Vrijeme došašća

Prisutnost pokojnih, nekad rođenih i voljenih, svodi se na sjećanje, događaje koje pamtimo i zaboravljamo. Dobro je naglasiti onu staru izreku koju je, preko pjesničkih usta, netko izrekao kao da Isus govori: Slave moj rođendan, a mene nisu pozvali na proslavu!

Začuđuju sve ove sline pripreme, raskošna  svjetla, ponude, u vrijeme došašća diljem svijeta i Domovine.

Mnogi, gledajući to, zaboravljaju bit pravog slavlja. Za kršćane to nije proslava povijesnog događaja koji je sve dalje iza nas, koji prelazi u sjećanja na Isusov rođendan, nego se proslava odvija na dva kolosijeka: iskustvo spomena i iskustvo iščekivanja, drugovanja s njime u sadašnjosti i budućnosti.

Ljudima, nekima od nas, mnogima, treba vratiti spoznaju da se proslava prošlosti ne može odvojiti od činjenice da je Isus isti nekad i sada, da je prisutan među nama.

Lijepo je slaviti rođendane kad su slavljenici s nama. Nažalost, to se ponekad gubi iz vida i dobiva se dojam da je došašće  proslava prošlog događaja. Vjernik u proslavi uspostavlja živu vezu s Kristom u liturgiji i u raskošnom vanjskom slavlju, a to treba isticati tijekom došašća, jer je Isus mnogima tuđinac koji je živio u ono vrijeme, a ne danas.  Nedvosmisleno je to doživio apostol Pavao, govoreći da je on jučer i danas isti i da će tako biti do vječnosti. 

Bilo bi dobro, uz sve lijepe pjesme i doživljaj za oči, da se naglasi ta veza Krista živa koji s nama dijeli sadašnjost i koji nas vodi u budućnost i ponovni susret na kraju vremena.

Došašće je vrijeme duhovne priprave na proslavu Božića, a koja se, između ostaloga, očituje u ispovijedi i pričesti. Od nas se traži obraćenje  i rađanje dobrih plodova.

Na rođendane se dolazi s darom u rukama. Što mu možemo donijeti? Možemo mu donijeti sebe i sve one koje volimo, za koje se molimo. Kako mu to reći? Ne trebamo brinuti! On čita naše misli i sve zna što je u našem srcu i pogledu. Na nama je da se dobro i iskreno pripremimo kroz ovo vrijeme došašća.