Veliki četvrtak – nacrt za homiliju

Uvod i pokajnički čin

Danas slavimo veliku i središnju tajnu naše vjere. Krist se predaje za nas, Krist nam se daruje u otajstvu svojega Tijela i Krvi. Na današnji je dan Isus, dakle, ustanovio ovo sveto euharistijsko otajstvo u kojem se posadašnjuje i ostvaruje naše spasenje. Tako, svaki puta kada slavimo svetu misu, u nama i među nama se ostvaruje Kristovo spasenje. Današnji je dan, dakle, dan euharistije. U isto vrijeme Isus nas poučava da, poput njega, trebamo služiti jedni drugima, upravo kako to veli Božja riječ: “smatrajući jedni druge većima od sebe”. Neka nam Gospodin podari milost da ovaj veliki dan i ovo veliko otajstvo – na današnji dan ustanovljeno – dostojno proslavimo. Zato ćemo zazvati na nas Božje milosrđe.

• Gospodine, ti si nekoć sinove Izraelove iz zemlje robovanja proveo u obećanu zemlju. Gospodine, smiluj se!
• Kriste, ti si došao da nam služiš i život si svoj za nas predao. Kriste, smiluj se!
• Gospodine, ti i nas pozivaš da služimo jedni drugima i tako budemo dostojni tvojih obećanja koje slavimo u ovoj euharistiji. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

Kad čovjek odlazi na dalek put za neko dulje razdoblje, obično priredi oproštaj koji nipošto nije običan susret. Na koncu završenog studija akademske vlasti u završnom govoru svečano naglašavaju značenje toga trenutka i razdoblja koje dolazi. Svaka je riječ birana i ima posebno značenje. A što reći o riječima i gestama koje netko čini neposredno prije smrti? Takvi trenuci i takve riječi imaju posebnu težinu.

Počne učenicima prati noge

Ivan opisuje Isusovu Posljednju večeru i daje poseban naglasak na pranje nogu (Iv 13, 1-15). Zanimljivo je da uopće nije opisao ustanovljenje euharistije, što čine trojica ostalih evanđelista. On kao osobito važan događaj opisuje kako je Isus prao noge svojim učenicima. Podsjetimo se kako to Ivan čini: “A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.” Dakle, Ivan veli da je Isus pristupio pranju nogu upravo zato što je znao da je to posljednja večera i što je znao da odlazi u muku i smrti, da bi kasnije uskrsnuo. U tome, dakle, izuzetno važnom trenutku Isus izvršava taj čin služenja. Čini učenicima ono što u jednoj kući sluga čini gospodaru i njegovim gostima.

Sluga Jahvin – poslužitelj ljudi

Isus je pokazao u svom životu da uvijek čini ono što je njegovu Ocu milo, ali u isto vrijeme Isus se pokazuje kao poslužitelj ljudi. Tako on jasno za sebe veli: “Ta i Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade za mnoge”. Tako Isus čini jasnijim ono što će kasnije učiniti: dati svoje tijelo i svoju krv za spasenje mnogih. Pranje nogu – čin služenja, naznaka je njegove žrtve gdje on cijeloga sebe, po Očevoj volji, predaje za spas svih ljudi.

Sluga slugu Božjih?

Tako Isus. A što je nama činiti? Isus jasno progovara učenicima, a i svima nama. Kad je završio s pranjem nogu, učenicima je objasnio što je on zapravo učinio: “Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.” Pape su u povijesti za sebe uzeli naslov: “Sluga slugu Božjih”. Upravo nam o tome govori današnji dan i večerašnje bogoslužje. Služenje je kraljevski čin, iskreno služenje drugima je čin ljubavi, služiti drugome bez obzira na njegove “zasluge”, odnosno bez obzira na tome koliko je taj drugi to zaslužio, takvo služenje jest Kristovo služenje, po tome služenju smo nalik Kristu. Krist je došao na svijet da, s jedne strane, služi svome Ocu, a, s druge strane, da život svoj dade za grešno čovječanstvo, da se posvema stavi u službu slabih, siromašnih i grešnika željnih spasenja.

Večeras se radujemo Gospodnjem prolazu. Gospodin Isus je na poseban način među nama. Daje nam samoga sebe u otajstvu euharistije. Predaje se za naše spasenje. Međutim, mi se radujemo jer nas Gospodin večeras poučava velikoj mudrosti a to je da njega trebamo nasljedovati u služenju. Kao što je on služio nama, da tako i mi služimo jedni drugima. I onda se, naravno, ostvaruje i ono drugo: kao što je Isus po svom služenju i po svom poniženju dospio do slave uskrsnuća, da tako onda i mi koji s njime zajedno trpimo, s njime se i proslavimo. Neka nam Gospodin dade mudrosti da uvidimo gdje i kako u svakodnevnom životu možemo služiti jedni drugima, a onda neka nam dade i snage da to u životu i ostvarujemo.