“Theologia ragusina” – vrhunska teologija ili teološka podvala?
Uvod ili o pozivu na “Ljetnu školu teologije”
Ovih dana se može u našim medijima čitati kako Dubrovačka biskupija organizira Ljetnu školu teologije u Dubrovniku, a koja je namijenjena studentima 3., 4. i 5. godine katoličkih, pravoslavnih i protestantskih teoloških fakulteta, kao i apsolventima i onima koji su već završili teološki studij. Za tu je prigodu Dubrovačka biskupija otvorila i posebnu mrežnu stranicu pod nazivom Theologia-ragusina.hr, a na kojoj se mogu pronaći svi važni podatci o toj Školi.
Tako ondje, između ostaloga, saznajemo da će se ona održati od 15. do 19. srpnja 2019. u Učeničkom domu Paola di Rosa u Dubrovniku, da joj je naziv “Teologija u pluralnom društvu”, da ju organizira Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije, te da se predstavlja “vrhunskom teologijom”.
Također, na istome mjestu saznajemo da je pozivatelj na tu Ljetnu školu dubrovački biskup Mate Uzinić, koji njezino održavanje obrazlaže ovako:
“Uvidjevši da se naša teologija i Crkva nalazi pred izazovom sve veće pluralizacije suvremenoga svijeta, kao i da ta pluralizacija na mnogim razinama predstavlja izazov na koji Crkva i teologija moraju odgovoriti u svjetlu evanđelja, Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije odlučilo je organizirati Ljetnu školu teologije kako bi mladi studenti i bogoslovi dobili još jednu priliku intenzivno promišljati o svim dimenzijama crkvenoga, vjerničkoga i teološkoga govora u suvremenim društvima.”
Na stranici se također ističe da je svim studentima osiguran besplatan smještaj i hrana, da je broj polaznika ograničen na 40, navodi se adresa i datum za prijavu, kao i neki drugi uvjeti i kriteriji prema kojima će se odabirati polaznici, te se navode i imena i prezimena predavača.
Prema onome što se ondje može pročitati, četiri su predavača, za koja je predviđeno da održe tri radionice. Predavači su: Carmelo Dotolo, dekan Fakulteta misiologije Papinskoga sveučilišta Urbaniana; Pantelis Kalaitzidis, ravnatelj Volos Academy for Theological Studies; Tina Beattie, profesorica Katoličkih studija na Sveučilištu Roehampton u Londonu; Željko Tanjić, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta.
Radionice koje se planiraju održati jesu sljedeće: Autentičnost teologije u pluralnim društvima (Carmelo Dotolo); Pravoslavlje, pluralizam i drugost (Pantelis Kalaitzidis); Društvo i pluralizacija: šanse i izazovi za žene u Katoličkoj Crkvi (Tina Beattie).
“Theologia ragusina” neformalno počinje u nedjelju, 14. srpnja 2019., registracijom i smještajem studenata oko 18,00 sati, nakon čega slijedi Euharistija s blagoslovom Ljetne škole, te večera. Sutradan, tj. u ponedjeljak 15. srpnja, nakon doručka slijede: službeno otvaranje škole, zaziv Duha Svetoga i uvodni pozdravi, a potom prvo predavanje s raspravom, koje će održati Željko Tanjić na temu Pluralizam u tranzicijskim društvima – izazov za teologiju i Crkvu. Za ostali dio dana, osim ručka, višesatne pauze i večere, čitamo da će biti predviđeno vrijeme od sat i pol u večernjim satima za predstavljanje tema i registraciju.
I ostali su dani Ljetne škole teologije zamišljeni na sličan način, odnosno tako da nakon kasnoga doručka slijedi predavanje s raspravom, a u večernjim satima radionica, dok je ostalo vrijeme uglavnom slobodno. U zadnji dan Škole (ili predzadnji, ovisno kako se računa), tj. u petak 19. srpnja, predviđeno je izlaganje rezultata radionice i odlazak na izlet, dok su za neslužbeni zadnji dan, 20. srpnja, planirani samo doručak i odlazak.
Iako biskup Uzinić na gore navedeni način objašnjava razloge organiziranja te Škole, te iako se oni mogu činiti kao adekvatan odgovor na, kako on kaže, stanje “naše teologije i Crkve”, ipak nam ta i takva Škola otvara niz pitanja na koja bismo rado voljeli dobiti cjelovite i obrazložene odgovore, ali ne iz perspektive pluralnosti, nego daleko više iz perspektive izvorne katoličke teologije i pravoga svjetla Evanđelja.
