Nedjelja, 19 rujna

17. nedjelja kroz godinu (B): Izreče zahvalnicu


Čitanja: 2Kr 4,42-44; Ps 145,10-11.15-18; Ef 4,1-6; Iv 6,1-15


Evanđelist Ivan pripovijeda kako je Isus jednom prigodom propovijedao velikom mnoštvu – bilo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. Predvečer kažu učenici Isusu da ih otpusti, da mogu po okolnim selima kupiti hrane. Znamo što se onda dogodilo. Netko je spomenuo da je tamo jedan dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Isus zapovijedi da ljudi posjedaju po travi. I što čini? Čitamo: „Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli.“ Evo to. „Izreče zahvalnicu.“ Makar je slijedilo čudo, Isus govori uobičajenu molitvu zahvalnicu, koju pobožni Židovi uvijek govore prije jela. I zbilo se čudo. Od pet kruhova i dvije ribice nasitilo se ono silno mnoštvo, tako da su nakupili čak dvanaest košara ulomaka.

Zahvala. To je jedan od temeljenih stavova čovjeka prema čovjeku i čovjeka prema Bogu. Ništa se po sebi ne podrazumijeva. Čak nas i Šegrt Hlapić s plakata razasutih po gradu upozorava na važnost one čarobne riječi: „Hvala“. Kada kažem „Hvala“, pokazujem da cijenim ono što mi je dano, pokazujem da cijenim onoga koji mi je to pružio, bez obzira na to što sam ja to možda platio novcem. Zahvalnost je uviđavnost, zahvalnost je ljubav, zahvalnost je dijeljenje radosti. Jer pri zahvaljivanju radostan je onaj koji zahvaljuje kao i onaj koju zahvalu prima.

Važno je to. Kako nam raste standard, nekako mislimo da možemo kupiti i posjedovati što želimo, jer smo u takvom položaju. Postajemo zatvoreni u sebe, ne vidimo drugoga koji za nas nešto čini. Evo primjera. Teta u vrtiću i učiteljica u nižim razredima osnovne škole daju srce i dušu djeci koja su im povjerena. I ako se dogodi neka nespretnost ili neka riječ koju netko na svoj način shvati, evo kako bruje društvene mreže sa svim pogrdama na nju. Je li to u redu?

U svojim poslanicama Pavao se uvijek zahvaljivao svojim suradnicima i dobročiniteljima. Rado i često bi pohvalio svoje učenike zbog njihove čestitosti i vjernosti, a iznad svega je zahvaljivao Bogu. Čitao sam kako je u nekom dalekom gradu bio veliki plakat na kojem je bila ova rečenica: „U početku sam pomislio da svijet stvorim crno-bijelo. A onda sam rekao: Ma neeee!“ U potpisu je stajalo: „Bog“. Zahvalimo Bogu danas za sve boje, za zrak, za vedro nebo, za prijatelje, za nevolje koje ipak hrabro podnosimo. Važna je zahvalnost. I prema Bogu i prema ljudima. Čini nas više ljudima.