19. prosinca: O, Korijene Jišajev
Predpjev sa zazivnim O, za dan 19. prosinca u latinskom izvorniku i hrvatskom prepjevu glasi:
|
O rádix Iésse, |
O slavni Jesin korijene, |
Njegov je doslovan hrvatski prijevod:
O, Korijene Jišajev, koji stojiš kao stijeg narodima, pred kim će kraljevi držati jezik za zubima i koga će narodi preklinjati: dođi izbaviti nas; nemoj više odgađati.
Stariji hrvatski prijevod iz 1923.:
„O Korijene Jesijev, koji stojiš za znak narodima, pred kojim će kraljevi zatvoriti usta svoja, kojemu će se narodi klanjati: dođi, da nas izbaviš, nemoj već kasniti“.[2]
i iz 1934.:
„O mladico Jesejeva, koja stojiš za znak narodima, pred kojim će kraljevi zatvoriti usta svoja, komu će se narodi moliti: dođi da nas oslobodiš, nemoj kasniti“.[3]
Latinski napjevi mogu se slušati ovdje i ovdje, a hrvatski ovdje.
Svetopisamski izvori
O rádix Iésse: „Et egredietur virga de radice Jesse, et flos de radice ejus ascendet“ (Isaia 11, 1) –
„Izajti će prut iz korena Jesova i cvit će izajti od korena njegova“ (Bernardin Drvodilić Splićanin);
„Izit će šibika iz korijena Jese, i cviet će iz koriena njegova uzijti“ (Bartol Kašić);
„Izajti će šiba od korijena Jese, i cviće od korijena njegovog uzići“ (Petar Katančić);
„Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit’ iz njegova korijena“ (Izaija 11, 1).
qui stas in sígnum populórum: „In die illa radix Jesse, qui stat in signum populorum, ipsum gentes deprecabuntur“ (Isaia 11, 10) –
„U dan oni korijen Jese, koji na zlamen pukah stoji, istog će narodi poprosit“ (Petar Katančić);
„U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti“ (Izaija 11, 10).
super quem continébunt réges os súum: „super ipsum continebunt reges os suum“ (Isaia 52, 15) –
„kraljevi će zbog Njega zatvoriti usta“;
„pred Njim će kraljevi usta stisnuti svoja“ (Izaija 52, 15).
quem géntes deprecabúntur: „ipsum gentes deprecabuntur“ (Isaia 11, 10) –
„Njega će pogani preklinjati“ (prema Vulgati);
„puci će željno tražiti“ (Izaija 11, 10).
Osvrt
O, Isuse, Sine Jišajev! Približavaš se gradu svojih predaka. Škrinja Gospodinova ustala se i putuje, s Bogom koji je u njoj, do mjesta svoga počinka.
„Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneževska!“ (Pjesma nad pjesmama 7, 2),
sada kada gradovima Judinim donosiš njihovo spasenje! Anđeli Te prate, Tvoj vjerni Josip obasipa Te svojom ljubavlju, nebo se raduje Tebi, a naša zemlja uzbuđuje se što na sebi nosi svoga Stvoritelja i svoju Kraljicu. Samo naprijed, o Majko Božja i Majko ljudi! Požuri, Ti pomiriteljice koja u sebi držiš božansku Mȁnu koja nam daje život! Naša su srca s Tobom i brojimo Tvoje korake.
Poput Tvoga kraljevskoga pretka Davida,
„Ne ću ući u šator doma svog
nit’ uzaći na ležaj svoje postelje,
ne ću pustit’ snu na oči
nit’ počinka dati vjeđama,
dok Gospodinu mjesto ne nađem,
boravište Snazi Jakovljevoj“ (Psalam 132, 3–5),
kojega Ti nosiš, šator za toga Boga Jakovljeva. Dođi, dakle, o korijene Jišajev, tako skriven u toj Škrinji čistoće; uskoro ćeš se pojaviti pred svojim narodom kao stijeg oko kojega se moraju okupiti svi koji žele pobijediti. Tada će njihovi neprijatelji, kraljevi svijeta, ušutjeti, a narodi će Ti prinositi svoje molitve. Ubrzaj svoj dolazak, dragi Isuse! Dođi i pobijedi sve naše neprijatelje i izbavi nas.
