš zbog te riječi… I...

PUSTINJA Evo nam opet jezgrovitoga Marka! Dok Matej i Luka opširnije opisuju Isusov boravak u pustinji i njegove kušnje, Marko se ograničava samo na ono bitno (Mk 1, 12-15). Uočimo to bitno: I bijaše u pustinji četrdeset dana... bijaše sa zvijerima. Zanimljivo: odmah nakon što je na Isusa sišao, Duh ga je nagnao u pustinju. Pustinja. Suh kraj. Vrelo sunce i suhi pijesak. Hladne noći i pješčane oluje. Krajnja oskudica. Bože moj, upitali bismo se, bijaše li to Isusu doista potrebno? Što li je Isus mogao tražiti u pustinji? Drugovanje sa svojim Ocem? Pa on sam kaže: „Ja i Otac jedno smo.“ Preispitivanje svoga poslanja? Pa ako njemu nije bilo jasno njegovo vlastito poslanje, kome bi ikad bilo jasno? Kako god bilo, Isus je to smatrao potrebitim. I boravio je u pustinji. Očito da...

Post 9, 8-15 Nakon općeg potopa Gospodin u savezu s Noom sklapa savez sa svim preživjelim bićima. Čovječanstvo je, stoga, na neki način Noino potomstvo. Ponovno mu udjeljuje svoj blagoslov, kao u Stvaranju. No, čovjek od sada, za razliku od Stvaranja, smije jesti životinje – sve što se kreće i živi neka vam je za hranu – kao da je određena doza nasilja, prolijevanja krvi dobila pravo legitimiteta. Dio izvorne harmonije nepovratno je izgubljen. Ipak, Noi i njegovim sinovima, nakon što je primio od njih žrtvu, Bog daje svečano obećanje da nikad više neće uništiti sva živa stvorenja. Dakle, iako je čovjek zao a njegove su misli opake od njegova početka, Bog se na neki način kaje što je uništio svijet jer više tako nešto neće učiniti. S obzirom da su svetost i grijeh posve oprečn...

Prije nekoliko dana započeli smo svoj korizmeni hod, a nedjeljna slavlja su nam kao odmorišta na kojima pravimo predah i skupljamo snagu kako bismo mogli ići naprijed. Svaka od nedjelja nas na sebi svojstven način potiče na promišljanje i daje nam smjernice za nastavak korizmenog hoda. Tako nam  danas prve korizmene nedjelje Evanđelje nudi da promišljamo iskustvo kušnje koje je sam Sin Božji prošao živeći ljudski život. Evanđelist sveti Marko s dvije rečenice opisuje kako se nakon krštenja na Jordanu Isus povukao u pustinju i izložio se sotonskim kušnjama: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. U duhu Isusova iskustva i korizmeno vrijeme, kao četrdesetdnevna priprava za blagdan njegova ...