Veliki četvrtak – homilija
Uvod i pokajnički čin
Ulazna pjesma danas kaže: Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojemu je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu mi smo spašeni i oslobođeni! Otajstvo Gospodnje večere, otajstvo je njegove smrti i uskrsnuća. Tim otajstvom svi smo mi spašeni i oslobođeni. Ovdje na zemlji nikada nećemo razumjeti visinu i dubinu ove tajne naše vjere. Možemo se samo duboko Gospodinu pokloniti.
- Gospodine, Otajstvom pashalnog janjeta ti si izbavio svoj narod iz egipatskog ropstva. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, Ti si onaj pravi Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta. Kriste, smiluj se!
- Gospodine, po svetoj euharistiji ti i nas činiš dionicima svoga spasenja. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Večeras slavimo Kristovu Posljednju večeru. Te je večeri Isus slavio židovski blagdan koji se zvao Pasha. Riječ pasha označavala je i janje koje se te večeri žrtvovalo i priređivalo za večeru. Židovi su tom prigodom slavili središnji događaj njihova spasenja: Bog ih je silnim čudesima izveo iz Egipta, iako ih egipatski vladar nije htio dragovoljno pustiti. Te su kritične večeri – čuli smo (Iv 13, 1-15) – Židovi po Božjoj zapovijedi zaklali janje, njegovom krvlju poškropili oba dovratnika i nadvratnik svoje kuće. Te je noći anđeo zatornik pobio sve egipatske prvorođence, a židovske je, gdje je god na ulazu u kuću vidio krv, poštedio. Umjesto židovskih prvorođenaca, život su izgubili jaganjci.
Ovo je tijelo moje – za vas
I sada, na posljednjoj večeri Isus učenicima pokazuje da je žrtvovanje onog pashalnog janjeta tek slika one stvarnosti što se među njima zbiva. Isus je onaj pravi Božji Jaganjac, kojega tek nagovještavaju pashalni jaganjci koji su stoljećima bili žrtvovani. Pavao nam danas u drugom čitanju to naviješta (1Kor 11, 23-26): Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: “Ovo je tijelo moje – za vas”. Pashalni su jaganjci one noći u Egiptu svojom krvlju spasili izraelske prvorođence. Večeras, u predvečerje svoje muke Isus predaje svoje tijelo ne samo za židovske prvorođence, nego za sve nas. Predaje sebe, da bismo svi mi živjeli. Preuzima na se krivicu naših grijeha. Uzima od nas našu ranjenu, grešnu ljudsku narav, da bi nas zaodjenuo svojim božanskim sinovstvom, da bismo mi postali prava djeca Božja. To je ona čudesna razmjena koja je započela utjelovljenjem i rođenjem Sina Božjega među nama. To je ona tajna ovih svetih dana. Bog je one noći u Egiptu poštedio izraelske prvorođence, a svoga Sina nije poštedio, nego ga za sve nas predao. Zato se u vazmenom hvalospjevu s ushićenjem kliče: O neizrecive li ljubavi Božje: da roba otkupiš, Sina si predao!
Ovo činite meni na spomen
Posebna je ova večer. Duboko smo Bogu zahvalni, da možemo sudjelovati u ovom bogoslužju, koje je temelj svih naših nedjeljnih i blagdanskih okupljanja. Danas je ustanovljena euharistija. I po tome slavlju kroz vjekove – i danas među nama! – ostvaruje se i uprisutnjuje Kristovo spasenje. Krist je živ među nama, on se predaje za nas i čini nas dionicima svoje nebeske proslave. Među nama se u svakom misnom slavlju, posebno večeras, jer je na današnji dan euharistija ustanovljena, uprisutnjuje i ostvaruje Kristova smrt i uskrsnuće po kojima smo spašeni. Upravo zato nam večeras Isus – kao svoju najveću želju i ostavštinu – predaje ovo otajstvo riječima: Ovo činite kad god pijete, meni na spomen. I odmah nam Pavao objašnjava zašto to trebamo činiti: Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Tako se, braćo i sestre, među nama otajstveno događa i ostvaruje spasenja koje je Isus ostvario jednom zauvijek svojom smrću i uskrsnućem. Hvala Bogu da shvaćamo važnost euharistije. Hvala Bogu da smo ovdje i da redovito nedjeljom – na spomen njegove pobjede nad grijehom i smrću – slavimo ovu istu euharistiju po kojoj je među nama živ i djelatan Isus i njegovo spasenje.
I pranje nogu – u služenju
Dan prije nego će podnijeti muku, duboko potresen, svjestan da mu je to posljednja večera s njegovim učenicima, što Isus još čini? Zorno im pokazuje kakvi trebaju biti njegovi učenici. Skida se sebe gornju haljinu, opasuje se ubrusom i počinje učenicima prati noge. U Isusovo vrijeme bila je to dužnost najnižih u obitelji, slugu i robova. Pokazuje im kako je važno ljubav pokazivati djelom. I kad im je oprao noge – za slučaj da to netko ipak nije ispravno shvatio – tumači im što je učinio: Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.
Trebaju li nam daljnja tumačenja? Isus svoju ljubav prema nama pokazuje tako da se postavlja kao sluga. Štoviše, on svoj život daje za nas. To je jedini ispravan put i za nas, njegove učenike. Kada je Isus visio na križu, rugali su mu se njegovi neprijatelji, jer su bili uvjereni da je križ bio znakom Kristova neuspjeha i Kristove slabosti. A nije bilo tako. Kristova ljubav kojom je sama sebe predao za nas, najveća je Božja snaga i mudrost. Ta, Bog je ljubav! Tako i mi, kada ljubimo bezuvjetno, kada služimo i pomažemo besplatno, kada činimo dobro radi samoga dobra, možemo izgledati ludi i drugima, pa možda ponekad i samima sebi. Ali, ono što je u očima ljudskim ludo, mudrost je Božja i snaga je Božja. Zato, nasljedujmo Isusa u jednostavnosti, u služenju u predanju. Tako ćemo biti slični njemu ne samo u njegovoj muci i poniženju, nego i u njegovoj proslavi. Jer, neizmjerna je snaga ljubavi, Božje ljubavi. Ona sve preobražava i sve će nadživjeti. To je otajstvo ove večerašnje euharistije, to je otajstvo i duboki smisao svake svete mise koju zajedno slavimo.