Oznaka: 4. nedjelja došašća

Čitanja: Mih 5,1-4a; Ps 80,2ac i 3b.15-16.18-19; Heb 10,5-10; Lk 1,39-45 Donedavno se na selu itekako mogla osjetiti solidarnost, kada je bila potreba. Tako, na primjer, ako je netko pripravljao svadbu, dolazili su susjedi i pomagali. Svatko bi ponešto donio i pomogao koliko je mogao. A tek kada se rodi dijete! Tu su i tete i susjede i prijateljice. Svi se raduju i svi pomažu. I nikoga se nije posebno zvalo da pomogne. Dolazili su bez poziva, jer su znali da je pomoć potrebna. O jednom takvom dražesnom događaju pripovijeda evanđelist Luka. Anđeo je Mariji bio navijestio da će roditi Isusa i tom je prigodom spomenuo da je njezina rođakinja Elizabeta – gospođa u godinama – u šestom mjesecu trudnoće. Svakoj trudnici treba pomoći, pogotovo starijoj. Marija nije oklijevala. Piše Luka: „U on...

Čitanja: Mih 5,1-4a; Ps 80,2ac i 3b.15-16.18-19; Heb 10,5-10; Lk 1,39-45 Događaj koji nam je ponuđen na razmišljanje u odlomku iz Lukina Evanđelja stavlja nam pred oči, ove Četvrte nedjelje došašća, susret Marije i Elizabete u Judejskome gorju u Elizabetinoj kući, u gradu gdje je živjela blizu Jeruzalema. Da je netko prosuđivao ljudskim kriterijima po izvanjskoj dimenziji susreta, teško bi mogao uočiti nešto izuzetno što bi poželio prenijeti javnosti, to jest nešto što mu je moglo izazvati osobitu pozornost da bi to poželio priopćiti drugima. U njihovu susretu nije bilo ni pompe ni blještavila, nije bilo usiljenog dokazivanja izvanjskom ljepotom i odjećom. Njihov susret nije plijenio po tome što su na njemu pali neki svjetski planovi o slavi i uspjehu, velike riječi o napretku i ljudsk...

Čitanja: Mih 5,1-4a; Ps 80,2ac i 3b.15-16.18-19; Heb 10,5-10; Lk 1,39-45 Biblija je prepuna primjera kako je Bog prepun iznenađenja u odabiru ljudi za neku posebnu službu. U Knjizi Postanka opisuje se kako Bog izabire Abrahama, starca i poziva ga da napusti svoju zemlju i ode u Zemlju obećanja da bi od njega učinio velik narod. Abraham je, zacijelo, mogao ovako razmišljati: „Otkud si mene, starca, našao? Ja trebam razmišljati o odlasku s ovoga svijeta, a ti od mene tražiš da stubokom mijenjam svoj život, da odem u zemlju koju mi odrediš, da porodim djecu, da posvema zaokrenem život?“ U istoj knjizi se opisuje kako Bog izabire Josipa Egipatskoga da on strpljivošću, vjernošću, ljubavlju i mudrošću spasi svoju obitelj od gladi i od zla. Nadalje, možemo samo zamisliti kako li se tek Mojsij...

Čitanja: Mih 5,1-4a; Ps 80,2ac i 3b.15-16.18-19; Heb 10,5-10; Lk 1,39-45 Kada čitamo bajke, onda često susrećemo likove koji su bili obični i maleni, pa su postali veliki. Tako npr. običan pastir postaje kraljev zet, sirota Pepeljuga postaje kraljica, a prostodušna Snjeguljica preživljava sve zlobne spletke svoje suparnice. Djeca, pa i odrasli, rado čitaju takve priče sa sretnim završetkom. Međutim, mi odrasli znamo da su to tek bajke i da je redovit život često posve drukčiji. Štoviše, ponekad nam se čini da tek u bajkama dobrota i plemenitost pobjeđuju, a da je u životu sve drukčije, reklo bi se čak – obratno. Međutim, Biblija ne odustaje od bajkovitog prikaza povijesti. Tako prorok Mihej naviješta rođenje Spasitelja koji potječe iz manje poznatog grada. Veli: „A ti, Betleheme Efrato...