“Theologia ragusina” i njezine upitnosti
Proučavajući, naime, sve ono što je ponuđeno u navedenom tekstu, uočavamo niz nedorečenosti i upitnosti koje nam nipošto ne ulijevaju nadu da bi tu mogla biti riječ o “vrhunskoj teologiji”, kako se sami ocjenjuju, nego daleko više izazivaju sumnju da je riječ o opasnom eksperimentu koji može postati polazišna točka za razvitak drugih sličnih škola i projekata.
Logo Ljetne škole teologije – četiri strjelice
Prvo što nam upada u oči, to je logo Škole, sastavljen od četiri strjelice vrhovima usmjerene prema središtu tako da imitiraju križ, a u središnjem dijelu oblikuju znak X. Značenje loga nije nigdje objašnjeno, a sami nismo nikako mogli dokučiti što bi on trebao značiti, jer nas ni na koji način ne asocira ni na što kršćansko, a kamoli na nešto povezivo s Katoličkom Crkvom. Taj se logo na nekim drugim mjestima, npr. na stranici Dubrovačke biskupije, prikazuje na crnoj pozadini, što još više pojačava odbojnost i nelagodu.
Iako je riječ o Školi koja naglašava pluralnost i ekumenizam, čini nam se da je više nego opravdano, s obzirom da joj je organizator jedna katolička biskupija, da logo ima jasno prepoznatljivu katoličku ili barem jasno prepoznatljivu kršćansku simboliku, a ne da se pretače u nekakav znak koji više podsjeća na newageovske forme (posebno na scientološki križ), nego što upućuje na izvornost u evanđeoskom ili crkvenom smislu. S obzirom da protestanti izbjegavaju prikazivati Kristovo tijelo na križu, jasno nam je da se takvim logom na nekakav način htjela izraziti dobrodošlica i njima, ali ako i uvažimo tu potrebu organizatora, i dalje ostaje činjenica da je to učinjeno na vrlo nezgrapan način.
“Teologija u pluralnom društvu” – banalna ili goruće potrebna tema
Ovdje se ne ćemo previše osvrtati na odluku i potrebu organizatora da organizira Školu upravo na temu “Teologija u pluralnom društvu”, ali želimo skrenuti pozornost da nam se taj izbor, u svjetlu mnogo važnijih, zapravo gorućih katoličkih teoloških tema, čini prilično banalan i suvišan. Naše su sve katoličke teologije i tako pretjerano okrenute pluralnosti i ekumenizmu, a studenti izloženi liberalizaciji i protestantizaciji, odnosno zakinuti su za mnoga važna teološka područja koja bi po sebi trebali proučavati na katoličkim učilištima, pa nam se ovaj projekt čini tek kao školica teologije, u kojemu polaznicima veća motivacija može biti u besplatnom ljetovanju na moru, nego u želji za teološkim usavršavanjem i spoznanjem Božjih dubina.
I taj dojam nikako ne mogu promijeniti riječi biskupa Uzinića kako ta Škola studentima teologije “pruža priliku intenzivno promišljati o svim dimenzijama crkvenoga, vjerničkoga i teološkoga govora u suvremenim društvima”, jer to Ljetna teološka škola u Dubrovniku, sudeći po svemu naznačenom, stvarno ne pruža. Naime, istina je da katolici, pravoslavci i protestanti imaju o čemu zajednički raspravljati i oko čega se složiti, ali je još veća istina da postoji mnoštvo tema koje nas međusobno razdvajaju i o kojima, iz razloga potrebe njegovanja pluralnosti i korektnosti, nikada ne raspravljamo, pa s obzirom na to nipošto ne možemo govoriti o “svim dimenzijama crkvenoga, vjerničkoga i teološkoga govora u suvremenim društvima”, nego tek o onima koje nas ni na koji način ne će dovesti ni u najmanje nelagodnu situaciju.
“Vrhunska teologija” ili “teološka školica”
Zato nam se čini smiješnom i oholom samoprocjena da je riječ o “vrhunskoj teologiji”, jer se to ne može zaključiti ni na temelju odabrane teme, ni na temelju programa, a ni na temelju barem nekih predavača. Štoviše, činjenica kako jedna biskupija koja nema teološkoga učilišta organizira “dane vrhunske teologije” i pri tome, izuzev jednog, ignorira domaće predavače, govori sama za sebe.
