Utorak, 11 svibnja

4. vazmena nedjelja (A): Ja sam vrata


Čitanja: Dj 2, 14a.36-41; Ps 23, 1-3a.3b-4.5.6; 1Pt 2, 20b-25; Iv 10, 1-10


Vjerojatno ste već čuli za ovo. Dijete od vrtićke dobi pa tamo do nižih razreda osnove škole spremno će reći: „Moj tata zna sve.“ Kasnije, sve tamo do tridesetih godina često ćete čuti kako djeca govore: „Moj tata pojma nema!“ A onda kada se počnu približavati pedesete, čujemo ovo: „Govorio je moj tata…“

Rekao bih da cijelo europsko društvo prolazi ove stupnjeve. U prošlim stoljećima bilo je bitno što kažu Božje zapovijedi. Pa se govorilo da čovjek ne bi trebao činiti zlo, ako ni zbog čega, a ono zbog straha pred Bogom i zbog sramote od ljudi. Tako se živjelo „u strahu Božjem i stidu ljudskom“. A onda od Francuske revolucije sve se više i više ostavljaju po strani bilo kakvi autoriteti. Nisu samo komunisti govorili da je „religija opijum za narod“. To govori i današnji sekularizam, prema kojem vjera ne bi trebala određivati način života. Tko onda? Čovjek. Sve što se meni sviđa – ako baš nije kršenje krivičnog zakona – dobro je… Tako se onda olako ulazi u neobvezujuće veze, tako se onda olako – znam to kao župnik! – poseže za rastavom, tako i nesvjesno podliježemo reklamama pa postajemo konzumenti živeći često iznad vlastitih mogućnosti. Ispunjeni? Sretni? Ne. Zato tražimo još više, još jače, adrenalina, zabave, avanture… I onda nam se dogodi korona, pa onda na život bitno drugačije gledamo.

A evo, čitamo u Ivanovom evanđelju kako Isus mirno sebe uspoređuje s pastirom, a nas s ovcama: „Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se.“ Isus bez okolišanja veli da je on jedini sigurni put, da on predstavlja jedina sigurna vrata koja vode u život. Sve drugo je opsjena i varka. Privid sreće. Isusov je put vjernost Bogu i čovjeku. On nas uči da ne živi čovjek samo o kruhu. Podsjeća nas da treba poštovati Deset zapovijedi. Štoviše, govori nam da je osim onoga što činimo, jednako važno ono što mislimo i želimo, jer „iz dubine srca usta govore“. Isus nas uči da nam valja nositi svoj teret, da se ne treba osvećivati, štoviše da ne smijemo mrziti svoje progonitelje. Govori nam da je najveći onaj koji služi, jer, „tko se uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, uzvisit će se“. Govori kako je bračna veza sveta i neraskidiva. Reklo bi se, sve same nemoderne i konzervativne stvari… A što nam je donijela sloboda kojom se toliko hvalimo? Jesmo li mi stvarno sretnije društvo nego prije stotinu godina? Veli Isus: „Ja sam vrata…, ja sam put, istina i život.“ Možda stignemo i do onoga: „Govorio je moj tata…“