Oznaka: 32. nedjelja kroz godinu (C)

Ima trenutaka kada i „heroji postanu umorni“. Evo, čovjek se trudi danima i godinama, nastoji dati sve najbolje od sebe, a onda, u jednom trenutku nastupi zasićenje, dođe ono pitanje – ima li to sve skupa smisla? Tako su se u jednom trenutku počeli osjećati prvi kršćani u Solunu (2Sol 2, 16 – 3, 5). Bili su izrazita manjina, a k tome su bili ponajviše nižeg društvenog statusa. Osim toga, korintski su kršćani u očima ostalih bili neki čudaci jer su živjeli primjerenim, moralnim životom, dok za većinu ostalih građana, primjerice, nije bio nikakav problem iskorištavati robove kao domaće životinje, ubijati nerođenu djecu, a djecu rođenu s nekim nedostatkom ostavljati u prirodi da ih zvijeri pojedu… A da o njihovom bračnom moralu, bolje rečeno nemoralu, i ne govorimo… I onda, sami su se krš...

Današnji evanđeoski odlomak (Lk 20, 27-38) zapis je jedne rasprave koju je Isus imao s jednim od saduceja, koji je očito predstavljao sve svoje istomišljenika. Osim toga smislio je i način kako da Gospodina uhvati u raskoraku ili da ga u najmanju ruku zbuni svojim pitanjem. Pokrenuo je pitanje o mogućem bračnom životu nakon smrti, uvjeren kako bi prirodni ili čak i Mojsijev zakon trebali vrijediti i nakon smrti. No pretpostavljajući kako bi tada došlo do velike zbrke i do nemogućnosti ispunjanja svih pretpostavki, radije su onda nijekali uskrsnuće mrtvih nego da se potrude shvatiti stanje zagrobnoga života. Zato je i postavio ovo pitanje o sedmorici braće koji su imali jednu te istu ženu, moleći da mu Isus odgovori čija bi ona bila o uskrsnuću. Naravno, Isus mu nije ostao dužan odgovo...

Uvijek se veoma dobro prodaju vijesti o tome da je neka tajna razotkrivena ili da je riješen neki misterij. A tek oni naslovi o životu poslije smrti, pa onda intervjui s onima koji su doživjeli kliničku smrt, vidjeli svijetao tunel ili svoje tijelo na kirurškom stolu! A što tek reći – recimo ipak tako – o vjerskim fanaticima i različitim vidiocima koji kažu da su zavirili iza ovoga života, pa detaljno opisuju rajska stanja i paklene muke, tako da su za njih i za njihove sljedbenike ta viđenja bitni sadržaj njihove duhovnosti i njihove vjere… Tako su jednom neki htjeli da im Isus objasni kako je tamo – iza smrti. I onda mu iznose pomalo smiješan slučaj (Lk 20, 27-38). Ako nekoj ženi umre muž, pa se onda ona ponovno uda i tako nekoliko puta, što će biti s njom u vječnosti? Kome će od ti...

U današnjem evanđeoskom odlomku (Lk 20, 27-38) sveti Luka nam opisuje jednu od polemika koje je Isus vodio sa saducejima koji su također odbijali prihvatiti njegov nauk i mesijansko poslanje. Oni sami su imali čudnih stavova o životu jer su nijekali uskrsnuće, te su onda i pokušali Isusa uhvatiti u raskoraku na temelju svojih uvjerenja, te su onda karikirali drukčija mišljenja, izmišljali slučajeve kojima bi zbunjivali svoje protivnike i dokazivali svoje teze. Tako su i u ovom slučaju izvukli jedan navodni slučaj žene koja je imala sedam muževa, te upitali Isusa kome će ona pripasti o uskrsnuću mrtvih. Premda su se služili ovako niskom razinom teološkog promišljanja, koje se svodilo isključivo na zbunjivanje protivnika nesuvislim pitanjima i slučajevima, primili su ipak vrlo sadrža...

