Oznaka: 17. nedjelja kroz godinu (B)

Čitanja: 2Kr 4,42-44; Ps 145,10-11.15-18; Ef 4,1-6; Iv 6,1-15 Evanđelist Ivan pripovijeda kako je Isus jednom prigodom propovijedao velikom mnoštvu – bilo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. Predvečer kažu učenici Isusu da ih otpusti, da mogu po okolnim selima kupiti hrane. Znamo što se onda dogodilo. Netko je spomenuo da je tamo jedan dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Isus zapovijedi da ljudi posjedaju po travi. I što čini? Čitamo: „Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli.“ Evo to. „Izreče zahvalnicu.“ Makar je slijedilo čudo, Isus govori uobičajenu molitvu zahvalnicu, koju pobožni Židovi uvijek govore prije jela. I zbilo se čudo. Od pet kruhova i dvije ribice nasitilo se ono sil...

Čitanja: 2Kr 4,42-44; Ps 145,10-11.15-18; Ef 4,1-6; Iv 6,1-15 Kad se odlučujemo za neku aktivnost i djelatnost, onda je važno napraviti cjelovit plan svih potreba, te predvidjeti što je moguće bolje izazove koji nas čekaju vezano uz naše planove. Doista je potrebno što cjelovitije isplanirati i predvidjeti sve važno što bi se moglo dogoditi, jer je u protivnom opasnost da sve padne u vodu i da se izjalovi zbog određenog grubog previda. Loše isplanirani detalji ili nedovoljno precizno predviđene potrebe mogu biti kobne za cijelu aktivnost ili pothvat te cijeli plan može lako propasti zbog određenog organizacijskog previda. Jedna takva situacija je opisana u današnjem evanđeoskom odlomku. Naime, za Isusom je pošlo silno mnoštvo na drugu stranu Tiberijadskoga mora, jer su gledali znamenja...

U današnjem Evanđelju (Iv 6, 1-15) opisan je pomalo neobičan događaj u kojemu nije imao udjela samo naš Gospodin, već i jedan dječak. Naime, Gospodina je slijedilo veliko mnoštvo ljudi, zaneseno djelima koja je činio, a napose ozdravljenjima bolesnika. No idući za njim ostali su bez zaliha hrane, pa je Isus osjećao svojom dužnošću nešto učiniti za njih. Kad je vidio što se događa odmah se išao posavjetovati s apostolima, ali oni nisu znali što bi učinili, jer je za njih to bila nemoguća misija nahraniti toliko mnoštvo. Gotovo u očaju Andrija je ukazao na to da su kod jednoga dječaka pronašli pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Ali to nije moglo nahraniti nego tek nekoliko ljudi, te je i Andrija znao da je bespredmetno to bilo i spominjati. Međutim, upravo je to bila presudna činj...

Uvod i pokajnički čin Nedjeljna misa. Ljetne su sparine. Neki bi vjernici htjeli da se svakako otvore prozori. Međutim, drugi se žale da je onda propuh, koji im jako smeta. Trebalo bi onda uključiti klimatizacijski uređaj. Nipošto, bune se drugi. Prevelik je temperaturni šok, a i uređaj im puše točno za vrat. Kako pomiriti sve ove prohtjeve? Nema načina. I onda župnik, nastoji naći neku sredinu, što onda znači da je barem pola crkve nezadovoljno. Tako je to, reći ćete, gdje su ljudi, tu su i nesuglasice, pa i razmirice. Danas nas Božja riječ opominje da uza sve nesuglasice među vjernicima treba vladati ljubav i zajedništvo. Neka nas Božja riječ i njegova milost ujedini da možemo dostojno slaviti ova sveta otajstva. Gospodine, ti si jedini Bog, ti si prije svih vjekova...

Uvod i pokajnički čin Izgleda da je i danas najveća čovjekova briga kako preživjeti i živjeti u teškim i nesigurnim vremenima. Podložni smo tjeskobama i strahovima za svoj posao i za budućnost. Današnja nam Božja riječ govori kako je, istina, potrebno raditi i brinuti se, ali kako iznad svega treba stavljati pouzdanje u Božju providnost i u Božju ljubav. Gospodine, ti si svoj narod u pustinji hranio manom, čudesnom hranom. Gospodine, smiluj se! Kriste ti si umnožio kruh i ribice i nahranio veliko mnoštvo. Kriste smiluj se! Gospodine, ti i nas danas hraniš kruhom svagdanjim i kruhom s tvoga euharistijskog stola. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Zašto se ljudi danas tako lako debljaju? Biologija ima jednostavan odgovor. Još donedavno čovječans...

