Živjeti kao djeca onoga svijeta – razmišljanje uz 32. nedjelju kroz godinu (C)
Današnji evanđeoski odlomak (Lk 20, 27-38) zapis je jedne rasprave koju je Isus imao s jednim od saduceja, koji je očito predstavljao sve svoje istomišljenika. Osim toga smislio je i način kako da Gospodina uhvati u raskoraku ili da ga u najmanju ruku zbuni svojim pitanjem. Pokrenuo je pitanje o mogućem bračnom životu nakon smrti, uvjeren kako bi prirodni ili čak i Mojsijev zakon trebali vrijediti i nakon smrti. No pretpostavljajući kako bi tada došlo do velike zbrke i do nemogućnosti ispunjanja svih pretpostavki, radije su onda nijekali uskrsnuće mrtvih nego da se potrude shvatiti stanje zagrobnoga života. Zato je i postavio ovo pitanje o sedmorici braće koji su imali jednu te istu ženu, moleći da mu Isus odgovori čija bi ona bila o uskrsnuću.
Naravno, Isus mu nije ostao dužan odgovor i pouku o vječnome životu, to jest o uskrsnome stanju u kojem će biti ljudska narav o uskrsnuću. Stoga mu je i rekao: Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća. Iz ovakvog Isusova odgovora neki su čak izvlačili zaključak da Isus omalovažava i podcjenjuje bračni život, te su smatrali kako on poziva sve kršćane da se potpuno odreknu bračnog i obiteljskog života. Isus, međutim, svojim riječima nije dokinuo niti omalovažio brak i obitelj. Naprotiv, dao im je novu dimenziju, premda njegove riječi mogu zvučati kao odbacivanje ili zanemarivanje takvog života kojim on nije živio. I onda kad je rekao da se djeca onoga svijeta ne žene niti udaju, upravo tada je dao novo značenje i ukazao na uzvišeni način na koji kršćanski supružnici trebaju živjeti svoj brak.
Dok prizemljeni ljudi u braku vide privatnu stvar između dvoje ljudi, točnije između muškarca i žene, Isus najprije zna da je brak ustanova koju je Bog utemeljio i svojim blagoslovima potvrdio i utvrdio. Potom, dok mnogi drže kako je brak mjesto zakonite naslade i zakonitog spolnoga užitka i odnosa, Isus ukazuje da je smisao braka između dvoje ljudi mnogo uzvišeniji. Uzvišenost braka je tome što dvoje koji stupe u zajednički život trebaju sve učiniti za spasenje drugoga, a ne samo promatrati zemaljskim i tjelesnim očima onog drugog kao predmet, vlasništvo ili igračku. Osim toga ima onih koji u bračnome životu egoistično traže ostvarenje vlastite ljudske ambicije, pa čak i kroz rađanje djece ili neka svoja druga zemaljska zadovoljstva ili ispunjenja. Isus im skreće pozornost kako bi trebali podići pogled prema nebeskim dobrima i u svemu tome promatrati nebeski cilj i smisao. Trebali bi se prisjetiti kako im djeca dolaze od Boga, a nisu ljudski ‘proizvod’, te bi ih trebali tako i odgajati, čime vrše svoje poslanje na zemlji.
Zato Isus poziva i danas supružnike na bračnu čistoću, dakle na život čist od svih natruha grijeha i požude, zla i slabosti. A da ne govorimo koliko je onda neophodno da brak bude lišen svake nastranosti, kojih na žalost ima među supružnicima. Kršćanski supružnici trebaju živjeti već sada na anđeoski način svoj međusobni bračni odnos, a to znači u potpunoj čistoći duha i tijela, u savršenom predanju, zajedništvu i ljubavi. Na žalost, dogodi se da pojedini supružnici ne žive čisto, te ne čuvaju svoje srce od požude, a svoje oči od zle želje i žudnje, da ne čuvaju svoje tijelo kao čisti dar ljubljenoj osobi, te već tu dođu prvi razdori među njima. Na žalost, nisu rijetkost ni rastave braka zbog takvih pojava i nečistoga življenja. A danas se ljudi vrlo malo čuvaju od štetnih strasti i želja, od nečednih pogleda i mašta, od zaraza putem sredstava masovne komunikacije koje nas svakodnevno bombardiraju i prodiru u naš um i srce, misli i maštu, dušu i tijelo, čime nas onesposobljavaju za anđeoski čist život na zemlji. Time nam već sada uskraćuju mogućnost da živimo kao jednaki anđelima, to jest kao sinovi Božji i sinovi uskrsnuća. A to bi trebalo biti naše specifično poslanje, jer se već sada zovemo djecom Božjom, te bismo onda već sada trebali tako živjeti.
Stoga bismo u ovome kontekstu mogli reći kako Isusov poziv na novu kvalitetu bračnih odnosa ne znači odbacivanje bračnoga stanja, već naprotiv čisti život kako bi i bračni čin mogao biti čin zajedništva i ljubavi koji supružnike ne samo ne udaljava od Boga i njegova kraljevstva, već ih, štoviše, približava. Danas Isus poziva supružnike da kvalitetom svoga bračnoga života i bračnih odnosa budu svjedoci onima koji ne znaju o braku ništa više od one ljudske prizemljene dimenzije. I onda to već sada postaje uskrsna preobrazba lica zemlje, počevši od obitelji, te najvažnije sastavnice ljudskoga života. Stoga je ovo Evanđelje dobra prigoda da se dademo poučiti riječju Gospodinovom, te da ne padamo u ekstreme kao što je preziranje bračnoga života, ili pak odbacivanje onog uskrsnog, već da pronađemo zdravu životnu sintezu kojoj nas je poučio sam Isus. Potrudimo se prihvatiti njegovu riječ koja je pretpostavka obnove naših obitelji, napose bračnoga života, moleći da se kršćani odvaže živjeti svoj bračni život na način na koji nas poučava on, naš Gospodin.