Uvod i pokajnički čin U obredu ređenja novih svećenika biskup opetovano pita kandidata obećava li da će živjeti i djelovati u skladu sa svojim zvanjem, navodeći pojedinačno na što se sve to odnosi. Nakon što kandidat svaki puta odgovori da hoće, biskup zaključuje riječima: Bog, koji je u tebi započeo dobro djelo, neka ga i dovrši. To se na neki način odnosi na sve vjernike. Po krštenju smo započeli život kao djeca Božja. Važno je da onda ostanemo vjerni tome svome odabranju. Ustrajnost je redovito zahtjevnija od početne odluke. Zato ćemo se na početku pokajati za sve svoje grijehe i propuste, da budemo dostojni ovih svetih otajstava. Gospodine, ti si čovjeka stvorio na svoju sliku i pozvao ga da bude tvoj prijatelj i suradnik. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si na...

Uvod i pokajnički čin Božja nam riječ danas govori o najvećoj tajni za čovjeka: o tajni života i smrti. Nitko od ljudi – osim Isusa Krista – nije ponovno došao i posvjedočio nam o onom što dolazi iza smrti. Međutim, ono što je za čovjeka ove zemlje tajna, za čovjeka vjernika postaje otajstvo. To znači da i naša smrt postaje dijelom otajstva spasenja. Zato i danas želimo očima vjere – ispunjeni nadom i ljubavlju – gledati na ono što nam je Bog odredio, a to je smrt, ne kao konac svega, nego kao početak istinskog, pravog i vječnoga života. Pokajat ćemo se za svoje grijehe i propuste da budemo dostojni velikih otajstava Božje riječi i ove euharistije. Gospodine, ti si čovjeku – i nakon njegova pada – dao nadu vječnoga života. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si kroz t...

Anđelima su jednaki Ivanovo Evanđelje opisuje kako je Isus uskrisio svoga prijatelja Lazara koji je bio četiri dana mrtav. Zamislimo kako bi danas taj čovjek, Lazar, bio medijska zvijezda bez presedana. Već zamišljamo velika slova na naslovnicama, velike fotografije na „duplericama“. Lazarovi bi se memoari prodavali „kao alva“. Kako i ne bi! Ljudi su posebno znatiželjni kad je u pitanju „ono iza“. Kako li smo samo sa zanimanjem čitali svjedočanstva onih koji su doživjeli kliničku smrt i po vlastitom uvjerenju „odškrinuli vrata vječnosti“. Doista, kako li „tamo“ izgleda? Svete knjige različitih religija rado opisuju nebesko stanje. Tako i danas Isus govori o onima na drugom svijetu da su „anđelima jednaki“ (Lk 20, 27-38). Što to znači? Duhovni, bespolni, prozračni i prozirn...

Današnji evanđeoski odlomak (Lk 20, 27-38) opisuje Gospodinovu raspravu sa skupinom saduceja, pripadnika jedne od značajnih židovskih sljedbi onoga vremena. Za njih sveti Luka kaže da su bili prepoznatljivi po tome što su nijekali uskrsnuće. Ono što na osobit način upada u oči, te je posebno proturječno, oni su pokriće za svoje stavove uzimali iz samoga Svetog pisma služeći se metodom banaliziranja Božje riječi koju nisu čitali u duhu i smislu vjere, nego na vrlo pristran i iskrivljen način, te su onda i dolazili do čudnih zaključaka, kao što je bio zaključak o ne postojanju uskrsnuća. Vjerojatno su svojim jeftinim smicalicama poput one iznesene u današnjem Evanđelju zbunjivali neuke i jednostavne vjernike, pa su isto pokušali i s Gospodinom Isusom, nesvjesni koliko je njegova učit...

Jednom je psalmist uzviknuo Gospodinu: Tvojom svjetlošću mi ćemo svjetlost vidjeti! I dobro je rekao, bez Božje pomoći ništa ne vidimo, pa ni svjetlo! Kolika su velika otkrića pokazala kako mi površno gledamo: sjetimo se otkrića penicilina do kojeg je došlo zahvaljujući spremačici koja se umiješala među bočice i „pomogla“ znanstveniku, sjetimo se slikara Paula Sezanne-a koji je najveći dio života slikao poklanjajući slike prijateljima da bi tek u starosti postao priznat i čak smatran ocem modernog slikarstva. Gdje su nam oči bile? Što je radila „struka“? Može li struka sve rješavati? Kad je Isus pričao prispodobu o sakrivenom blagu, gdje je blago bilo sakriveno? Da, Bog je tako dobar da ga nije sakrio u nekakav šiprag ili guduru. Stavio ga je blizu, na njivu, tamo gdje bismo mi lj...