Iz bremenitog evanđeoskog odlomka koji smo čuli mnoštvo je sadržaja o kojima bi se moglo razmišljati. No jer je nemoguće u jednoj propovijedi sve iscrpiti, bolje je posvetiti pozornost samo jednom detalju i iz njega izvući pouku. A radi se o detalju koji bi se na prvi pogled mogao učiniti i sporednim u cjelokupnom opisu. Naime, sveti Ivan, kako smo čuli, opisuje čudo umnažanja pet kruhova i dviju riba za mnoštvo od pet tisuća ljudi, što je zacijelo ostavilo bez daha one koji su nazočili tom velebnom čudu. Premda je činjenica tako uzvišenog čuda doista mogla potisnuti sve ostale osjećaje i detalje, Evanđelist kao vjerni svjedok događaja ne propušta zapaziti što se dogodilo nakon što su se ljudi nasitili kruha iz Isusove ruke. Doista, nije propustio izvijestiti da je Isus, nakon što ...

2Kr 4,42-44 Epizoda s prorokom Elizejem događa se za vrijeme strašne gladi tijekom koje su Izraelci jeli korijenje biljaka, čak i onih otrovnih. U takvoj gladi čovjek dolazi pred proroka i donosi mu prvine svog ječmenog kruha – ne želi uzeti sebi dragocjenost nego želi s drugima podijeliti dar kojeg je dobio od Boga! Ni Elizej neće dar za sebe nego zapovijeda da se podijeli gladnim ljudima. Obojica slijede Božju riječ: podijeliti kruh s gladnima. Obojica ulaze u čudo Božje riječi, unose ono što imaju čekajući Njegov blagoslov. I on stiže… Ako je glad koju su trpjeli bila kazna za grijeh i pohlepu Izraelaca, čudo dijeljenja ječmenog kruha predstavlja zaokret u smjeru pokajanja i života. Tek kada je podijeljen kruh prestaje biti povod borbi i postaje znak ljubavi i bratstva…Zb...

U posljednjih nekoliko tjedana imali smo pred očima tekstove Markova Evanđelja u kojima opisuje Isusovu skrb za narod u vidu propovijedanja Kraljevstva Božjega i liječenja bolesnika i nemoćnika, a kroz narednih pet nedjelja Crkva odlomcima iz šestog poglavlja Ivanova Evanđelja dopunja Markove opise. A šesto poglavlje Ivanova Evanđelja u cijelosti je posvećeno događaju umnažanja kruha i naknadnoj raspravi koju Isus vodi sa svojim sunarodnjacima koji su blagovali umnoženi kruh, te potom tražili i repete. Današnji odlomak govori o načinu i okolnostima u kojima se dogodilo umnažanje kruha, iz čega se može izvući više znakovitih pouka i za današnji život. Prva pouka vezana je upravo uz okolnosti u kojima se događa umnažanje. Evanđelist, naime, veli kako je silan svijet dolazio k Isusu,...

Gdje da kupimo kruha? Veli mudra riječ: „Bog je tako odredio, da nikada mlađi ne pojede, što stariji ne promisli.“[1] I doista. Nije tako davno bilo, za vrijeme Domovinskoga rata, kada nas je tjeskoba hvatala ne samo zbog opasnosti od pogibije ili ranjavanja, nego i zbog onog osnovnog: hoće li biti struje i vode? Hoće li se moći kupiti kruha? Hoću li imati gdje prenoćiti? A koliko li je tek bilo prognaničkih tjeskobnih neprospavanih noći. Onaj tko je nešto od toga doživio može vrlo lako razumjeti razgovor između Isusa i njegovih učenika kako nam donosi današnji evanđeoski odlomak. S druge strane Galilejskog jezera silno se mnoštvo okupilo oko Isusa i njegovih učenika. Isus želi iskušati apostola Filipa, pa ga pita: „Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?“ Filip nemoćno odmahu...

Od samih početaka ljudskog života čovjeka i čovječanstvo muči problem kruha, o čemu nam svjedoči prva stranica Svetoga pisma i Božja kazna izrečena čovjeku nakon grijeha: U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš. Od tada je započela grčevita borba za kruh i za preživljavanje, koja je s jedne strane bila borba sa zemljom, koja je bila prokleta zbog čovjeka, a s druge strane je nastala nesmiljena borba za preživljavanje među ljudima. Čovjek je tražio kako što lakše i u što većim količinama sebi priskrbiti kruha, poradi čega je spreman olako odbaciti druge vrijednosti. Upravo to se zbilo u događaju koji nam opisa sveti Ivan, a čitali smo u današnjem evanđeoskom odlomku. Dok je Isus bio na gori sa svojim učenicima, za njima je došlo silno mnoštvo, jer su gleda...