Oznaka: Veliki četvrtak – homilije

Čitanja: Izl 12,1-8.11-14; Ps 116,12-13.15.16b-18; 1Kor 11,23-26; Iv 13,1-15 Ove uzvišene večeri misao i srce idu u dvoranu Posljednje večere koja je izvorno ishodište večerašnjeg slavalja. Tada je uoči svoje posljednje Pashe Isus sa svojim učenicima blagovao pashalnu večeru prema obredu jasno uređenom u Knjizi izlaska, o čemu smo čitali u prvom čitanju. A u središtu pashalnog starozavjetnog obreda bilo je žrtvovanje janjeta bez mane, kako je bilo propisano Mojsijevim uredbama: “Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj. Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godi...

Čitanja: Izl 12,1-8.11-14; Ps 116,12-13.15.16b-18; 1Kor 11,23-26; Iv 13,1-15 Vršeći svoje poslanje u krugu svojih učenika, Gospodin Isus je njih poučavao novom životu u Bogu izuzetnim naukom koji je plijenio pozornost i ispunjavano njihove živote. Iznad svega vodio ih je prema koncu svoga života kao prema istinskom vrhuncu svega što je govorio, kada se trebalo obistiniti i ostvariti sve što je bio dio njegova božanskog nauma. U tim trenucima koje je on slutio da je došao trenutak proslave, on je znao da će očitovati svu ljubav Božju ostvarujući potpuno naum spasenja, jer Bog je sa svojim narodom imao isključivo naume ljubavi i mira.  Tijekom svoga javnog djelovanja Isus je više puta sjedao s njima za stol i u različitim okolnostima, ali trenutci provedeni s njima na slavlju pashalne ve...

Čitanja: Izl 12, 1-8.11-14; Ps 116, 12-13.15.16b-18; 1Kor 11, 23-26; Iv 13, 1-15 Oni koji običavaju praviti gozbe znaju kako je to odgovoran posao koji zahtijeva mnogo truda. Najprije treba pribaviti sve što je potrebno, pa zatim pripraviti i postaviti jela na stol. Uz toliko posla može se dogoditi da se zaboravi pravi smisao i cilj okupljanja, to jest onaj pravi povod radi kojega su uzvanici okupili. A kad zaborave ili ne misle na pravi povod, onda je moguće da zaborave i na sebe, to jest da uzvanici dođu neprikladno pripremljeni za događaj zajedništva koje se kruni obiteljskim stolom i blagovanjem. Opasnost toga je onda da se slavlje pretvori samo u jelo i piće, umjesto da bude istinsko zajedništvo u kojem je blagoslov i bogatstvo imati osobe koje te mogu svojom prisutnošću i obil...

Čitanja: Izl 12, 1-8.11-14; Ps 116, 12-13.15.16b-18; 1Kor 11, 23-26; Iv 13, 1-15 Veliki četvrtak je dan Isusove posljednje večere, dan kada je Isus ustanovio euharistiju, dan svećenika. Za Isusa je ta večer bila izuzetno važna. On veli: "Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke." Na toj večeri Isus im predaje svoje srce, svu svoju ljubav, sama sebe. Nad kruhom veli: "Uzmite i jedite – ovo je moje tijelo koje se za vas predaje." A nad vinom: "Uzmite i pijte ovo je moja krv koja se za vas prolijeva." I na koncu veli: "Ovo činite meni na spomen." Mogli bismo reći, to je za apostole bila i prva misa i prva pričest i dan kada su oni postali ovlašteni to isto činiti njemu na spomen. Današnjim rječnikom rečeno, to je dan kada su oni zaređeni. Najdragocjenije što je...

