25. nedjelja kroz godinu (C) – homilija
Uvod i pokajnički čin
Koji puta neki ljudi – u najboljoj namjeri – govore kako je najvažnija ljubav, a za sve ostalo ćemo lako. Pa onda čujemo ono: Ljudi smo, dogovorit ćemo se. To onda obično znači da netko, zapravo, nema namjeru izvršiti svoje obveze. To je, naravno i neozbiljno i neodgovorno i zločesto. Međutim, stvari postaju veoma ozbiljne kada se radi o nepravdi, pogotovo o nepravdi gdje stradava mali čovjek, siromah, onaj koji na svojoj strani nema nikoga do Boga. A onda je Bog stvarno na njihovoj strani. Ozbiljna je današnja Božja riječ. Htjeli bismo je plodonosno poslušati i prihvatiti. Dao Bog, da uz naše kajanje cijelo ovo misno slavlje bude za nas plodonosno.
- Gospodine, ti se zauzimaš za siromahe, za sirote i udovice. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, naviještao si evanđelje siromasima. Kriste, smiluj se!
- Gospodine, ti nas pozivaš da jedni s drugima živimo u pravednosti i ljubavi. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Ima nešto što nam može izgledati neobično u zapadnjačkom, pogotovo američkom pravosuđu. Netko bude optužen za ubojstvo i, po našem shvaćanju, lako se izvuče. Te nije dokazano, te nema dovoljno svjedoka ili je to čovjek učinio u samoobrani, u naletu bijesa, te nije bio dovoljno uračunljiv… Već odvjetnici nađu načina da optuženik bude što manje osuđen. Međutim, ako netko vara državu u porezu, tu se čovjek jako teško može izvući. Sud, naime, smatra da je tu sve vidljivo iz papira (nisu potrebni svjedoci), ne može biti govora o neuračunljivosti, o zločinu na mah. Onaj tko vara državu itekako je svjestan što čini i to čini s predumišljajem.
Kad čitamo Stari zavjet, čini nam se da i proroci slično nastupaju. Ima grijeha i grijeha. Grijeha iz strasti, iz naleta bijesa, iz ludosti, iz neuračunljivosti. Međutim očiti su grijesi nepravde čovjeka prema čovjeku. Očiti su grijesi kada bogataš iskorištava siromaha, kada radniku ne daje plaću, kada se bogati na račun siromaha lihvarskim kamatama. Zato proroci opetovano govore kako je velik grijeh gaziti siromaha i ucviliti sirotu i udovicu. Evo, upravo tako govori današnje prvo čitanje (Am 8, 4-7).
Slušajte ovo…
U Sjevernom židovskom kraljevstvu, kao i inače u onim davnim vremenima, nikakvi zakoni nisu štitili socijalna prava svojih stanovnika, siromaha nitko nije štitio. Postojao je samo Božji zakon koji je govorio: Ne ukradi; ne reci lažna svjedočanstva; ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga… ali, eto, uvijek je bilo silnika i bogataša koji su se bahatili i bogatili na račun onih najsiromašnijih, koji su, da bi vratili nepravedno nametnute kamate, često postajali sluge bogataša bez ikakvog prava. A što tek reći o udovicama i siročadi? Ne možemo ni zamisliti koliko je velika bijeda bila tih siromaha. I zato prorok Amos oštro govori: Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! Prorok jasno govori. Istina je, hoće reći, da nikakav zakon ne štiti siromahe. Istina je da je kralj na strani bogatih, istina je da u kraljevstvu vlada zakon jačega. Međutim, Bog to vidi. Bog opominje da je to nepravda. Bog se stavlja na stranu siromaha. I ne trebaju oholice pomisliti da Bog stoji po strani, da mu nije bitno. Ne trebaju se zavaravati da će im Bog progledati kroz prste zato što ti isti silnici prinose u hramu žrtve i ostavljaju hramu bogate darove…
Da varamo krivim mjerama
Dalje prorok nabraja kako to sve silnici čine nepravdu: Kažete: „Kad li će mlađak proći, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjit ćemo efu, povećati šekel, da varamo krivim mjerama: da kupimo siromaha za srebro, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita. Kako li se samo povijest ponavlja! Možemo za trenutak ostaviti po strani one koji krše zakon, pa budu osuđeni. Žalimo se na one koji zakon namjerno krše – na štetu običnih, malih ljudi – svjesni da su sudovi neučinkoviti i da će predmeti otići u zastaru. Žalimo se još više na one koji – na izvan poštujući zakon, ali poznavajući dobro rupe u tome zakonu (vjerojatno su po njihovoj mjeri i za njih ti zakoni i bili doneseni) – čine velike nepravde ostalim građanima, a sebi donose veliku korist. Naravno, ne odnosi se to samo na našu zemlju. Tako je u cijelome svijetu. Zakoni i propisi se donose za potrebe onih velikih. Naravno, braćo i sestre, nije naše da ovdje komentiramo i kritiziramo ove ili one zakone. Mi ostajemo na Božjoj riječi koja veli da je zlo – zlo, ma kako se na nj u ovom trenutku u društvu gledalo. Evo primjera. Velik je grijeh nagoniti tolike prodavače da rade nedjeljom, čime se ozbiljno šteti obitelji i obiteljskim vrednotama. Velik je to grijeh, ma što o tome govorili važeći zakoni Republike Hrvatske. Ali, tko gleda na to! Važno je da se kapital širi i napreduje… Ne smijemo se zavaravati i gledati što kaže zakon ove ili one države. Zakon Božji je u našem srcu. Zakon Božji je u evanđelju. I on je iznad svih zakona.
Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašeg
Veli se da kaznena djela učinjena u pretvorbi neće podlijegati zastari. Možda. Međutim, u Božjem svijetu, zločini protiv malenih ljudi, protiv siromaha, najveći su zločini. Prorok govori o tome da se Bog čak zaklinje: Zakle se Gospodin Ponosom Jakovljevim: „Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašeg.“ S pravom možete reći da se ove prorokove opomene ne odnose na većinu vas ovdje sabranih ili možda ni na koga. Moguće. Međutim, važno je da znamo i razumijemo kako je važna pravda i pravednost, ona je temelj ljubavi. Tako nas moralna teologija uči da razlikujemo pravednost od ljubavi. Prvo dolazi pravednost, pa onda ljubav. Bez pravednosti nema ljubavi. Evo primjera: Radniku valja dati njegovu plaću. To je pravednost. Nakon toga mu se može pokloniti neka sitnica za Božić ili Uskrs. To je ljubav. Međutim, bez plaće božićni poklon bio bi ruganje pravdi i ljubavi. Na drugom mjestu Božja riječ izričito veli: Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak ili došljak iz kojega grada u tvojoj zemlji. Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zađe, jer je siromah i za njom uzdiše. Tako neće na te vapiti Gospodinu i nećeš sagriješiti (Pnz 24,14-15). Zato je važno da budemo pravedni jedni prema dugima. Da vraćamo svoje dugove. Da činimo ono što smo dužni. A nakon toga, naravno, slijede i djela ljubavi. Tada ćemo sudjelovati u dobrovoljnim akcijama, besplatno pomagati susjedima, činiti toliko mnoštvo lijepih znakova i djela ljubavi. Samo ne zaboravimo pravednosti. Ona je temelj ljubavi.