Oznaka: 25. nedjelja kroz godinu (C)

Neke ružne stvari, neke grijehe čovjek učini iz slabosti, u naletu strasti, ne razmišljajući. Čak i sud to uzima u obzir. Međutim, nepošteno poslovanje, prijevara, izrabljivanje, lihvarenje, stvari su koje čovjek čini svjesno i planirano. Sada zamislimo židovsko društvo u šestom stoljeću prije Krista. Ne postoji društveno uređenje u našem smislu. Nema ustava, nema kaznenog zakona, nema socijalnih prava, nema sindikata, nema državnog pravobranitelja… Vlastodršci su povezani s moćnicima i obratno. Bogataši gaze prava siromaha, oduzimaju im dobra lihvarskim kamatama, bez imalo sućuti. Tko štiti siromaha i slaba čovjeka? Samo Bog i Božji zakoni. Tako dolazi prorok Amos i govori oštro glavarima zemlje (Am 8, 4-7): „Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! Kažete: 'K...

Kao pozoran promatrač pojava oko sebe, Isus je koristio svaku prigodu poučiti svoje slušatelje važnim stvarima iz duhovnoga života. Tako je i ispričao neobičnu prispodobu (Lk 16, 1-13) koja u prvi mah zbunjuje slušatelje, jer je za ‘dobar’ primjer naveo jednog nepoštenog upravitelja koji je iskoristio prigodu i položaj da se obogati, ali isto tako da stekne bogatstvom prijatelje koji će mu kasnije pomoći, kao njegovi dužnici, kada se razotkrije što je sve radio. Najneobičnije od svega zvuči izjava da je i sam gospodar, oštećena strana u svemu tome, pohvalio nepoštenog upravitelja kako je snalažljivo postupio. Mnogi potom pomisle kako je i Isus na strani tog nepoštenoga upravitelja, te kao da njega stavlja za uzor drugima, to jest kako on onda poziva svoje slušatelje da idu putem ‘snala...

U životu često nema posve nedvojbenih situacija, gdje je odmah jasno što je dobro, a što zlo. Tako Isus jednom zgodom pripovijeda paradoksalnu priču (Lk 16, 1-13). Jedan je upravitelj loše vodio poslove svoga gospodara. Dobronamjerno ili zlonamjerno, ne zna se. U svakom slučaju, upravitelju je jasno da mu sada prijeti otkaz (i moguće namirivanje dugova). Što poduzeti? Svjestan da će na provjeri pasti, u očaju čini riskantan potez. Doziva dužnike svoga gospodara i u knjige unosi smanjene iznose dugova. Krivotvori poslovne knjige. Još je više upropaštavao financije svoga gospodara. Igrao je na posljednju moguću kartu. Smatrao je da će ga ti zahvalni dužnici primiti onda kada on sâm ostane na ulici. Međutim, upravo se taj potez upravitelju isplatio puno više nego što je mogao i sanjati. K...

Isusove prispodobe bile su prilično neobične slušateljima, a ova iz današnjeg evanđeoskog odlomka (Lk 16, 1-13) zvuči baš posve neobično. Isus, naime, za primjer ističe kradljivca i varalicu, te ga osim toga naziva snalažljivim upraviteljem. Doista, već na prvi pogled kad se pitamo u čemu je bila snalažljivost, odmah pronalazimo i odgovor: njegova snalažljivost je bila u sposobnosti da osigura svoj zemaljski život kradući i varajući. Čovjek iz prispodobe je uistinu zaista bio vješt, jer je uslugama koje je učinio dužnicima svoga gospodara, njima smanjio dug, te ih je time zadužio za sebe i svoje potrebe. Takvim djelom je stekao pretpostavke da ga u nekom kasnijem trenutku prime i oduže mu se. Zanemario je što je svome gospodaru nanio dodatnu štetu, vukući još jednom nečasne poteze...

Uvod i pokajnički čin Koji puta neki ljudi – u najboljoj namjeri – govore kako je najvažnija ljubav, a za sve ostalo ćemo lako. Pa onda čujemo ono: Ljudi smo, dogovorit ćemo se. To onda obično znači da netko, zapravo, nema namjeru izvršiti svoje obveze. To je, naravno i neozbiljno i neodgovorno i zločesto. Međutim, stvari postaju veoma ozbiljne kada se radi o nepravdi, pogotovo o nepravdi gdje stradava mali čovjek, siromah, onaj koji na svojoj strani nema nikoga do Boga. A onda je Bog stvarno na njihovoj strani. Ozbiljna je današnja Božja riječ. Htjeli bismo je plodonosno poslušati i prihvatiti. Dao Bog, da uz naše kajanje cijelo ovo misno slavlje bude za nas plodonosno. Gospodine, ti se zauzimaš za siromahe, za sirote i udovice. Gospodine, smiluj se! Kriste, navij...