Još više, kvalitetu Ljetne škole teologije pokazuju program i odabir predavača, a oni, po svemu sudeći, ne izazivaju ni udivljenje ni aplauz. Tako, s obzirom na program, odnosno s obzirom da je riječ o svega četiri predavanja (za svako je, zajedno s raspravom, predviđeno da traje između 2 i 2,5 sata), tri radionice (u trajanju od 1,5 do 2 sata), te jedne tribine, zaključujemo da se on mogao organizirati u dva dana, a ne se razvući na sedam (točnije pet cijelih i dva djelomična). Čini se da je, s obzirom na program i s obzirom na prioritete organizatora, veći naglasak na ljetu, nego na teološkoj školi.
Suvišnost Euharistije i molitveno-duhovnoga sadržaja
No, još nam se veća problematika čini u činjenici kako organizatori smatraju dostatnim da kroz tih sedam dana održavanja Ljetne škole teologije polaznicima bude ponuđena tek jedna Euharistija, odmah prvi dan, nakon registracije i smještaja, odnosno u vrijeme kada Škola nije službeno ni započela. Od ostaloga “duhovnog sadržaja” u cijeloj Ljetnoj školi teologije pronalazimo samo zaziv Duha Svetoga pri otvaranju Škole i ništa drugo. Iako nam se nameće mnoštvo pitanja i mnoštvo zaključaka vezano uz navedenu činjenicu, ipak ćemo se suzdržati od daljnjega komentara.
Pitanje kriterija za izbor predavača
Ono od čega se nikako ne možemo suzdržati i što predstavlja najveći problem te Ljetne škole teologije, tiče se izbora predavača. Pri tome ne želimo nikoga od njih obezvrijediti, jer svaki teolog razvija nekakav svoj “teološki sklop” i čini nam se znanstveno poštenim priznati mu da na to ima pravo, pa i onda kada odlazi u područja koja su teološki nepodudarna s učenjem Crkve, ali upravo zbog toga velika odgovornost stoji na onima koji biraju predavače, a to se svakako odnosi i na organizatore ove Škole.
Nije ni pošteno ni korektno procjenjivati nečiji znanstveni rad, i ne pada nam na pamet to učiniti s obzirom na predavače Ljetne teološke škole, ali je i pošteno i potrebno procjenjivati nečija stajališta i njihov mogući utjecaj na slušatelje, pogotovo ako postoji opasnost da se oni odraze negativno. Držimo da je u ovome slučaju opasnost vrlo velika za studente katoličkih teologija, posebno kada je riječ o onima koji još nisu slušali dogmatske predmete, jer ih se izlaže mogućnosti da usvoje stajališta suprotna učenju Katoličke Crkve.
Pri tome mislimo na to da četvero predavača povezuje takva otvorenost prema pluralnosti koja može kod slušatelja pobuditi osjećaj manje vrijednosti ukoliko više vide potrebu u njegovanju teologije svoje Crkve, nego u takvoj jednoj “naprednoj”, “otvorenoj”, “tolerantnoj” i “pluralnoj” teologiji, jer im se nameće kompleks nazadnosti i zadrtosti, ali još više mislimo na opasnost koja dolazi od izlaganja mladih i nedovoljno formiranih ljudi stajalištima teologinje Tine Beattie, jer ta stajališta nisu u svemu usklađena s onim što naučava Crkva.
Predavačica na Ljetnoj teološkoj školi – zagovornica kontracepcije, prava na pobačaj, rodne ideologije, ređenja žena…
Iako, ponavljamo još jednom, smatramo sasvim opravdanim da svaki teolog razvija nekakav svoj “teološki sklop” i da svoja stajališta ima pravo i znanstveno i na druge načine argumentirati, pa i onda kada su u suprotnosti s učenjem Crkve, ipak držimo da to pravo nije apsolutno, odnosno smatramo da je u takvim slučajevima dužnost biskupa brinuti se za duše vjernika i zaštititi ih od mogućih štetnih krivovjernih utjecaja. Pri tome, dakle, priznajemo Tini Beattie pravo teološki razvijati svoje ideje, ali isto tako smatramo da je važno upozoriti na opasnosti koje donose njezina promišljanja.
Riječ je, naime, o feminističkoj teologinji koja, između ostaloga, opravdava korištenje kontracepcije, opravdava pobačaj u ranoj fazi i zalaže se za pravo žene na izbor, poziva na ukidanje celibata i ređenje žena, promiče “homoseksualne brakove”, Boga prikazuje simbolom falusa, euharistijsku žrtvu uspoređuje s homoseksualnim činom itd. Više se o njezinim stajalištima može čitati na osobnoj stranici i osobnom blogu, kao i na nekim drugim mrežnim stranicama, gdje ima kolumnu (npr. The Guardian, The Tablet i drugi).