Kakva žurnost postoji u tom predpjevu. Nešto što je pod zemljom (korijen) uzdiže se visoko do neba kao stijeg! Vexilla regis prodeunt (Barjaci kreću kraljevi) pjevamo u korizmi… ono što je mali korijen tijekom Došašća do korizme postaje Drvo našega spasenja.
Izaija (11, 10) daje slike za razmišljanje. Veliki došašćni prorok govori kako će Davidovo kraljevstvo biti uništeno, ali ne u potpunosti. Ostat će korijen. Jišaj je Davidov otac. David je izdanak Jišajeva korijena. David vodi Kristu. Nakon uništenja ostaje korijen. Bez obzira na životne izazove ili koliko god burne bile nedaće prolaznoga svijeta, kada se držimo korijena, sigurno ćemo na kraju pobijediti.
Jišaj je bio otac kralja Davida. Bog je obećao Davidu da će njegovo Kraljevstvo trajati vječno – i da će preko njega i njegova potomstva Bog spasiti svoj narod i blagosloviti svijet. Dva stoljeća nakon smrti kralja Davida Bog je progovorio preko proroka Izaije i rekao:
„Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit’ iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodinov počivat’, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i pobožnosti. Prodahnut će ga strah Gospodinov: ne će suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, nego po pravdi će sudit’ ubogima i sud prav izricat’ bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit’ bezbožnika“ (Izaija 11, 1–4).
Izaija i na mnogim drugim mjestima govori o obećanom Kralju u Davidovoj lozi – onome čiji se dolazak iščekuje tijekom Došašća i čije se rođenje slavi na Božić. A tako čine i drugi proroci. Doista, od pripovijesti o Adamu i Evi do poziva Abrahama da napusti svoj dom i zemlju te ode u zemlju koju će mu Bog pokazati, i od obećanja danih Mojsiju u Sinajskoj pustinji do gradnje Prvoga hrama u Jeruzalemu u doba kralja Salomona, Bog je obećao biti sa svojim narodom i prebivati s njim te stvoriti novi svijet u kojem će „vuk prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem“ (Izaija 11, 6) – svijet u kojem će moć Sotone biti zdrobljena pod petom Evina djeteta – svijet u kojem će pravda i pravednost sjati, a zla više ne će biti, niti će biti patnje ni smrti.
Jišajevo stablo
Jišajevo stablo umjetnički je prikaz Kristovih predaka, prikazanih u stablu koje se uzdiže iz Jišaja Betlehemca, otca kralja Davida, i prijedložak je porabe obiteljskoga stabla kao shematskogaprikaza rodoslovlja. U prikazu Kristova podrijetla iz Davidove loze zna biti od četiri-pet do čak pedeset likova. Uvijene grane stabla uvijek počinju s Jišajem, a završavaju na vrhu s Kristom.
Potječe iz odlomka u svetopisamskoj Knjizi proroka Izaije koji metaforički opisuje Mesijino podrijetlo. Različiti likovi prikazani u Isusovoj lozi izvede se iz imena navedenih u rodoslovljima u Evanđelju po Mateju 1, 1–17 i u Evanđelju po Luki 3, 23–38.[4]
Jišajevo stablo prikazano je u gotovo svakom izričaju kršćanske umjetnosti. Najčešće se na Jišajevu stablu prikazuje nekoliko najpoznatijih pojedinaca, poput kraljeva Davida i Salomona, a ne cijela loza.