Am 8, 4-7 Prorok Amos konstatira kako jepravo pretvoreno u otrov apravednost bačena na zemlju i zgažena. Izrael je zaboravio svoj identitet i korijene svoje vjere. Uzrok tome prorok vidi u apsolutiziranju blagostanja kao temeljnoj životnoj vrijednosti. Bog onda nestaje sa horizonta a s njim pravo i pravednost prema čovjeku. Zbog toga spočitava Izraelu kako njihova liturgija ima samo fasadu prave liturgije: ljudi njome umiruju savjest (bavimo se liturgijom), ali ne mijenjaju život (ne živi se pravo i pravednost). Prava liturgija neodvojiva je od života, provođenja pravde, obrane siromaha i potlačenih. Napuštanje Boga, prema proroku, događa se ne onda ako Gospodinov narod manje misli na Njega – jer Gospodina se ne može tako učiniti ljubomornim – nego kada Izraelci zapostave pr...

Uvod i pokajnički čin Tijekom proteklog tjedna zacijelo smo puno razmišljali o svojim poslovima, dužnostima i brigama. Premalo smo bili sami sa sobom i sa svojim Bogom. Premalo smo imali otvorene oči, uši i srce za svoje bližnje. Sada je došao za nas onaj blagoslovljeni trenutak kada smo odredili jednu uru baš za svoju dušu – da se nađemo pred Bogom i da svoj život usmjerimo prema njegovu svjetlu. Donosimo tako pred Boga svoje brige, svoje poteškoće i svoje pokajanje. Zamolimo Gospodina da nas ispuni svojim Duhom te da nas učini dostojnima da radosno i plodonosno možemo proslaviti ova sveta otajstva. Gospodine, ti si nas za sebe stvorio i naše je srce nemirno dok se ne smiri u tebi. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti nas učiš da čovjek ne živi samo o kruhu, nego o sv...

U današnjem evanđeoskom odlomku (Lk 16, 1-13) sveti evanđelist Luka nam prenosi vrlo neobičnu Gospodinovu prispodobu. Riječ je, naime, o prispodobi o nepoštenom upravitelju čije je nepoštenje došlo do ušiju njegova gospodara, te ga je gospodar imanja pozvao na odgovornost. A upravitelj, kad se našao leđima pred zidom, umjesto da se pokaje tražeći umilostiviti gospodara, te da bar donekle ispravi pogrešku i podvale koje je činio, on se odlučio na daljnji ‘kreativni’ čin prevare i nepravde. Pozvao je gospodareve dužnike i samovoljom i vlašću koju je još imao, smanjio im je, to jest prepolovio dug. Učinio je to svjestan da će mu oni kasnije iz zahvalnosti pružiti utočište i uzvratiti uslugu koju im je učinio, a na štetu svoga gospodara i protiv svih pravila pravde i poštenja. Kroz lik ne...

Nepošteno bogatstvo Čime se odlikuje dobar napadač u nogometu? Između ostalog time da upućuje što je moguće više udaraca u vrata. I iz „nemogućih“ prigoda, i onda kada je mnoštvo nogu ispred njega, pa i onda kada je razmjerno daleko, pa i onda kada ni sam ne vjeruje da će uspjeti. Upravo tako. Jer, nikad se ne zna hoće li vratar biti „na krivoj nozi“, hoće li se obrambeni igrač poskliznuti, hoće li lopta spretno odskočiti... Ljubitelji nogometa znaju kako se događa da igrač „iz očaja“ udari loptu, a ona „sjedne“ u gol da ni on sam ne zna kako. Dragi prijatelji, u životu je malo čistih prigoda za zgoditak. Često nisu jasne okolnosti i mogućnosti. Eto, upravo o takvoj „nemogućoj“ situaciji pripovijeda danas Isus (Lk 16, 1-13). Jedan je upravitelj loše vodio poslove svoga gosp...