Iako bi bilo nepošteno Tinu Beattie označiti šarlatankom, a njezinu teološku misao potpuno obezvrijediti, jer na puno područja otvara zdrava i dobra pitanja, a također nudi i zdrave i dobre odgovore, ipak se njezina teologija umnogome razvija mimo i protiv Crkve, odnosno mimo i protiv božanskoga i naravnoga zakona. Po onome što zagovara i po načinu na koji to čini, može se usporediti s nekim našim feminističkim teologinjama, kao što su npr. s. Jadranka Rebeka Anić, Anna Maria Grünfelder, Jadranka Brnčić, s. Vesna Zovkić, Ana Raffai itd. Svima njima je zajedničko da u navedenim ili sličnim pitanjima odbacuju autoritet Crkvenoga Učiteljstva i pretpostavljaju mu osobna uvjerenja. Ni to po sebi ne bi bio problem kada bi takva stajališta ostala u okviru akademske rasprave, ali postaje velik problem onda kada utječu na promicanje kulture smrti i odbacivanje kulture života.
Dakle, s obzirom na sve rečeno, pitamo se s velikom zabrinutošću što Tina Beattie radi na Ljetnoj školi teologije, tko ju je pozvao i s kojim je ciljem pozvana? Iluzorno bi bilo očekivati da mladi još neformirani ljudi mogu zauzeti kritično stajalište prema njezinu promicanju kulture smrti, kao što je iluzorno misliti da je takva izloženost necrkvenim stajalištima bezazlena.
Umjesto zaključka
Crkva u Hrvata je po svom javnom djelovanju u mnogim svojim vidovima postala preslika one i onakve Crkve kakvu već duže vremena možemo pratiti u europskim i američkim zemljama: spora, mlaka, neprecizna i nejasna u doktrinarnom izričaju, a brza i nekritična u uvođenju pluralističkih i liberalnih ideja. Dolazimo u nevjerojatnu situaciju da se svatko onaj tko se želi pridržavati Evanđelja i Poklada Crkve naziva zaostalim i krutim, a svatko onaj tko nekritički srlja u pluralističke vode naprednim i punim Duha Svetoga.
No, najmanji je problem kako će tko biti percipiran. Puno je veći problem što mnogi, zaslijepljeni pluralizmom i ekumenizmom, ne vide opasnosti koje stoje iza svega toga. One se prije svega očituju u tome da se najprije zanemaruje, a potom i odbacuje jedna po jedna stavka iz učenja Katoličke Crkve, jer navodno nemaju dovoljnu ekumensku i dijalošku širinu i kao takve mogu vrijeđati drugu stranu, a onda posljedično vode do takva simplificiranja vjere u kojemu doktrina postaje potpuno nebitna. A kada doktrina postane nebitna, onda svaki biskup, svaki svećenik, svaki teolog, svaka teologinja, svaki vjernik i svaki nevjernik uzimaju sebi pravo procjenjivati što je prihvatljivo, a što neprihvatljivo u Katoličkoj Crkvi.
Takav relativizam i subjektivizam ne će se samo zadržati na dogmatskom području, nego će se odraziti i na liturgijskom i pastoralnom. Što manje poznajemo i što manje držimo do svoje katoličke vjere, manje ćemo cijeniti i one tipično katoličke elemente, a posebno gubiti osjećaj za svetost i uzvišenost Euharistije. Kada se stvari gledaju iz takve perspektive, postaje razumljivo zašto jedna Ljetna škola pluralizma nema potrebe ni za svetom Misom, ni za molitvom, ni za ikakvim duhovnim sadržajem. Valjda su oni vrhunskom i mislećem teologu nepotrebni.
Zato smatramo da je “theologia ragusina” vrlo opasan eksperiment, jer na velika vrata pruža dobrodošlicu onim teolozima koji promiču kulturu smrti, a mlade i još neformirane ljude dovodi u opasnost da umjesto zauzetih radnika na Božjoj njivi postanu tek puki kritičari Crkve koji gaze po naravnom i božanskom zakonu.
Nadamo se pri tome da Ljetna škola teologije nije probni balon koji treba otvoriti vrata sličnim projektima, odnosno nadamo se da nije nečija dobro promišljena i ciljana odluka, nego samo rezultat nespretnih okolnosti.