Čitanja: Izl 12, 1-8.11-14; Ps 116, 12-13.15.16b-18; 1Kor 11, 23-26; Iv 13, 1-15 Znate kako postupa dobar učitelj? Kad želi nešto prenijeti učenicima, on im govori, ali i pokazuje primjerom, zorno da učenici bolje i lakše razumiju. Zato učenici uče u prirodi, prave pokuse, crtaju, sami mjere i sami se uvjeravaju. Kao da i Isus tako čini. Vjerojatno je smatrao kako neće biti dovoljno da im kaže kako trebaju voljeti jedni druge i služiti jedni drugima. Zato se na Posljednjoj večeri u određenom trenutku ustao od stola, skinuo gornju haljinu, nalio vode u praonik, opasao se ručnikom i počeo učenicima prati noge. Poznato nam je da je pranje nogu bio posao slugu i onih najnižih u kući. I onda, da bi učenici razumjeli što je on učinio, Ivan ovako navodi Isusove riječi: "Kad im dakle opr...

misa večeNe znam jesmo li razmišljali o tome što sve drugima predajemo, to jest što im ostavljamo iza sebe. Što to najčešće ostaje iza nas na ovome svijetu? Je li to neko zdanje i kapital, poslovni uspjeh i veliko ime? Jesu li to znamenita djela, napisane knjige, športska slava i mnogo novca? Što ostavljamo drugima u zalog i naslijeđe kad idemo s ovoga svijeta? Ili pak, čime smo ispunjavali životni ambijent za života? Čime ispunjavamo i čime smo ispunjavali prostor vlastitoga življenja? Čime smo ispunjavali duše onih s kojima smo živjeli, dijelili vrijeme i prostor? Po čemu će nas pamtiti? Što će im biti u sjećanju kao uspomena na nas? Bilo bi zanimljivo čuti naše odgovore i odgovore naših najbližih o svim ovim i sličnim pitanjima. No na ova pitanja nas nuka večeras ovo sveto slav...

Uvod i pokajnički čin Ulazna pjesma danas kaže: Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojemu je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu mi smo spašeni i oslobođeni! Otajstvo Gospodnje večere, otajstvo je njegove smrti i uskrsnuća. Tim otajstvom svi smo mi spašeni i oslobođeni. Ovdje na zemlji nikada nećemo razumjeti visinu i dubinu ove tajne naše vjere. Možemo se samo duboko Gospodinu pokloniti. Gospodine, Otajstvom pashalnog janjeta ti si izbavio svoj narod iz egipatskog ropstva. Gospodine, smiluj se! Kriste, Ti si onaj pravi Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta. Kriste, smiluj se! Gospodine, po svetoj euharistiji ti i nas činiš dionicima svoga spasenja. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Večeras slavimo Kristovu Pos...

Uvod i pokajnički čin Danas slavimo veliku i središnju tajnu naše vjere. Krist se predaje za nas, Krist nam se daruje u otajstvu svojega Tijela i Krvi. Na današnji je dan Isus, dakle, ustanovio ovo sveto euharistijsko otajstvo u kojem se posadašnjuje i ostvaruje naše spasenje. Tako, svaki puta kada slavimo svetu misu, u nama i među nama se ostvaruje Kristovo spasenje. Današnji je dan, dakle, dan euharistije. U isto vrijeme Isus nas poučava da, poput njega, trebamo služiti jedni drugima, upravo kako to veli Božja riječ: "smatrajući jedni druge većima od sebe". Neka nam Gospodin podari milost da ovaj veliki dan i ovo veliko otajstvo – na današnji dan ustanovljeno – dostojno proslavimo. Zato ćemo zazvati na nas Božje milosrđe. Gospodine, ti si nekoć sinove Izraelove iz zem...

Kad je Gospodin izrekao kaznu nad prvim čovjekom nakon njegova grijeha, onda mu je rekao da će u znoju lica svoga jesti kruh svoj, to jest da će se ubuduće s trudom hraniti sa zemlje koja je zbog njega postala prokleta. I doista, od tada čovjek u znoju lica jede kruh svoj svagdanji, te bez dužnog truda zemlja mu ne rađa svoje plodove. No ipak Bog ga nije ostavio potpuno pod osudom, već je ipak o njemu skrbio u najtežim trenutcima i davao mu hranu. Tako je bilo kad je Bog vodio narod kroz pustinju i kad ga je nahranio manom, kao što mu je dao i prepelice i vodu iz stijene, kao i tolika druga dobročinstva. Sve su to bili znakovi Božje dobrote, kao što će sam Isus to reći u polemici s farizejima, kad im dokazuje da nije Mojsije dao narodu manu s neba, već je Otac nebeski nahranio Izra...