Prvi prikazi Izaijina odlomka na Zapadu potječe iz oko godine 1000. i prikazuju „izdanak“ u obliku ravne stabljike ili cvjetajuće grane koju u ruci najčešće drži Djevica Marija ili Isus kada ga drži Marija, prorok Izaija ili lik pretka. Izdanak kao obilježhe djeluje kao podsjetnik na proročanstvo.
Najtipičniji oblik koji Jišajevo stablo poprima jest prikaz lika Jišaja, često većega od svih ostalih, kako leži ili spava (možda slično s Adamom kada mu je uzeto rebro) u podnožju slikovnoga prostora. Iz njegova boka ili pupka izvire deblo stabla ili vinove loze koje se uzdiže, granajući se na obje strane. Na granama, obično okruženim formalno uvijenim viticama lišća, nalaze se likovi koji predstavljaju Kristove pretke. Deblo se općenito uzdiže okomito do Marije, a zatim do Krista na vrhu.
Broj prikazanih likova uvelike se razlikuje, ovisno o prostoru dostupnu za oslik. Najviše, ako se koristi dulji popis predaka iz Luke, postoji 43 naraštaja između Jišaja i Isusa. Identitet likova također se razlikuje i možda se ne može precizirati, ali Salomon i David obično su uključeni i često svi prikazani nose krune. Većina Jišajevih stabala uključuje Mariju odmah ispod Isusova lika (ili, u gotičkom razdoblju, prikazuje Gospu s Djetetom), ističući da je ona bila sredstvo kojim je rođen Jišajev izdanak.
Sveti Lav Veliki u 24. govoru kaže:
„U kojem je izdanku nedvojbeno prorečena Blažena Djevica Marija, koja je proizašla iz roda Jišajeva i Davida i oplođena Duhom Svetim, donijela novi cvijet ljudskoga tijela, postavši djevica-majka.“
Sveti Josip rijetko se prikazuje, iako je za razliku od Marije on poveznica u evanđeoskim rodoslovljima. U srednjem vijeku vjerovalo se da se Davidova kuća može vjenčati samo unutar sebe i da je ona neovisno potomak Jeseja. Ponekad se Isus i drugi likovi prikazuju u čašicama cvijeća, kao plod ili cvijet stabla.
Jišajevo stablo bilo je jedino proročanstvo u Starom Zavjetu koje je tako doslovno i često oslikavano, pa je stoga postalo simbol prorokâ i njihova proricanja Krista općenito. Vitraji Jišajeva stabla u Saint-Denisu i Chartresu obuhvaćaju stupove proroka, kao i mnogi prikazi. Često nose svitke s navodima iz njihovih spisa i mogu ukazivati na Krista kao prorečenoga Mesiju.
Osvrt priređen prema Antiphon No. 3 for December 19th.
[1] Milan Pavelić, Crkveni himni, Zagreb, 1945., str. 41.
[2] Petar Vlašić, Hrvatski bogoslužbenik, Dubrovnik, 1923., str. 444.
[3] Život s Crkvom (Split), ur. Josip Kirigin, I/1934., br. 3 / 16. XII., str. 30.
[4] O tome v. Rodoslovlje Isusa Krista, hrvatska Wikipedia (pristupljeno 6. XII. 2025.), Ivan Pavao II., Sin Božji – sin Davidov (Gospino pozdravljenje 5. siječnja 1997.); Nikola Hohnjec, Abraham u Evanđeljima Isusova djetinjstva. Abraham u rodoslovljima (Mt 1,1-2.17; Lk 3,34) i Zaharijinu hvalospjevu (Lk 1,73), Bogoslovska smotra (Zagreb), 76/2006., br. 3, str. 531–544; Anto Popović, Isus i Abraham u kontekstu Lukine genealogije (Lk 3,23-38), Bogoslovska smotra, 76/2006., br. 3, str. 551–572; Petar Bašić, Abraham rodi Izaka, Izak rodi Jakova… O jednoj nedoumici liturgijskog prevođenja, Bogoslovska smotra, 94/2024., br. 2, str. 207–224.
