Veliki četvrtak – nacrt za homiliju


Danas bismo samo kratko htjeli naglasiti ono što smo čuli u Evanđelju (Iv 13, 1-15). Isus pere učenicima noge. Valja znati da je pranje nogu bio redoviti znak pristojnosti iskazan prema onima starijima, uglednijima ili prema gostima. To su činili sluge.


Sluga


Nama je danas teško i zamislivo što je bio sluga u ono vrijeme. Sluga je bio napola rob, čovjek koji je živio u gospodarevoj kući koji je dobivao stan i hranu, a bio je tako malo plaćen, tek toliko da se ne osjeća kao pravi rob. Takav je sluga radio one najniže poslove od ujutro rano do navečer kasno. Eto, između ostaloga, sluga je prao noge ukućanima i gostima.


Pranje nogu


Isus, na zaprepaštenje svojih učenika, skida gornju haljinu, ulijeva vodu u umivaonik, pripasuje se ubrusom i počinje učenicima prati noge. Petar, kao i obično, najgrlatiji, protivi se. No, Isus ostaje uporan. I onda, da ne bi ispalo da nisu razumjeli govori im.

„Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“


Samopredanje u euharistiji


Isus nije ostao na tome. Večeras je, uoči svoje muke, na tajanstven način darovao sam sebe svojim učenicima. Razlomio im je i dao kruh koji je postao njegovo tijelo koje se za njih, dakle, za nas predaje i dao im je da piju iz čaše koja je postala čaša njegove krvi koja se za sve prolijeva. I dan kasnije to se i zbilo.


Služenje i predanje – vrhunac ljudskog postojanja


To je tajna, braćo i sestre. Krist je postao najveći, najviše je učinio onda kada je sama sebe posve predao i kada je sama sebe učinio slugom sviju. I to je tajna i naših ljudskih života. Tu tajnu, to otajstvo slavimo večeras. I ostajemo zadivljeni. Duboki smisao ljudskog života jest služenje, jest predanje, jest – ljubav. Ljubav, kao prvi i najveći zakon od postanka svijeta, od prije svih vjekova. Bog koji je ljubav, poslao je svoga Sina da nas nauči tome prvom i najplemenitijem zadatku čovjekovu.

Stoga, dobra djela – slikovito prikazana u pranju nogu – najveće su i nepropadljivo blago. Zato, činimo dobro. Budimo na usluzi. Služimo jedni drugima. To je tajna mudrosti. U Isusovom svijetu služiti ne znači robovati. Služiti znači ljubiti, znači činiti Božji posao, znači biti najbliži pravoj ljudskoj naravi koju je stvorio Bog, Bog koji je čovjekoljubac i koji sam sebe predaje u svojemu Jedinorođencu. To je poruka današnjega dana. Isus se daruje u euharistiji i poziva i nas da se darujemo jedni drugima, da služimo jedni drugima, baš onako kako on služi nama.